Događa li ti se da na pitanje “Kako si?” automatski odgovaraš s “Dobro je, super!”, čak i kada se iznutra raspadaš? Govoriš li ljudima koji pate da “samo misle pozitivno” ili “gledaju vedriju stranu života”? Ako da, dobrodošla u svijet jedne od najpodmuklijih zamki modernog doba – toksične pozitivnosti. Ona je štetna za tebe. Štetna je za tvoje odnose. I, kao što ćeš vidjeti, dokazano uništava tvoje zdravlje.
Što je (i što nije) toksična pozitivnost?
Prava pozitivnost nije glumljenje sreće. To je tiho, čvrsto uvjerenje da se, unatoč problemima, možeš s njima nositi. To je glas u tebi koji kaže: “Teško je, ali proći će. Snaći ću se.”. Prava pozitiva je okrenuta prema unutra; prema vjeri u vlastite sposobnosti. Ovaj osjećaj je snažan jer dolazi iz znanja da su tvoje vlastite sposobnosti dovoljne za prevladavanje svih nedaća i svega onog što te može dočekati u životu, negativnog i pozitivnog.
Toksična pozitivnost je nešto sasvim drugo. Toksična pozitivnost je poricanje stvarnosti i nametanje sreće kao obaveze, i to sreće tamo gdje je nema. To je ono kad ‘pucaš po šavovima’, a svima govoriš da je sve super… okrećeš se izvan sebe i tražiš potvrdu od drugih, a sama u to ne vjeruješ. Zanemaruješ strah, bol i tugu, a taj razdor te iscrpljuje. Zamisli samo koliko te takav pristup životu ‘troši’?
Najlakše ju je zamisliti kao stavljanje lijepog, šarenog flastera na duboku ranu. Izvana sve izgleda uredno. Ali ispod njega, otvorena rana, a bol postaje sve jača. Toksična pozitivnost je taj lažni, nasmijani flaster.
Kako toksična pozitivnost izgleda u stvarnom životu?
Primjer 1: Toksična pozitivnost usmjerena prema sebi / samonametanje
To je ono kada sama sebi namećeš privid sreće, a tuga i nemoć te izjedaju.
Zamisli situaciju u kojoj si i upravo dobila otkaz. Unutarnji osjećaj straha, panike, možda i srama u tebi raste. Umjesto da si dopustiš osjetiti te osjećaje, ti sama sebe uvjeravaš: “Super! Ovo je nova prilika za rast! Sve se događa s razlogom!“.
Na prvu, ovo zvuči kao ispravan pristup. Gdje je onda granica između zdravog optimizma i toksičnosti? Nije u rečenici, već U OSJEĆAJU koji stoji iza nje. Ako je ta misao popraćena iskrenim osjećajem olakšanja, sreće, smirenosti ili čak radosti zbog novih izazova koji su pred tobom, onda tu govorimo o zdravom pozitivnom pristupu životu.
Ali ako je, iza te nasmijane fasade, dubok osjećaj tuge i straha, onda je tu riječ o toksičnoj pozitivnosti na djelu. Guraš svoje stvarne, važne emocije pod tepih i zanemaruješ njihovo postojanje.
Koja je posljedica takvog ponašanja? S vremenom, potpuno izgubiš kontakt sama sa sobom. Više ne znaš ni kako se osjećaš, ni što ti je zaista potrebno. Taj hladnokrvan ‘sve je super’ stav primjenjuješ na sebe, a posljedično i na sve druge oko sebe. Odvajaš se od svoje vlastite ljudskosti i ne priznaješ ranjivost, ni sebi ni drugima. “Samo hrabro naprijed”, kao da si ratnik koji osvaja brdo.
Kad bi se netko tako odnosio prema tvojoj voljenoj osobi, zanemarivao njezine osjećaje do razine gdje je izgubila pojam kako se osjeća, nazvala bi to nasiljem. A kako nazivamo kad istu stvar radiš sama sebi?
Primjer 2: Toksična pozitivnost usmjerena prema drugima/poništavanje tuđih osjećaja
U najboljoj namjeri za pomoć dragoj osobi, ignoriraš njezine osjećaje jer ni sama ne znaš drugačije.
Prijateljica ti se žali da joj je teško na poslu. Teško joj je nositi se sa situacijom kroz koju prolazi. Tvoj odgovor je: “Ma daj, nije ti tako loše, ima ljudi kojima je gore.” ili “Gledaj s vedrije strane! Bar imaš posao.”.
Trenutak kada dobronamjeran savjet zanemari stvarne osjećaje osobe, pretvara se u toksičnost. Iako je namjera možda bila dobra, poruka koju si poslala “uništava dušu”. Kada osoba traži podršku, ona ne traži rješenje već razumijevanje. Traži potvrdu da njezini osjećaji vrijedni i ispravni.
A ono što poručuješ prijateljici je: “Tvoji osjećaji su pogrešni i pretjeruješ”. Time si je ostavila samu i aktiviraš kod nje sumnju u vlastito razumijevanje onoga što proživljava. Ovo je trenutak kad se, u najboljoj namjeri, podrška pretvara u toksičnost.
Primjer 3: Toksična pozitivnost u popularnoj kulturi i na društvenim mrežama/svijet ‘savršenih’ života
Otvoriš društvene mreže i zapljusne te val lažne sreće: beskrajan niz “inspirativnih” citata, ulaštenih profila i mantri poput “Only Good Vibes”. Svi izgledaju savršeno, svi se smiju, svi su pozitivni.
A ti? Ne možeš se poistovjetiti. Ne možeš se povezati. I dok skrolaš, osjećaj nepovezanosti raste, a jedno pitanje postaje sve glasnije: “Što nije u redu sa mnom?“.
Upravo je to najopasnija posljedica toksične pozitive: ona stvara SRAM. Uvjerava te da si ti problem jer se ne osjećaš sretno u svijetu koji ti nameće sreću kao obavezu. Osjećaj izoliranosti od ostatka svijeta postaje sve veći i veći. Gdje god se okreneš, ne nailaziš na iskreni osmijeh i razumijevanje, već na lažni svijet i štetne izjave koje te samo spuštaju niže u vlastito odvajanje od onoga što ti treba i onoga tko ti zapravo jesi. Tu sada zalijepi jedan novi još ljepši, stiliziraniji flaster da te nitko ne vidi i da se osjećaš prividno malo bolje.
Zašto je toksična pozitivnost opasna?
Toksična pozitivnost te odvaja od same sebe. Kada dovoljno dugo ignoriraš svoje stvarne osjećaje, prestaneš ih prepoznavati. Tvoje “ja” nestaje u magli lažne pozitive. To je kao da si preko sivih naočala negativnog filtera stavila još jedne, lažno ružičaste, nadajući se da ćeš tako bolje vidjeti, a zapravo si stvorila potpuni mrak.
Bitno je znati da tijelo sve to pamti. Taj lijepi, šareni flaster više nije dovoljan; rana ispod se inficirala. Potisnute emocije se talože u tijelu kao tihi otrov. Kronični stres i zatomljene emocije dokazano vode do pada imuniteta, kroničnih upala i ozbiljnih bolesti. Tvoj prividno “pozitivan stav” može te doslovno koštati zdravlja.
Prvi korak čišćenja: Skinuti flaster
Većina ljudi u odrasloj dobi provede u prosjeku 95% svog dana kao bića navike, u nesvjesnom stanju. Osjećamo po navici. Razmišljamo po navici. Živimo po navici. Tih 95% je autopilot koji te vodi starim, poznatim putevima. Promjena se događa u onih 5% svjesnosti, a ta svjesnost doslovno može oblikovati tvoje zdravlje. Pitaš se kako? Tako što ćeš donijeti nove odluke koje će te povesti u jedan novi, zdraviji i sretniji smjer.
Ali, prvo moraš donijeti jednu bitnu odluku:
Hoćeš li pogledati što se nalazi ispod flastera? Ili ćeš samo staviti još jedan lijepi novi flaster i nastaviti zanemarivati svoje osjećaje i potrebe?
Protuotrov za toksičnu pozitivnost nije negativnost, već prihvaćanje. Tvoj prvi zadatak je priznati postojanje i flastera i rane ispod, odnosno priznati svojim stvarnim emocijama njihovo postojanje.
Sljedeći put kada osjetiš nešto neugodno: tugu, strah, ljutnju; stani na sekundu. Nemoj bježati. Samo imenuj tu emociju. U sebi ili naglas, reci: “Aha, prepoznajem tugu.“ ili “OK, osjećam strah.“
Ne moraš ništa raditi s tom emocijom. Ne moraš je rješavati. Samo joj priznaj postojanje. Priznaj da ju osjećaš, da je tu, da postoji. To je prvi, hrabar pogled na ono što se stvarno nalazi ispod lažnog osmijeha. I to je početak istinskog iscjeljenja.
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp., Mindset Shift Consultant – Tvoj Mindset je tvoj identitet, biraj ga pažljivo. Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je treći nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
1. Uvodna kolumna: OVDJE 2. Negativni filteri (kolumna 2.) OVDJE
Sljedeći članak – Zašto smo toliko zakomplicirali život? – umjetnost jednostavnosti koju smo zaboravili
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima koja uključuju teške, mračne ili suicidalne misli, ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: Pixabay/Canva
