Zakuhale su se pripreme za turističku sezonu koja starta usred povuci-potegni krize izazvane ratom na Bliskom istoku. Hoće li turisti uopće doći u dovoljnom broju te koliko će biti spremni trošiti, što ako ih prepadnu hrvatske cijene? Kako se čini, taj strah potresa Banske dvore dok računaju kako će se u nastavku 2026. puniti državna blagajna i izgledati BDP.
Razumno formiranje cijena i koliko je dovoljno
Iz Vlade tako apeliraju na „razumno formiranje cijena“, odnosno „pametnije i bolje nego prošle godine“ (premijer Andrej Plenković). Naglašavaju da konkurenti reagiraju “smanjenjem marži kroz cijeli lanac vrijednosti” (ministar turizma Tonči Glavina), pa bi trebali i hrvatski poslodavci u turizmu. Dodaju da bi rast cijena usluga mogao pridonijeti dodatnom rastu inflacije koja je, podsjetimo, u travnju skočila na 5,8 posto. S druge strane, i OECD u ovogodišnjem izvještaju upozorava na to da Hrvatska gubi cjenovnu konkurentnost.
U lijepim, mirnim godinama jedini je problem bio kako na vrijeme nabaviti solidne sezonske radnike, a sada pred poslodavcima u turizmu i iznajmljivačima niz nedoumica – koliko će stajati energenti, koliko dignuti (i da li uopće dignuti) cijene smještaja, pića ili hrane, hoće li Nijemci i ostali naši glavni gosti potegnuti na odmor kao i inače, kako konkurenti na Sredozemlju određuju kolika im je marža dovoljna u ova vremena, kako se bolje pozicionirati na relaciji cijena-kvaliteta, što ako rezervacije budu intenzivnije dolazile last minute? U Turskoj su, primjerice, neki hoteli nakon pada bookinga (reakcija na rat u Iranu i rakete koje su se opasno približile turskom tlu) snizili cijene 20 do 25 posto, ali Hrvatska se, srećom, smatra sigurnom destinacijom. Dosad, kažu, booking je na razini 2025. godine.
Za poslovnu matematiku neke informacije nudi i European Travel Commission. Nedavno je ta komisija objavila anketu koja pokazuje da 82 posto Europljana planira putovanje u razdoblju travanj-rujan (najviša razina od 2020. godine), ali unatoč tom rekordu, u odnosu na lani raste broj onih koji najavljuju kraći boravak od četiri do šest noćenja i budžet ispod 1000 eura po putovanju. Pao je broj onih koji su spremni izdvojiti 1500 eura i više.
Pročitajte više: ‘Ajmo, realno: Što znamo o američkoj investiciji u Topusko, a što je u zraku. Recimo, nije to baš 50 milijardi eura
Turistički podbačaj bi bio bolan
Što je u tom kontekstu razumno formiranje cijena u prilično nerazumna i nepredvidljiva vremena? Ima li nekih preporuka? Zapravo ne, sve je to svojevrsna igra mačke i miša. Tako izvršna direktorica HUP-a Irena Weber kaže da je iznimno važno da „stvarno budemo umjereni i da zadržimo svoju cjenovnu konkurentnost“, ali istovremeno dodaje da je „u ekonomskoj teoriji cijena upravo onakva kakvu je netko spreman platiti“. Ukratko, zakon tržišta. Cijena je korektna dokle god za uslugu ima dovoljno turista spremnih platiti, a ankete govore da će europski turisti ove godine hrliti na Sredozemlje, izbjegavajući daleke destinacije, što bi vrlo vjerojatno moglo potaknuti apetite domaćina. Ne bude li gostiju ipak u očekivanom broju u Hrvatskoj, ili s dovoljno novca na raspolaganju, cijene će u zadnji čas padati, pa kako bude.
To što u Vladi strepe kako će se u aktualnoj geopolitičkoj situaciji puniti i po kojim cijenama hoteli, kampovi i privatni smještaj, ili koliko će ugostitelji poskupiti svoje usluge, nikoga ne čudi s obzirom na utjecaj tog osjetljivog sektora na gospodarstvo i proračun, pa onda i na njegove korisnike. Podbačaj bi bio bolan. Evo kakve su brojke zabilježene lani: prihod od stranih turista bio je 15,3 milijarde eura (rast od dva posto u odnosu na godinu ranije), a zabilježeno je 22 milijuna dolazaka i 110 milijuna noćenja. To bi otprilike mogao biti i rezultat u ovoj godini, uz skromni rast, bude li sve ok. Radi usporedbe, u 2022. godini je prihod od turizma iznosio daleko manjih 13,1 milijardu eura, a 14,6 milijardi eura u 2023. godini (19,6 posto BDP-a), prema podacima HNB-a. Smatra se da smo, s obzirom na broj dolazaka i noćenja, lani došli blizu praga, a s prihodom se puno dalje ne može bez znatnih ulaganja.
Da je više investicija kao Končarovih…
Sve bi bilo jednostavnije da se prihod od turizma drukčije smješta u ukupnu ekonomsku sliku, pa da čini, recimo, razumnijih 10-ak posto BDP-a, kao što je slučaj u Italiji ili Španjolskoj. Imidž atraktivne i sigurne zemlje za odmor je krasna stvar, jasno, ali malo više investicija poput one koju je ovih dana objavio Končar – proširenje tvornice energetskih transformatora vrijedno 260 milijuna eura – bilo bi još bolje. I tu su u igri Nijemci, to jest u pitanju je strateški projekt zajedničke tvrtke sa Siemens Energy, ali fokus je na zaradi od energetske tranzicije u kojoj su transformatori trenutno, i vjerojatno dugotrajno, „must have“. Odmor, kao što znamo, nije; može biti i ne mora, ovisno o novčaniku. Električna energija, s druge strane, svima treba.
Primijetimo na kraju i da je proširenje Končareve tvornice najnoviji dodatak listi strateških projekata RH, gdje je uvršten u ožujku ove godine, i jedan je od rijetkih iz sektora industrije. Na toj listi još nema nedavno najavljenog tehnološkog projekta – gigantskog data centra Pantheon AI u Topuskom, ali bude li on doista išao u smjeru brze realizacije, pa i u nekoj mikro verziji, za vjerovati je da će se morati naći na tom popisu. Ni industrija i IT nisu imuni na krize, ali znate onu poslovicu o jajima i košari, ili – diverzifikacija.
Foto: Magnific, Canva
