Podizanje riječi, ne glasa: Branka Novosel o mindful roditeljstvu i mentalnim problemima kod djece

Roditeljstvo je najljepši događaj u životu osobe, reći će svatko tko ima djecu. Istovremeno, jedna je to od najtežih uloga jer je zahtjevna i donosi stalno preispitivanje vlastitih postupaka. Uz to, roditeljstvo nije zanimanje za koje se priprema obukom ili se za nju obrazuje. Mnogo je tehnika odgoja oko kojih su oprečni stavovi, no velik je i broj onih oko kojih se stručnjaci i roditelji slažu. Mindfulness stručnjakinja Branka Novosel na svojem je online predavanju o roditeljstvu u posljednjem u serijalu Žena. Multipraktik objasnila kako mindful tehnikama biti uspješni roditelj.

Četiri stila roditeljstva

Načini na koji ljudi obavljaju roditeljske dužnosti mjere se po zahtjevnosti, tj. koliko im se zahtjeva postavlja, te responzivnosti, tj. koliko se odgovara na njihove želje, potrebe i emocije. Indiferentno roditeljstvo stoga je zanemarujuće i odsutno. Karakterizira ga neobaziranje na djetetove potrebe i fokus na vlastite. Takvim se roditeljima dijete često oduzima, posebno se kategoriziraju u pravnom sustavu.

Suprotno indiferentnom je autoritarno roditeljstvo. Njegove su karakteristike strogoća roditelja, grubost i kazne u slučaju nepridržavanja krutih pravila. One mogu biti fizičke, u obliku udaraca, ili restriktivne, npr. oduzimanje mobitela ili zabrana korištenja interneta, igračaka i sl. Komunikacija je jednosmjerna i najčešće otac zauzima ulogu „bog i batina“.

U svijetu trenutno vlada „pandemija“ permisivnog odgoja, gdje su roditelji popustljivi a dijete ima glavnu riječ. Zahtjevi prema djeci su mali, ali je podrška njima velika. Odgovara se na sve djetetove potrebe i želje, ma kako nerealne i neutemeljene bile. Tako odgojenu često se naziva razmaženom djecom. Roditelji svoju ulogu ne ostvaruju u elementu gdje moraju biti odgovorni i postaviti granice. Autoritativno roditeljstvo je ono gdje se odgovara na djetetove potrebe. Responzivnost je visoka, reagiranje je pravovremeno, a postavljeni su i zahtjevi, pravila i očekivanja prema djetetu. Problemi, koji su neizostavni, pokušavaju se riješiti zajednički. Iako valja težiti autoritativnom stilu odgoja, nije rijetko ulaženje u neki od ostala tri osnovna stila roditeljstva. Savršenstvo ne treba tražiti ni od sebe ni od djece, no svjesnost vlastite roditeljske uloge presudna je.


Pročitajte više: Emocije imaju mjesto u tijelu; Branka Novosel daje 3 tehnike za kontrolu nad njima


Dječje potrebe

Ono što je djeci najpotrebnije su zaštita i sigurnost. Kako fizička, tako i emocionalna. Djeca moraju imati topli dom, hranu, biti sigurna. Roditelji su im to dužni osigurati. Djeci je potrebno i određivanje granica, jer se oni u okviru tih granica osjećaju sigurno. Djeci je potrebno poštovanje, što znači da bi ih se trebalo saslušati, no ne i uvijek ispuniti sve njihove zahtjeve i želje. Roditelj nikako ne bi smio omalovažavati svoje dijete, jer takvi postupci na njemu mogu ostaviti trajne posljedice.

Djeci je potrebno podučavanje, njih se treba učiti životu, od osnovnih vještina kao vezanje cipela do odnosa s drugima. Ne u edukacijski formalnom smislu, već bonton, motoričke sposobnosti, roditelj bi trebao biti trener, model ponašanja koje će dijete slijediti. Stoga, na umu treba imati da djeca kopiraju ponašanje roditelja, gledajući ih kao uzor.

Djeca su ljudi i samim time društvena bića. Potrebno im je druženje kako bi se socijalno obrazovali i naučili međuvršnjačku komunikaciju, onu sa starijima te s članovima obitelji.

Prediktori djetetove dobrobiti

Prvi je čimbenik djetetove dobrobiti dvostruk, a čine ga roditeljska ljubav i pažnja. Djeci bi ona trebala biti zagarantirana. Ona ne znači da će svakim djetetovim propustom ono ostati samo, već da može računati na majčinu i očevu potporu i pomoć u rješenju problema. Roditeljska pažnja ne znači bivanje u istom prostoru, već poklanjanje svjesne pažnje djetetu. Način na koji provodite vrijeme s djetetom bitniji je od količine vremena koje ste proveli u njegovu društvu ili blizini.

Drugi prediktor je roditeljska sposobnost upravljanja vlastitim stresom. Nije moguće biti empatičan i na dobar način pomoći djeci ako je roditelj pod stresom.


Pročitajte više: Branka Novosel preporuča ove tri mikro vježbe za eliminaciju stresa u svakoj prilici


Inteligencija ili sreća

Iako roditelji većinom tvrde kako im je sreća djeteta važnija od inteligencije i školskog uspjeha, na pitanje kako pomažete svojem djetetu da bude sretno rijetko znaju odgovor. S druge strane, svi će s ponosom nabrojati na koje načine pomažu da dijete doživi intelektualni procvat. Često su to tečajevi stranog jezika, glazbena škola i neke druge izvanškolske aktivnosti. Roditelji podrazumijevaju da su im djeca sretna, ako se ne žale na njen izostanak i ne jadaju se. Misle da znaju kako im se djeca osjećaju, no čak i mala djeca znaju prikrivati svoje probleme, koje često preuveličavaju.

Izvor stresa kod djece

Škola je iznimno velik izvor stresa. Današnji život, posebno u dvije godine, doveo je razinu stresa u školi do toksične. Stresori su različiti, ali djeca najviše brinu o tome što će o njima misliti vršnjaci. Čak i najmanja greška može dovesti do međuvršnjačkog zadirkivanja, ismijavanja i čak zlostavljanja, koje se nerijetko prenosi i na društvene mreže.

Svako četvrto dijete u Hrvatskoj ima psihički problem

Statistički gledano, posebice od pojave pandemije, postotak anksiozni i depresije je u porastu, čak i kod vrlo male djece. Svako četvrto dijete u Hrvatskoj pokazuje simptome psihičkih problema. Svjetska zdravstvena organizacija istraživanjem je utvrdila da na svjetskoj razini 20 % djece ima poremećaj mentalne vrste. Od tog postotka, svega jedna petina, tj. 20 posto djece, dobiva adekvatnu stručnu pomoć i terapiju. Ove brojke vode ka epidemiji mentalnih poremećaja kod djece.

Statistike prema roditeljskoj procjeni alarmiraju, jer 11 % djece u dobi od 5 godina ima graničan ili visok rizik za mentalni poremećaj. U adolescenciji, između 12 i 16 godina starosti, novija literatura tvrdi da 10 do 12 % djece ima depresivne simptome.


Pročitajte više: Kada su u financijskoj krizi, roditelji manje pričaju sa svojom djecom – ovo ima negativne posljedice na njihov razvoj


3 ključne ideje Mindful roditeljstva

Mindfulness je vrsta mentalnog treninga, točnije vježbanje svjesne pažnje. Tri su principa mindful parentinga. Prva odgovornost roditelja je upravljanje vlastitim emocijama i reakcijama. Upravljajući vlastitim stresom roditelj će biti smiren, jer tako će biti svjestan i sposoban u svakome trenutku pomoći djetetu. Prvi korak je samopomoć, jer bez nje je nemoguće pomoći vlastitom potomku.

Djeca od roditelja najviše trebaju i traže pažnju i povezanost. Saznanje i sigurnost da je roditelj prisutan, ovdje za njih, druga je njegova odgovornost.

Treća je postavka ta gdje je najsnažnija odgojna strategija emocionalni coaching. Kao što trener u sportu obučava, tako i roditelj treba obučiti dijete, pratiti ga i usmjeravati. Svaki će roditelj sigurno pogriješiti, to je neizbježno. Nema savršenog roditelja ni djeteta.


Pročitajte više: Nemate vremena za mindfulness? Upravo vama je najpotrebniji!


Fight or flight kod stresa

Bori se ili bježi normalna je reakcija na stres koja je pokreće u mozgu. Kad smo pod stresom, ovaj misleći dio mozga gdje su više kognitivne funkcije nije pristupljiv, pa je nošenje sa stresom ključna vještina u obrazovanju. Tako dijete, čak i ako je svladalo gradivo i spremilo se za odgovaranje nekod predmeta, kad stane pred profesora, a pod stresom je s kojim se ne zna nositi, neće imati pristup tim spremljenim informacijama – naravno, slijedit će slaba ocjena, što će opet izazvati nove strahove i stresove, i kod djece i kod roditelja.

Stoga, mindfulness pomaže određenim vježbama disanja, vizualizacije i pokreta koji šalju poruke organizmu da je sve u redu, da se osoba može opustiti.

Mindful tehnikama do boljeg djetinjstva

Djeca su preopterećena školskim obavezama, posebice u srednjoškolskoj dobi. Toga, kao i prevelike iznoženosti digitalnim tehnologijama, treba biti svjestan. To su čimbenici koji negativno djeluju na um. Zato su djeca često rastresena i teško im je fokusirati se. To se stanje zove mindlessness. Ono je suprotno mindfulnessu. Ako se djecu nauči alate mindfulnessa, njihov će um odabrati promišljenu reakciju koja je za dijete najbolja. Znanstvena su istraživanja pokazala da mindfulness vježbe pomažu smanjenju anksioznosti i stresa, koji je u djece najčešći pred ispit u školi. One vježbaju samodisciplinu, fokus i ustrajnost. Također, povećanjem emocionalne inteligencije djeteta, ono je spremnije za izazove modernog doba.

Kako se provodi mindfulness

Kod djece se koriste vježbe disanja (Hobermanova sfera), vježbe svjesnosti (pjevajuća zdjela), vizualizacije, pokreta… Za niže uzraste najbolji način učenja i vježbanja je igrom. Uči ih se nositi se s emocijama, mislima, stresom. Mindfulness povećava sposobnost fokusa i koncentacije što se tiče usmjerenosti pažnje i to ubrzava proces učenja. Potiče razvoj mozga u područjima presudnima za intelektualni i emocionalni razvoj djece. Doprinosi općem mentalnom zdravlju djece jer povećava optimizam i smanjuje stres. Povećava i samodisciplinu djece, ali i njihovu kreativnost.

Ukratko, što prije sebe same i djecu naučimo ovim jednostavnim a učinkovitim tehnikama, život će nam biti jednostavniji i kvalitetniji. Zadovoljstvo životom trebalo bi imati prioritet i za roditelje i za djecu ispred akademskog uspjeha.

Foto: Canva/Branka Novosel privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Na večeri za žene u znanosti i farma biznisu pričalo se...

U ugodnom ambijentu hotela Westin, pod lusterima u obliku leptira, ugostili smo žene iz znanosti i farma biznisa. Nakon formalnog druženja...
- Advertisment -