U svijetu tehnologije znanje je preduvjet, ali ono samo po sebi nije dovoljno da bi se „zavladao prostorom“. Pravi iskorak događa se u trenutku kada stručnjakinja odluči postati liderica, čak i ako se u tom trenutku ne osjeća potpuno spremnom. Ključ je u preuzimanju odgovornosti, autentičnosti i hrabrosti da se donose odluke i u uvjetima neizvjesnosti.
Ovo su samo neke od lekcija i poruka koje je Jelena Jurišić, nova direktorica za tehnologiju (CTO) ENT Grupe, prenijela sudionicama ovogodišnje konferencije „Žene u IT-u“. Njezino predavanje u svojoj srži je bilo duboko osobna priča o dvadesetogodišnjem putu od pripravnice do jedne od najvažnijih tehničkih pozicija u regiji, ali i važna poruka svim ženama iz njezine branše.
Izlazak iz zone komfora
„Prvog travnja preuzela sam odgovornost za novu poziciju u Ericssonu Nikoli Tesli, poziciju direktorice za tehnologiju grupe, u trenutku kada sam se osjećala 60% spremno za tu ulogu“, započela je Jurišić svoje izlaganje, odmah srušivši mit o tome da za napredak moramo imati „sve kockice na broju“.
Priznala je kako joj ni danas nije lako i kako se često zapita „što mi je ovo trebalo“, ali snagu pronalazi u svjesnosti o vlastitom trudu: „Nađete tu neku unutarnju snagu i kažete sami sebi: ja to zaslužujem, ja sam ovdje došla s puno truda i rada, ja to mogu.“
Karijerni put Jurišić počeo je vrlo rano, uz oca koji je imao jednu od prvih prodavaonica računala. Za nju su to bile „čarobne kutije koje rješavaju kompleksne probleme“. Već s 14 godina programirala je prve web stranice za MIOC, a na prvoj godini FER-a osnovala je vlastitu tvrtku kako bi bila financijski neovisna. Ipak, presudan trenutak bio je četvrta godina studija i ulazak u Ericsson Nikolu Teslu, gdje je spojila ljubav prema tehnologiji s majčinom liječničkom vizijom pomaganja ljudima kroz projekte digitalizacije zdravstva.
Pročitajte više: Njihovi rezultati su vidljivi, ali žene u IT-u nisu: “Ako ne govorimo u svoje ime, netko će drugi pričati našu priču”
Vatreno krštenje
Iako je u istoj kompaniji gotovo 20 godina, njezin put bio je sve samo ne statičan. Jedan od najtežih trenutaka dogodio se kada je sa samo 26 godina postala glavna arhitektica na iznimno kompleksnom projektu digitalne transformacije javne uprave.
„Imala sam 26 godina, multidisciplinarni tim od 70 stručnjaka iz cijele regije i shvatila sam – ja sam najmlađa u timu, jedina žena u prostoriji i jedina žena koja donosi tehničke odluke“, prisjetila se Jurišić. To je bio trenutak u kojem je shvatila da se za povjerenje i autoritet mora izboriti: „Znanje je uvijek preduvjet, ali jednako tako moramo pokazati da smo spremne donositi teške i brze odluke te preuzeti odgovornost za njih.“
Razbijanje mentalnih barijera
Jurišić se osvrnula i na poznati „sindrom uljeza“ koji pogađa 75% žena na izvršnim pozicijama. Prema njezinim riječima, žene često čekaju idealan trenutak i 100% spremnosti, dok je prava istina da se samopouzdanje gradi tek nakon što prihvatimo izazov.
„Užasno sam se bojala, radila sam više nego ikada. Mi žene smo prilično samokritične. Muškarac bi rekao: ‘Ja to zaslužujem, trebao sam to dobiti i ranije’“, istaknula je, dodajući kroz smijeh kako se „vrući krumpiri“ u poslu često daju upravo ženama: „Kad dođe, oprostite na izrazu, s**nje – onda se uključuju žene i one to riješe. Samo nemojmo dopustiti da se ti krumpiri ohlade, a da nitko ne zna da smo ih mi ohladile.“
Od eksperta do lidera
Najveći izazov u karijeri, smatra Jurišić, jest upravo prijelaz iz uloge vrhunske stručnjakinje u ulogu liderice. To zahtijeva potpunu promjenu identiteta.
„Stručnjak će rješavati problem, lider će definirati smjer. Stručnjak će tražiti točnost i podatke, lider će odlučivati i u neizvjesnosti. Stručnjak će raditi sam, a lider će djelovati kroz druge“, objasnila je. Za taj je iskorak, kaže, bitna vidljivost: „Ako mi nećemo ispričati svoju priču i stati iza svojih rezultata, postoji šansa da će je netko drugi ispričati umjesto nas. To nije hvalisanje, to je preuzimanje odgovornosti za svoj rad.“
Autentičnost – najjači adut
Kroz cijelu karijeru, Jurišić je ostala vjerna svom direktnom stilu komunikacije, iako su je često pokušavali „ukalupiti“.
„Ja sam jako direktna osoba. Do ove zadnje pozicije imala sam osjećaj da mi je to minus. Ali kad mi je predsjednik Uprave rekao zašto sam super kandidat, istaknuo je upravo tu autentičnost. Bitno je da imate okruženje koje vam kaže: ‘Nastavi biti najbolja verzija sebe‘“, poručila je.
Svoje je izlaganje zaključila snažnom porukom za buduće generacije, ističući kako je njezina misija danas ohrabriti mlade djevojke, poput onih koje će uskoro intervjuirati u bjelovarskoj gimnaziji.
„Nikad nećemo biti potpuno spremne. Nemojmo čekati dopuštenje, ohrabrimo se i uzmimo prostor. Nije poanta samo da mi uspijemo, već da generacijama žena koje dolaze iza nas bude barem malo lakše“, zaključila je.
Sadržaj nastao u sklopu WiA Connect okupljanja žena u IT-u.
Foto: Marin Tomaš
