Dobra plaća, razne pogodnosti, popusti, proslave… ali nije to to. Želite da vaš rad nešto znači, da napravi razliku u svijetu. Možda je to idealistički, ili možda jednostavno imate besmislen poslao. Posao toliko bez značenja i cilja, čak i za osobe koje ga obavljaju. Takav posao postaje psihološki samodestruktivan za pojedince koji ga rade.
Besmisleni poslovi
Pokojni socijalni antropolog i pisac David Graeber pričao je o ovakvim poslovima. On je 2013. godine u jednom članku napisao da unatoč pristupu naprednoj tehnologiji i prilici da se smanji radno vrijeme, ljudi su tehnologiju iskoristili kako bi još više radili. Kako bi se to postiglo, Graeber navodi da je društvo stvorilo poslove koji su zapravo besmisleni. To je dovelo do velikog broja ljudi koji provode svoj cijeli radni vijek obavljajući poslove za koje i sami potajno smatraju da ih ne treba obavljati.
Velike korporacije “jadikuju” zbog generacije Z koja želi da im posao stvarno nešto i znači, koja je idealistična u pogledu klimatskim promjena i doprinosa društva. Zbog toga su neke tvrtke počele nuditi slobodno vrijeme za rad u zajednici, ulagati u programe dobrobiti i mentalnog zdravlja i slično. Ipak, možda nije problem u tome što radna mjesta moraju napraviti prostor za “vrijedan” rad unutar organizacije, već u tome što ti poslovi uopće ne bi trebali postojati, piše Women’s Agenda.
Pročitajte više: Stresni poslovi mogli bi vam oduzeti godine života
Kazna je raditi nešto bezvrijedno
Graeberova definicija besmislenih poslova razlikuje apsurdne i destruktivne poslove. Apsurdni su oni od kojih se ništa ne proizvodi. Mnogo ljudi radi na njima da bi osigurali da se proces kontinuirano reproducira. Masa je to stručnih, menadžerskih, administrativnih, prodajnih i uslužnih radnika koji uglavnom rade u financijama, telemarketingu, akademskoj i zdravstvenoj administraciji, ljudskim resursima i odnosima s javnošću.
Destruktivni poslovi su oni koje je stvorio kapitalizam, koji su štetni i destruktivni za ljudsko zdravlje, um, emocije, okoliš.
Besmisleni poslovi ljude koji ih rade hvataju u proces apstrakcije. Većina tih poslova postoji da bi odgovarali kapitalističkim imperativima. Ipak, većina poslova nije takva, naravno. Kad odemo liječniku, kupimo hranu, ošišamo se, pohađamo neki tečaj, sve je to moguće zbog nečijeg rada. I mnogi administrativni poslovi su korisni.
Da bi posao imao smisla, obično mora imati smisla i na individualnoj i na društvenoj razini. Velika je kazna natjerati nekoga da učini nešto za što misli da je bezvrijedno.
Foto: Canva
Kažu da kad promijeniš način na koji gledaš stvari, stvari na koje gledaš se menjaju. Apsolutno se slažem. A nije uopšte lako raditi posao koji ne voliš. Godinama sam tako radila, a onda naletela na svoj posao iz snova. Sad radim posao sudskog prevodioca u kancelariji Jasne Filipović Bojić, i uživam.
U suštini, kada radiš posao koji voliš, uopšte nemaš utisak da radiš. Nažalost, veoma malo ljudi danas radi ono što stvarno voli i ume da radi. Ali treba se boriti za to, pa makar do onoga što volite došli u 50-tim godinama.