Ivana Drlje i Antonija Čunko u Ambition Backstage podcastu objasnile su kako funkcionira tržište kapitala, zašto su rok ulaganja i diverzifikacija ključni te što se zapravo događa nakon što kliknete “kupi”.
Mnogima tržište kapitala i dalje zvuči kao nešto komplicirano, rezervirano za profesionalce ili one s velikim iznosima. No stvarnost je puno jednostavnija: ulaganje nije pitanje bogatstva, nego razumijevanja nekoliko ključnih principa.
U novoj epizodi Ambition Backstage podcasta, o toj su temi razgovarali Ivana Drlje iz Geniusa i Antonija Čunko iz SKDD-a, dok je razgovor vodio Toni Milun. Kroz konkretne primjere objasnili su kako ulaganje funkcionira u praksi, što znači dobar investicijski plan i što se zapravo događa nakon što investitor kupi dionicu ili fond.
Rok ulaganja je polazna točka
Jedna od prvih stvari koju bi svaki ulagatelj trebao razumjeti jest da nije svejedno ulaže li na godinu dana ili na deset. Upravo rok ulaganja određuje koliko rizika osoba može preuzeti.
Kako je objasnila Ivana Drlje, tržište kapitala ne kreće se pravocrtno – nema konstantnog rasta svake godine. Tržišta osciliraju, ali dugoročno imaju tendenciju rasta.
“Ako pričamo o ulaganjima na 10 godina, onda čovjeka koji ulaže ne bi trebalo brinuti što se događa unutar tih 10 godina i može si priuštiti veće oscilacije – uz potencijalno veći prinos”, istaknula je.
S druge strane, ako novac treba uskoro, logično je birati sigurnije opcije s manjim očekivanim prinosom.
Ne morate sve znati da biste počeli ulagati
Važna tema razgovora bila je razlika između samostalnog ulaganja preko brokera i profesionalnog upravljanja portfeljem.
Kod brokerskih usluga investitor sam donosi sve odluke – što kupiti, kada i koliko. To zahtijeva vrijeme, znanje i kontinuirano praćenje tržišta.
Kod robo-savjetnika i upravljanja portfeljem, investitor definira svoje ciljeve i toleranciju na rizik, a profesionalci upravljaju ulaganjima.
“Kod brokerskih aplikacija vi donosite odluke, a kod robo-savjetnika to za vas radi profesionalac”, objasnila je Drlje.
Za mnoge je to ključna spoznaja – ulaganje je dostupno i onima koji ne žele svakodnevno pratiti tržišta.
Diverzifikacija: ne stavljajte sve na jednu kartu
Iako se ulaganje u široke indekse često smatra dovoljno sigurnim, Ivana Drlje upozorava da ni to nije potpuna diverzifikacija.
Takav pristup znači veliku izloženost jednom tržištu, jednoj valuti i često jednom sektoru.
“Mi mislimo da je to dovoljno diverzificirano, ali ja bih rekla da nije – pogotovo danas”, rekla je.
Poanta diverzifikacije nije u tome da uvijek pogodite najbolju investiciju, nego da smanjite rizik raspodjelom ulaganja.
Najveća pogreška događa se u panici
Jedan od ključnih problema kod ulaganja je emocionalna reakcija na pad tržišta. Kada tržište padne, mnogi investitori prodaju i tako realiziraju gubitak.
No upravo tada se često događa oporavak.
“Kada ljudi reagiraju na prvi pad i prodaju, oni realiziraju gubitak. A tržišta se često oporave vrlo brzo nakon toga”, upozorila je Drlje.
Zato je važno imati plan i držati ga se, bez impulzivnih odluka.
Što se događa nakon što kupite dionicu?
Mnogi vjeruju da je kupnja dionice kraj procesa. No zapravo tada počinje niz ključnih koraka.
Kako objašnjava Antonija Čunko, nakon izvršenja naloga u proces ulaze SKDD i SKDD-CCP – institucije koje osiguravaju da transakcija bude sigurno provedena.
“Kada se transakcija sklopi na burzi, u proces ulaze dvije institucije koje osiguravaju izvršenje svih obveza iz te transakcije”, objasnila je.
Transakcija se ne završava odmah – standardni rok namire je dva radna dana, tijekom kojih se provjerava da kupac ima sredstva, a prodavatelj vrijednosne papire.
Na dan namire istovremeno se prenosi novac i vlasništvo nad dionicom.
SKDD kao “digitalni sef”
SKDD vodi evidenciju vlasništva nad vrijednosnim papirima i funkcionira poput digitalnog sefa.
“Kao što banka vodi račun za novac, tako SKDD vodi račune na kojima su evidentirane dionice i drugi instrumenti”, pojasnila je Čunko.
Važno je naglasiti da investitor postaje vlasnik tek kada je vrijednosni papir upisan na njegov račun u SKDD-u.
Koliko je sustav siguran?
Tržište kapitala funkcionira kroz kombinaciju regulacije, infrastrukture i zaštitnih mehanizama.
Imovina klijenata odvojena je od imovine brokera, a dodatnu sigurnost daje i Fond za zaštitu ulagatelja koji pokriva do 20.000 eura po klijentu u slučaju problema.
No, kako ističe Čunko, tržišni rizik uvijek postoji.
“Nijedan sustav ne može zaštititi ulagatelja od tržišnih kretanja – to je rizik koji svaki investitor preuzima”, rekla je.
Prvi korak može biti vrlo mali
Zaključak je jasan: nije potrebno početi s velikim iznosima.
Čak i 50 eura mjesečno može dugoročno napraviti razliku – ali važnije od iznosa je donijeti odluku i krenuti. Jer neodlučivanje je također odluka – ona u kojoj novac s vremenom gubi vrijednost.
Podcast realiziran u suradnji s Genius i SKKD.
Foto: Privatni arhiv
