Razmaženo derište ili dijete koje treba pomoć? Kako izgleda ADHD kod djece i kako im pomoći?

Kod djece je sve učestalija pojava poremećaja pažnje i nemira. Djeci to bitno otežava svakodnevno funkcioniranje, te zahtijeva prilagodbu okoline i zahtjeva okoline njima – djeci. Iako je sve učestalija pojava i izazov s kojim se susreću djeca, njihove obitelji i odgojno-obrazovni sustav, čini se kako razumijevanje i podrška tom izazovu nedostaju. Naime, još uvijek se vode polemike oko toga radi li se o teškoći ili o djetetovom ispitivanju i nepoštivanju granica. Osim toga, sama klasifikacija i nomenklatura odnosno definicije ovih teškoća su neujednačene i različito opisane.

ADHD kod djece javlja se u različitim fazama razvoja

Kod ADHD poremećaja je također specifično to što djeca ne pokazuju jednaka ponašanja. Specifična ponašanja za ADHD se javljaju u različitim fazama razvoja i na način koji je poseban za svako dijete. Djeca koja imaju ADHD još se nazivaju hiperaktivnom djecom.

Generalno govoreći su nemirna i impulzivna, pokreti su ponekad brzi i neorganizirani. U situacijama kad djeca s ADHD poremećajem borave u vrtićkim skupinama ili školskim razredima gdje se provode organizirane aktivnosti, često dolazi do izražaja ponašanje koje se karakterizira kao nemirno i ometajuće. Posebno se to ističe u aktivnostima koje zahtijevaju fokusiranost, smirenost i dulju usmjerenost.

Djeci s ADHD poremećajem takve aktivnosti mogu biti pravi izazov jer s obzirom na poremećaj njima je teško zadržati duže u jednoj aktivnosti. Pažnja im nije usmjerena, brzo gube fokus, imaju potrebu kretati se i brže izmjenjivati aktivnosti, pa su skloni započeti i dići se za vrijeme aktivnosti te prijeći na drugu ili se jednostavno kretati po prostoru.


Pročitajte više: Roditeljstvo u pandemiji proživljava krizu, ali i djeca mogu doživjeti burnout


Svako dijete ima pravo na igru, odgoj i obrazovanje

Unutar obitelji roditelji često djecu smatraju neposlušnom ili živahnijom, razigranijom odnosno nemirnijom. Dijagnoza ADHD je za roditelje često „samo naziv“ za neposlušno dijete.

Značajniji izazovi u odgoju javljaju se kad dijete krene u vrtić odnosno školu. Otpor koji se javlja kod roditelja u procesu dijagnosticiranja je normalan i dio procesa prihvaćanja i prilagodbe. S druge strane, što dulje traje, više ometa djetetov razvoj.

Kod ADHD poremećaja važno je djelovati i prilagoditi okolinske uvjete djetetovim mogućnostima. ADHD je vezan direktno i za neurološko funkcioniranje te nije bezazlen. Djetetu je puno lakše funkcionirati u svakodnevnom životu ako se uvjeti prilagode njegovim razvojnim specifičnostima. Tu sada do izražaja dolazi uloga odgojno-obrazovnih stručnjaka koji rade s djecom i s roditeljima.

Na njima je vrlo zahtjevna i izazovna uloga koja podrazumijeva upoznavanje roditelja s teškoćom u svrhu postizanja optimalnih razvojnih mogućnosti svakog djeteta. Kako bismo omogućili svakom djetetu da se razvija najbolje što može i da razvojna i osobna postignuća budu na vrhuncima, važno je kod roditelja osvijestiti određene specifičnosti njihova djeteta. Svako dijete ima pravo na igru, na odgoj, obrazovanje te na razvoj u skladu s individualnim mogućnostima, a u cilju dostizanja najvećih razvojnih mogućnosti.

Neposlušno ili dijete s ADHD-om?

Kako odrediti radi li se o „neposlušnom i živahnom“ djetetu ili djetetu s ADHD poremećajem? Postoje formalne procjene stručnjaka koji će provesti postupak dijagnosticiranja. Najvažniji i prvi korak je uputiti roditelja, osvijestiti da se možda radi o većem izazovu no što je živahnost i neposlušnost.

Uvijek postoje roditelji koji će teže prihvatiti uputu i sugestiju. Potrebno je pronaći način komunikacije koji odgovara svakom roditelju ponaosob te objasniti kako je namjera dobiti ono najbolje od djeteta i omogućiti i djetetu i obitelji lakšu svakodnevicu. Tada se odgojno-obrazovni ciljevi prilagođuju djetetu i objašnjavaju obitelji.

Prilagođeni ciljevi ne znače sporiji razvoj, niti ikakav oblik zaostajanja. Odgojno- obrazovni ciljevi prilagođuju se djeci na način da i ona mogu pratiti sve aktivnosti i sadržaj aktivnosti, no prilagođeno njihovom načinu funkcioniranja. To bi značilo da se djetetu s ADHD poremećajem omogući više pauza, prostor za kretanje te usvajanje sadržaja na način koji njima najviše odgovara.


Pročitajte više: Podizanje riječi, ne glasa: Branka Novosel o mindful roditeljstvu i mentalnim problemima kod djece


Važno je raditi i s roditeljima

Što se tiče samog rada s roditeljima, i tu je važno prilagoditi metode. Dijagnosticiranje je proces koji njima zvuči strašno, dijagnoza je termin koji im sugerira kako se radi o bolesti, a načini rada i metode stručnjaka često im djeluju kao da njihovo dijete kasni za nečim, a možda nema potrebe jer je samo malo živahnije.

Stoga je dobro biti ustrajan, obazriv, pažljiv i tolerantan stručnjak. Razumjeti roditelje, prihvatiti ih i uvažiti te im ujedno objasniti što se događa s djetetom kojem se uvjeti i metode ne prilagode (djetetu je teže, ne može pratiti, ne ostvaruje svoje razvojne potencijale) u usporedbi s djetetom kojem se metode prilagode i uvaže njegove individualne potrebe.

Postoji cijeli spektar odgojno-obrazovnih metoda koje omogućuju ostvarenje svih djetetovih potencijala i dobrobiti za dijete. Moći ih koristiti je dar struke i pravo svakog djeteta i to je najvažnija poruka svakom roditelju i stručnjaku koji radi s djecom! Svako dijete ima svoje individualne potencijale, a na odraslima je da ih prepozna i omogući djetetu da ih ostvaruje!

Odnos roditelja prema djetetu s ADHD poremećajem također treba biti uvažavajuć i podržavajuć te je važno osvijestiti kako su manifestirana ponašanja posljedica neuroloških funkcija, a ne djetetove neposlušnosti ili ispitivanja granica. Na roditeljima je također važna zadaća da uvaže mišljenje stručnjaka, da prilagode metode, da budu strpljivi i tolerantni jer ADHD nije neposlušnost, to je stanje drugačijeg funkcioniranja mozga koje je za dobrobit djeteta važno prihvatiti, tolerirati i prilagoditi se!

Autorica: Daria Antonović, Razvoj bez tabua

Foto: Razvoj bez tabua

ŽIVIMO ZAJEDNO, ALI S RAZLIKAMA

Živimo zajedno, ali s razlikama:

netko sporo hoda,

netko lijepo piše,

netko lako uči,

netko teško diše,

netko slabo pjeva,

netko zbori čisto…

Ipak, svako dijete

u biti je isto:

malo toplo srce

i želja puna glava

da živimo zajedno, ali s razlikama.

Dragan Lendić

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

AIm High AI Bootcamp

AIm High AI Bootcamp za poduzetnice osnažit će žene koje vode...

Amazon Web Services upravo je pokrenuo AIm High AI Bootcamp za poduzetnice koji pokreće AWS Startup Loft Accelerator i podržava Vestbee,...
- Advertisment -