Fiskalizacija 2.0 puna je problema o kojima proteklih tjedana, od njezine implementacije, raspravljaju poduzetnici i knjigovođe, a najnoviji set problema opisali su IT stručnjaci, koji ukazuju kako je propust zakonodavca otvorio ne samo vrata kaosu u implementaciji, već i onemogućio poštenu tržišnu utakmicu.
U teoriji, sustav zvuči odlično: poduzetnici imaju slobodan izbor između tridesetak registriranih posrednika za razmjenu e-računa. Praksa je sasvim drugačija. Tehnička realizacija sustava, prepuštena stihiji bez jedinstvenog standarda, dovela je do situacije u kojoj manji ERP sustavi ne mogu opstati, ili prisiljavaju svoje korisnike na izbor isključivo najvećih posrednika na tržištu.
Gluhi i slijepi prevoditelji
Srž problema leži u API integracijama (Application Programming Interface). To je “jezik” kojim računovodstveni program (ERP) komunicira s posrednikom koji šalje račun državi ili kupcu. Budući da Porezna uprava nije propisala jedinstveni standard komunikacije, svaki od 30-ak posrednika razvio je svoj vlastiti, potpuno drugačiji sustav.
Andreja Šturlan, stručnjakinja za poslovne procese i autorica viralne objave na ovu temu, situaciju nam je opisala vrlo slikovito. “Znači taj API je ajmo reći neki prevoditelj”, kazala nam je. “Jedan je gluh, drugi je slijep… Dolazimo do toga da su svi integrirali različita API-ja. Jedan ovdje ima ‘get’ metodu, drugi ima ‘post’. Moramo dovesti auto od točke A do točke B, a ne možemo ga upaliti. Jedan gura, a drugi vuče.“
Pročitajte više: I HEP u problemu oko Fiskalizacije 2.0, javili firmama sa solarima: “Nismo u mogućnosti prilagoditi sustav…”
Tehnička kula babilonska
Posljedica ovog tehničke kule babilonske je dramatičan porast opsega posla za programere. Umjesto da napišu jedan kod koji radi sa svima, moraju pisati poseban kod za svakog posrednika.
“To bi mi napravili za 20 sati da je standardizirano”, kazala nam je. “Sada umjesto 20 sati imamo 200 sati rada koji nam nitko nije platio… Za tim od tri ili četiri osobe, integracija s tridesetak posrednika znači potrošiti gotovo cijelu godinu rada, a da se pritom u proizvod ne doda nijedna nova funkcionalnost.”
“Čisti divlji zapad”
Situaciju dodatno komplicira činjenica da se pravila mijenjaju u hodu, a različiti posrednici imaju dijametralno suprotne logike rada. Bruno Samardžić iz Udruge Glas poduzetnika (UGP), koji se i sam bavi razvojem softvera, nije štedio riječi kritike na račun trenutnog stanja.
“Ovo je čisti divlji zapad“, rekao nam je. “Nema nikakvog pravila. FINA i MER, recimo, fiskalizaciju rade kao dio slanja, a kod Pondija moraš zasebno fiskalizirati. Potpuno drugačiji principi rada. Kod MER-a se stvari mijenjaju svaka dva tjedna… Zamisli da moraš održavati 20 servisa koji se mijenjaju svaki dan. To je neizdrživo i neizvedivo.”
Oboje sugovornika slažu se u ključnoj točki: krivac je zakonodavac koji je propustio definirati standard. Na pitanje je li se ovo moglo izbjeći, Samardžić nema sumnje.
“Apsolutno je mogao propisati”, kazao nam je. “Apsolutno i trebao je. To je trebao biti standardizirani protokol komunikacije posrednika s trećim sustavima. Da su propisali standardni protokol i standardni način testiranja, mogli su osigurati da svi funkcioniraju jednako.”
Šturlan dijeli isti stav, naglašavajući da je bez toga slobodno tržište samo teorija. “To je zakonodavac morao napraviti”, naglasila je. “Ministarstvo je to trebalo donijeti u propis baš radi toga da se ne dozvoljava ‘vendor lock’ na softverima… Porezna je trebala jasno definirati API. Bez toga, manji se automatski stavljaju u nepovoljan položaj.“
Iluzija izbora i skriveni monopoli
Iako na papiru poduzetnik može birati bilo kojeg posrednika, u stvarnosti on bira onoga kojeg njegov računovodstveni program može podržati. Budući da developeri ERP sustava nemaju resursa integrirati 30 različitih posrednika, oni se fokusiraju na dva ili tri najveća igrača (poput Moj-eRačun, FINA-e ili Pondija).
Samardžić nam je objasnio mehanizam tog “zaključavanja”. “Softveri zaključavaju računovođe, a posrednici se dogovaraju sa softverima”, kazao nam je. “Računovođa kaže klijentu da njegov softver podržava samo ta dva posrednika i to je to. Tu uopće nema izbora. Konkurencija je onako imaginarna. Ona je na papiru formalna, ali u stvarnosti ne postoji.”
Šturlan dodaje apsurdnu situaciju iz pravne prakse koja dodatno guši standardizaciju. Kaže kako je MER tužio e-Poslovanje jer su napisali isti API, i pojašnjava da je to jednako apsurdno kao da vas netko tuži jer ste u životopisu naveli svoje podatke istim redosljedom kao i netko drugi, no da se zbog mogućnosti tužbe nitko drugi ne usudi kopirati logiku API-ja.
Cijenu plaćaju mali
Prema našim sugovornicima, rezultat ove nekoordinirane reforme je konsolidacija tržišta u korist velikih igrača koji već drže monopol, dok mali proizvođači softvera i mali poduzetnici snose teret kaosa. Developeri troše tisuće neplaćenih sati na “vodovodne cijevi” umjesto na inovacije, a krajnji korisnici plaćaju skuplje usluge jer stvarne konkurencije nema.
Šturlan u svojoj objavi kaže i kako su se posrednici mogli dogovoriti između sebe oko uspostave zajedničkog standarda. “Ali budimo realni – takav dogovor ne odgovara onima koji već drže najveći dio tržišta. Njima je u interesu da ostanu jedina integracija u većini ERP-ova, ili eventualno jedna od dvije”, kazala je Šturlan. “Ovo nije ideološko pitanje, nego čista tehnička i tržišna realnost.”
Foto: LinkedIn, Nano Banana Pro (Ilustracija)
