Nataša Novaković je prije gotovo 2 godine došla na jednu od važnijih funkcija u javnom sektoru. Imenovana je predsjednicom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, i to na znakovit datum – 8.3.. Na nedavnoj konferenciji “Žene u javnom sektoru”, podijelila je svoje stavove o ravnopravnosti i mogućnosti žena u privatnom i javnom sektoru Hrvatske. Najviše se osvrnula na osnovne ljudske i međuljudske faktore o kojima se premalo priča iako u konačnici čine najveću prepreku napredovanju žena.
Povezano:
- Vesna Trnokop Tanta, jedna od rijetki koja je probila stakleni strop u javnom sektoru, ukazala na poražavajuće stanje žena u upravama
- Inspirativne žene iz javnog sektora ispričale su svoje priče o uspjehu!
- 3 žene koje su ovih dana uzdrmale javnost
“Što se tiče položaja žena u našem društvu, ne mislim da smo u nekoj idealnoj poziciji. Ne mislim da svatko može sve i da mi žene imamo prilike za sve. Najgore su mi one žene koje uspiju doći na neku poziciju pa ih više ta neravnopravnost ne brine i odjednom počinju misliti ‘Pa da, može se sve'”, započela je Nataša Novaković priču o svojim iskustvima s položajem žena u hrvatskom sustavu rada. Inače, Nataša se godinama zalaže za veću ravnopravnost žena kroz djelovanje HUP-a te kroz udrugu – Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji, čijeg je izvršnog odbora bila članica.
Obitelj ne bi trebala biti prepreka, ali trenutno nažalost je
Kao prvu prepreku na koju nailazi svaka ženska ambicija, Nataša najprije ističe djecu i obitelj. “Aspekt djece jako je bitan ako želite imati karijeru. Ne znam niti jednog poslodavca koja je unaprijedio ženu koja je trudna. Na te se žene uopće ne računa, a na oca i njegovu ulogu se uopće ne misli”, smatra. Ovo pokazuje da, ako želite imati djecu, na nekoliko godina morate zaboraviti na karijeru. Upravo u tom aspektu djeca, u društvu u kojem je otac ignoriran kao ravnopravni nositelj brige za njih, predstavljaju veliku prepreku karijernom putu žena. Žena koja se vrati s porodiljnog svoj karijerni uspon u mnogim slučajevima mora započinjati od početka.”
Nataša Novaković naglašava da neke žene uspijevaju ‘spasiti’ svoje karijere pred ovom preprekom, no tu je onda važno i za koga se udaju, ako se udaju. “Ja sam, srećom, mogla ostaviti dijete od 6 mjeseci s ocem i otići na put od 6 dana. Vjerujem da je nekima jednostavno, ali meni je transfer od slobodne žene do majke bio vrlo težak”, iskreno je priznala. Iako uživa u majčinstvu i vrlo je sretna sa svojom obitelji, jednostavno nije tip žene koju taj aspekt života u potpunosti ispunjava.
Žene protiv žena – majki s karijerom
“Ja sam svoj posao obožavala i nakon rođenja djeteta uslijedio je veliki šok. Ja bez posla, samo s obitelji, to za mene nije dovoljno”, kaže. I to je nešto čega se žene koje vole svoj posao ne bi trebale sramiti, pogotovo zato što se od muškarca nikada ne očekuje da se svede samo na obitelj.
Takva je priča možda srodnija karijeri žena u privatnom sektoru, no nije ni javni lišen sličnih prepreka. “Kad sam se vratila s porodiljnog najveći problem nisam imala sa šefom nego s kolegicama”, otkrila je te dodala da pojedine žene u njenoj okolini nisu bile susretljive prema majci koja ne odustaje od uspješne karijere.
No, uspjela je pronaći ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Kad je dolazila na poziciju predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, znala je da ju čeka puno posla, ali pronašla je balans i užitak u onome što radi. “Stvarno obožavam svoj posao, idem s takvim guštom raditi da mi je teško objasniti. Isto tako, prilično sam otporna na stres i kada dođem doma mogu sve staviti postrani i biti mama.”
‘Muški bonding’
Nakon problema manjka podrške drugih žena i obitelji, Nataša je nastavila s puno većim preprekama koje postavljaju muškarci. “Oni su se jednostavno navikli na svoju poziciju i u tome ne vide nikakav problem. Kada dolazite na neki skup gdje su pretežno muškarci i možda dvije žene, u te žene se gleda kao u čudnovate žirafe”, ispričala je svoje iskustvo. Dodala je da je to posebice bizarno kada uzmemo u obzir činjenicu da 60% visoko obrazovanih čine žene.
Upravo je u nesrazmjeru obrazovanih žena i žena koje na kraju završavaju na visokim pozicijama, vidljivo da postoje brojne prepreke za žene. “Jedna stvar ovdje je muški bonding. Oni svuda idu skupa, na nogomet, večere, jedrenje, vinske puteve… Tijekom takvih druženja ne pričaju o djeci i ženama. Oni pričaju o poslovima i tko bi što mogao dalje raditi. Kada pogledate povijest uprava, oni se svi međusobno dobro poznaju i izmjenjuju pozicije”, objašnjava Nataša.
Za to vrijeme, žene uglavnom žure doma i ostaju brinuti o djeci. Ako se zbližavaju s kolegicama, ne pričaju toliko o poslu kada im je mnogo drugih stvari na pameti. “Možete ići gledati nogomet s muškim kolegama i piti pivo, ako vas uopće pozovu, ali taj klub je teško razbiti, a i nije neki užitak. Činjenica je da mi žene ne radimo dovoljno na tome, a pomagati si međusobno je u takvim uvjetima bitno. Za to treba vremena i volje. To nije ova muška priča na pivi, to je tvoja odluka da ćeš slobodno vrijeme, koje nemaš, posvetiti osobi kojoj bi mogla pomoći”, smatra Nataša.
Povezano: Otkriveno je zašto ne napredujete, zbog “muške solidarnosti”
Hrvatska zaostaje i u osnovnoj koncepciji o pravima žena
Povrh svih ovih problema, u našem je društvu još izrazito prisutno i seksualno uznemiravanje na poslu. Nataša smatra da je ono u Hrvatskoj postalo dio suživota, i da se na previše stvari oglušujemo što apsolutno ne bi trebali. “Nažalost, u našoj kulturi trebat će proći još puno vremena da to bude apsolutno nedopustivo”, zaključuje.
Iako se uvijek više voljela igrati s dečkima, danas najviše uživa u ženskoj energiji za koju kaže, ako je iskrena, da je nešto nezamjenjivo. Nažalost, žena u javnom sektoru i politici danas ima malo. Objasnila je kako je u ministarstvima ‘socijala’ uvijek ženska, a i na pozicijama socijalnih radnika se većinom nalaze žene. I to ne zato jer vole ovo područje više od muškaraca, već zato što je slabo plaćeno, a malo muškaraca će na to pristati.
Uvela bih kvote
Kako bi se popravila ova slika žena u politici i javnom sektoru, Nataša Novaković se zalaže za uvođenja kvota za žene. Sustavu kvota se obično prigovara da na pozicije dovodi žene samo zato što su žene, bez obzira na neke druge kvalifikacije, no Nataša se s time apsolutno ne slaže. “Kada pogledamo koliko je muškaraca odvelo kompanije u stečaj, vidimo da ni muškarci ne rade to tako dobro. No, ako se ne daj bože ženi dogodi ista stvar, ljudi obično kažu: ‘Evo gle, žena ne zna voditi firmu'”, rekla je.
Muškarci općenito puno prije dolaze na pozicije u upravama i puno kasnije s njih odlaze. Osim toga, Nataša je podsjetila na rezultate istraživanja koje je provedeno od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prema kojem u najvećim kompanijama u Hrvatskoj nema niti jedne žene koja nije završila fakultet pa i magisterij. S druge strane, ima muškaraca u upravama sa završenom svega osnovnom školom. Zbog takvih problema smatra da su kvote rješenje
“Imamo firme koje imaju takozvane voluntarističke kvote. To su dobrovoljne kvote kojima kompanije same postavljaju ciljeve koliko će žena u upravi imati određene godine. I to u praksi funkcionira. Zašto kvote? Zato što mislim da ima jako puno žena koje nikad neće doći na pozicije za koje su sposobne.”
Iako su educiranije od njih se traže dodatne edukacije
“Ja sada znam žene koje bi bile sjajne ministrice i na tim pozicijama bi minimalno bile dobre kao muške kolege, a sigurna sam da nikad neće doći na njih. I zato sam za kvote. Ako mogu staviti prijatelja iz susjedne firme na visoku poziciju onda mogu staviti i ženu zbog kvote. Slažem se da kvote ljudima ne zvuče dobro, ali svi statistički pokazatelji govore da rade”, smatra Nataša Novaković.
Spomenula je još jednu stvar za koju kaže da je ‘iritantna’. Naime, postoje posebne edukacije za žene koje žele biti u nadzornim odborima. Ovo je obično organizirano unutar sustava kvota, no Nataša smatra da je potpuno nepotrebno jer se od muškaraca nikada nisu tražile posebne edukacije za nadzorne odbore prije nego što su u njih bili primljeni te je to još jedna instanca neravnopravnosti.
Nataša Novaković se također osvrnula i na činjenicu da smo u hrvatskoj politici do sada imali žene i na funkcijama predsjednice i premijerke. “Pitanje je da li su neke, ženama važne teme, zbog toga dobile značenje jer očito ipak treba imati poseban interes za to”, smatra.
Za kraj se osvrnula i na organizaciju javne uprave u čijem radu, kako kaže, osobno uživa. “Javni sektor bi trebao imati puno manje zaposlenih, ali tu bi trebali biti najbolji ljudi. Taj je posao jako zanimljiv, ali i društveno koristan što je nama ženama jako bitno”, zaključuje.
Foto: Martina Cvek
