Blagdani su zamišljeni kao vrijeme mira, topline i zajedništva. No u stvarnosti se često pretvore u listu obaveza, rokova i očekivanja – posebno za mame. Pokloni moraju biti spremni, stan uredan, kolači ispečeni, atmosfera savršena. A mama? Umorna, nervozna i na rubu snaga.
Upravo o toj razlici između idealizirane slike i stvarnog života govori Branka Kamenečki, učiteljica, autorica i coach, u našem Ambition backstage blagdanskom podcastu. Njezina poruka je jednostavna, ali snažna: djeca ne pamte savršene blagdane – pamte osjećaje.
Kad očekivanja postanu teret
Mnoge mame ulaze u blagdane s visokim očekivanjima. Sve mora biti „kako treba“, baš kao na fotografijama koje viđamo svuda oko sebe. No realnost je drugačija. Većina roditelja radi do samog kraja godine, djeca su uzbuđena, previše slatkiša dodatno pojačava energiju, a vremena je sve manje.
U tom kaosu lako se dogodi da blagdani prođu u stresu, umjesto u radosti. Branka zato poziva roditelje da zastanu i iskreno se zapitaju: kome zapravo pokušavamo stvoriti savršen Božić – djeci ili vlastitim očekivanjima?
Djeci treba sudjelovanje, ne spektakl
Djeca ne trebaju skupe poklone ni savršeno ukrašene domove. Treba im osjećaj da su uključena, viđena i važna. Jedna od najjednostavnijih, ali i najdražih aktivnosti djeci je zajedničko stvaranje – primjerice, izrada adventskog kalendara.
Ne mora biti kupljen. Dapače, djeca najviše vole one koje su sama izrađivala. U malim džepićima ne moraju biti skupi darovi – dovoljna je sitnica, poruka, mali zadatak ili dio slagalice koji na kraju čini jednu zajedničku sliku. Time blagdani dobivaju ritam, iščekivanje i smisao.
Nered u kuhinji koji se pamti cijeli život
Zajedničko pečenje kolača još je jedan primjer aktivnosti koja često plaši roditelje – jer znači nered. No upravo su ti trenuci oni koji se pamte. Djeca se ne sjećaju savršeno oblikovanih keksa, nego osjećaja da su sudjelovala, da su mijesila tijesto, umrljala se čokoladom i bila dio nečega važnog.
Nesavršenstvo ne kvari blagdane. Ono ih čini stvarnima.
Priče, pisma i mali rituali
Blagdani su idealno vrijeme za razgovore i priče. Djeca vole slušati kako su njihovi roditelji slavili Božić, što su dobivali, kako je izgledao dom u kojem su odrasli. Te priče stvaraju osjećaj kontinuiteta i pripadnosti.
Posebno snažan ritual je pisanje pisama – ne samo Djedu Božićnjaku, nego i samima sebi. Što im je bilo lijepo u protekloj godini? Što bi voljeli promijeniti? Čemu se nadaju? Ta pisma postaju mala vremenska kapsula emocija i misli koje djeca kasnije s velikim veseljem ponovno otkrivaju.
Dosada kao prostor za kreativnost
U svijetu prepunom ekrana, blagdani su prilika za povratak jednostavnim igrama. Društvene igre koje su djeca sama izradila, improvizirane kazališne predstave, šatori od deka u dnevnoj sobi, zajedničko gledanje filmova uz topli kakao – sve su to trenuci koji ne zahtijevaju novac, nego prisutnost.
Branka posebno ističe važnost dopuštanja dosade. Upravo iz nje nastaje kreativnost, mašta i samostalna igra.
Ne zaboravite jedno na drugo
U cijeloj blagdanskoj priči lako se zaboravi još jedna važna stvar – partnerski odnos. Roditelji nisu samo mama i tata. Oni su i partneri. Vrijeme provedeno zajedno, makar kratko i jednostavno, važno je za stabilnost cijele obitelji.
Kad djeca jednog dana odu graditi vlastite živote, partneri ostaju jedno drugome oslonac. I to je poruka koju djeca, svjesno ili nesvjesno, upijaju.
Božić se pamti po osjećaju
Na kraju, poruka je jasna: Božić koji djeca pamte nije onaj u kojem je sve bilo savršeno, nego onaj u kojem su se osjećala voljeno, sigurno i uključeno.
Ako ove blagdane uspijemo malo spustiti kriterije, otpustiti perfekcionizam i zamijeniti ga prisutnošću – nismo izgubili ništa. Naprotiv, stvorili smo uspomene koje traju cijeli život.
Pogledajte cijeli podcast:
