Kristina Ercegović: Ah, ti zaposlenici

Poslovna savjetnica, osnivačica Business Cafea i autorica knjige “Najjači si kad si svoj”, Kristina Ercegović, piše o vrijednosti koju zaposlenici imaju za svakog poslodavca koji želi dobro poslovati.

Stric mi je neki dan rekao: “Lošeg radnika koliko god da platim previše je, a dobrog koliko god da platim, premalo je.”

Mnogima je muka pri samoj pomisli na zapošljavanje i vođenje ljudi, no zato što ne znaju najvažnije, da svaki čovjek želi dvije stvari: želi se osjećati PRIZNATO i CIJENJENO – želi pohvalu i priznanje.

Ne možemo i ne moramo sve sami.

Najčešće posao započinjemo sami i budemo neko vrijeme (nekada predugo) “Katica za sve”, te sami sve radimo prije nego toliko narastemo da moramo zaposliti prvog čovjeka. Najgore što možemo je zaposliti rodbinu i prijatelje te, ako imamo prevelika i nestvarna očekivanja, tražimo novog sebe. Ne znamo postaviti granice, ne znamo prenositi posao, perfekcionisti smo, teško puštamo kontrolu ili je ne znamo pustiti, preispitujemo svaku sitnicu (mikromenadžment), nema procedura, sve je u našoj glavi, čudimo se da nam ljudi ne znaju čitati misli te da se njima neke stvari ne podrazumijevaju kao nama. Zaboravljamo da svatko ima svoju sliku svijeta.

Mi se ubijamo od posla, dokazujemo se ne znamo više komu, mislimo da možemo najbolje, da je lakše i brže da to sami napravimo jer nemamo vremena nekomu pojašnjavati… I dokle tako? Dok ne izgorimo.

Povezano: Kristina Ercegović u svojoj novoj knjizi poduzetnicima poručuje: „Najjači ste kad ste svoji“

“Nijedan stroj nije vredniji od čovjeka”

Ovu rečenicu izrekla je jedna poznata poduzetnica kad je bila u gostima na Business Caféu. Kad sam je pitala pred svima što bi drukčije napravila sada kad gleda unatrag, odgovorila je da bi istodobno s ulaganjem u strojeve – jer se bavi proizvodnjom – ulagala u sebe i svoje ljude jer nijedan stroj nije vredniji od čovjeka. To često vidimo i u hotelima – vlasnici ulože velik novac da bi hotel imao pet zvjezdica, no ni približno ne ulože u zaposlenike i izobrazbu kako bi pružali vrhunsku uslugu koju kupci očekuju i zaslužuju u tih pet zvjezdica. Takav hotel gosti mogu komentirati, poput jednoga mojeg poznanika – „hotel ima pet zvjezdica previše“.

Zašto je bitno imati na umu ovu rečenicu? Zato što u praksi trebamo staviti LJUDE NA PRVO MJESTO. Odluke treba donositi po kriteriju PRVO LJUDI, ONDA NOVAC. To ponekad znači POSTUPITI ISPRAVNO, LJUDSKI, a ne učiniti ono što je u tom trenutku naizgled pametnije i isplativije. To isto tako znači i da uvijek trebamo uložiti u sebe i svoje znanje te u znanje naših zaposlenika. Da, znam, onda se pojavi ono čuveno pitanje: „Zašto bih ulagao u njih kad će otići raditi kod nekoga drugog?“ Ima za to i čuven odgovor – a što ako ne uložite u njih i ostanu raditi za vas bez potrebnih znanja? Neovisno o tome, mislim da se sve uvijek vraća, pa ako nam se i dogodi da uložimo u nekoga i on ode, vratit će nam se to – doći će i nama netko u koga je netko drugi uložio.

To znači i ono što smo već spominjali u dijelu o kvaliteti usluge, a to je da ZAPOSLENIKE trebamo staviti na PRVO MJESTO kako bi oni na prvo mjesto stavili KUPCE od kojih svi živimo i koji nam svima daju plaću.

Za izvanserijske rezultate trebaju nam izvanserijski ljudi – tržišna borba ZA kadrove

U današnje vrijeme prava tržišna borba ne odvija se među tvrtkama, nego u borbi ZA vrhunske kadrove. Bez obzira na posvuda velik broj nezaposlenih na burzama, svi će se poduzetnici i poslodavci složiti – nedostaje kvalitetnih ljudi, za bilo koje radno mjesto, i zaista ih je teško pronaći. Neovisno o tome tražimo li čistačicu, tajnicu, direktore ili direktorice… baš svejedno za kim smo u potrazi, pronalaženje kvalitetnih zaposlenika polako postaje nemogućom misijom. Tvrtke su danas prisiljene na promjenu mentalnog sklopa – trebaju se usredotočiti na ono što one mogu ponuditi nekomu i zašto bi vrhunska osoba A radila kod njih u tvrtki B, a ne u nekoj drugoj tvrtki C.

Kako je rekao također jedan gost poduzetnik na našem Business Caféu – „za izvanserijske rezultate trebaju nam izvanserijski ljudi“.

Često ističem da je HR = PR (HR je engl. human resources – ljudski potencijali, a PR je public relations – odnosi s javnošću). Pritom mislim da trebamo paziti na svaku, pa i najmanju pojedinost pri zapošljavanju, jer to ostavlja dojam o nama. Možda nećemo nekoga zaposliti, ali on može danas-sutra već biti naš kupac, dobavljač, tko zna. Dakle, uvijek svima trebamo dati jasnu povratnu informaciju, biti pristojni i odnositi se prema njima s punim poštovanjem te zahvaliti na uloženom naporu i odvojenom vremenu.

Najgore je ako prekasno počnemo zapošljavati pa to ne znamo raditi i uzmemo nekoga samo da završimo tu agoniju. Bacimo ga u vatru jer nemamo nikakve upute napismeno i on se ne snađe, a mi onda trpimo pa radimo umjesto njega, pa nam je još gore i psujemo sve po spisku. Ili ga otpustimo i govorimo „eto, jesam li rekao, znao sam, najbolje da sve radim sâm“, i tako nastavimo raditi 20 sati na dan dok ne izgorimo. Ili još gore, na brzinu uzmemo nekoga tko se prvi javi na ponovljeni natječaj i opet mu samo sve prebacimo jer više ne možemo, i jedva dočekamo komu ćemo uvaliti vrući krumpir.

Povezano: Kristina Ercegović: Svakodnevno živim svoje snove

A kako motivirati ljude

Mrkva, batina, vikanje, prijetnje, bonusi, nagrade… sve to može kao i motivacija pomoći nakratko. No svi želimo samomotivirane zaposlenike koje ne treba „bičem tjerati“ da rade niti ih kontrolirati, koji su proaktivni i nadahnuti za rad, koji se prema našoj tvrtki odnose kao da je njihova.

Obratite pozornost na riječ nadahnuti, a ne motivirani. Motivacija je kratkog daha i dolazi izvana, dobra je kao što je i tuširanje dobro jer nam dolazi u život svaki dan. No, nadahnuće je dugoročno i dolazi iznutra. Konkretno u ovom slučaju iz onog ZAŠTO koje stalno spominjemo. Dakle, ono što će ljude privući i zadržati, nadahnuti iznutra, jest ZAŠTO radite to što radite. Sjećate se, spominjala sam već Sineka i Start with why.

PRIZNANJE I POHVALA – dvije su ključne riječi za ovu temu.

Da, ljudi rade za plaću, no novac nije glavni poticatelj. On svakako može biti demotivator, no sâm po sebi nije poticatelj. To znači da netko neće bolje raditi svoj posao ako mu samo povećate plaću.

I Oprah je u svojem govoru za studente Harvarda rekla da je jedna stvar zajednička svim njezinim gostima iz Oprah Showa, bez obzira na spol, dob, bogatstvo i slavu. Svi su htjeli POHVALU I PRIZNANJE. Svi su je nakon što su se kamere ugasile pitali: „Jesam li bio dobar, kakav sam bio?“ (engl. Did I do well, how did I do?).

Moramo biti svjesni da ljudi najviše vremena provode na poslu, više nego s voljenim članovima obitelji. Isto tako zaposlenici kao i mi žele dobro raditi svoj posao, doprinositi, biti pošteno plaćeni, ali idealno i biti dio nečega većeg (razlozi su opet ZAŠTO i SVRHA).

Nadalje, zaposlenici najčešće odlaze i daju otkaze zbog šefa, a ne zbog posla koji obavljaju, jer se ne osjećaju kao da ih se cijeni i poštuje i jer imaju potencijal koji na tome radnom mjestu nije iskorišten.

Nije lako biti vođa, no kad vodimo ljude, naša je briga da njima omogućimo da rade.

Iskreno se brinite o svojim zaposlenicima i cijenite to što netko odvaja svoje vrijeme za vašu misiju i pomaže vam ostvariti vašu viziju. Budite iskreno i iz srca zahvalni na tome.

Nemojte nikada nikoga, a najmanje svoje zaposlenike zvijezde, uzimati zdravo za gotovo.

Nemojte se ni dovesti u situaciju da oni od vas traže bolje uvjete ili veću plaću. Vi se za to pobrinite sami i budite uvijek korak ispred njih. Saznajte što je njima važno.

Kad govorimo o zaposlenicima, svjesni smo još jedne činjenice – doći će i vrijeme rastanaka.

Kad otpuštate ljude, važno je osvijestiti neke stvari. Učinite to čim prije, na prvi znak da ste pogriješili, inače radite svima medvjeđu uslugu. Dajte im sve, i više nego što im zakonski pripada, ali maknite ih iz ureda da ne narušavaju atmosferu. Najgore što možete napraviti je da nezadovoljni zaposlenici na odlasku mentoriraju nove. I prema svima se ponašajte ljudski, nikada ne znate kad će vam se putovi ponovno sresti, možda i u ulozi kupaca, dobavljača i sl.

Povezano: Kristina Ercegović: Poslovi se ne sklapaju dok sami sjedimo u kući ili uredu

I za kraj samo napomena: Sreća – produktivnost – dobit, kakva je tu veza?

Svega 10 % ljudi radi posao koji voli.

Samo 13 % ljudi zalaže se u poslu koji radi.

Sretni zaposlenici u prosjeku su 12 % produktivniji.

Tvrtka u kojoj su ljudi sretniji može povećati dobit i do 20 %.

Dakle, doslovce se isplati uložiti u motivaciju i sreću svojih zaposlenika, zar ne?

Što ih čini sretnima, što ih motivira? Još ne znate? Pozovite ih i pitajte! To je vrlo individualno i zahtijeva takav, individualni pristup.

Kristina Ercegović, poslovna savjetnica i osnivačica Business Cafea

Sviđa vam se ovaj tekst? Ostavite komentar na dnu stranice, zapratite nas na Facebooku, Instagramu ili se prijavite na naš tjedni newsletter.

POVEZANI ČLANCI

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

uspješan ženski networking

4 tajne uspješnog ženskog networkinga!

Nedostatak pristupa neformalnim organizacijskim i industrijskim mrežama jedan je od glavnih razloga zašto sve manje ljudi napreduje do rukovodećih poslova. Većinsko...
- Advertisment -