Soba je puna ljudi. Svi se smiju, razgovaraju, povezuju se. I ti si tu. Klimaš glavom, smiješiš se, možda čak i sudjeluješ u razgovoru. Ali iznutra? Osjećaš se potpuno nevidljivo. Kao da te od ostatka svijeta dijeli debelo, zvučno izolirano staklo. Vidiš, čuješ, ali se ne možeš povezati i ne možeš osjetiti ništa. Praznina iznutra.
Ovo je lice moderne usamljenosti u hiper-povezanom svijetu. To nije prazna soba ili ono kad nemaš partnera. To je osjećaj duboke nepovezanosti dok si istovremeno okružena ljudima. To je onaj trenutak kada se pitaš: “Zašto sam ja toliko drugačija od svih? Zašto nemam prijatelje? Što nije u redu sa mnom? I što li je toliko smiješno?”
Ova tema je duboko osobna i važna. Za neku tvoju prijateljicu, sestru ili kolegicu, uvidi iz ovog članka mogu napraviti veliku razliku. Zato te, prije nego što nastavimo, molim za jednu stvar: ako sebe ili nekog drugog prepoznaš u idućim recima, podijeli ovaj tekst. Pomozimo zajedno što većem broju žena da shvate da nisu same u ovome.
Jesam li usamljena ili mi samo treba malo mira?
Prije nego što nastavimo, raščistimo jednu veliku zabludu. Ono kada osjetiš potrebu odvojiti se od svih i uzeti malo vremena za sebe, to nije usamljenost. To je samoća. I to je sasvim u redu. Svatko od nas ponekad treba taj prostor. Samoća je naš izbor, želja i potreba. Ona je često ljekovita.
Međutim, ‘biti sama’ i ‘biti usamljena’ nije isto.
Usamljenost nije izbor. Ona je bolan osjećaj nedostatka kvalitetne, iskrene povezanosti. Zato možeš biti sama na vrhu planine i osjećati se duboko povezano sa svime. A možeš sjediti za stolom, okružena prijateljima i obitelji, i svejedno se osjećati kao najusamljenija osoba na svijetu.
Najlakše ju je zamisliti kao žeđ. Možeš stajati do grla uronjena u ocean slane vode (gomila površnih kontakata), ali ćeš i dalje umirati od žeđi jer ti fali ona jedna, jedina čaša pitke vode (jedan dubok, autentičan odnos).
Pročitajte više: Uspoređivanje života s drugima – društvena igra u kojoj ne možeš pobijediti
Kako to izgleda u stvarnom životu?
Tri lica usamljenosti:
Usamljenost u vezi: U vezi si, možda čak i u braku. Dijelite krevet, obroke, obaveze. Ali ne dijelite ono najvažnije: sebe. Razgovori su postali logistika: “Što ćemo sutra za ručak”, “Ovaj vikend idemo mojima, a onda sljedeći možemo tvojima u posjet.”, “Kako misliš da ti ne možeš pokupiti djecu iz škole??”; i najbitnije, kako Hladno pivo slikovito opisuje: “Zašto ne zatvaraš zubnu pastu?”. Povezanost se izgubila putem. Osjećaj partnerstva i zajedništva je zamijenilo podrazumijevanje da ćeš prijeći preko svojih potreba radi zajednice. Osjećaj povezanosti u cimerski odnos. A komunikacija u ‘TO DO’ listu obiteljskih obaveza. Ta tišina pored osobe koja ti je obećala najintimniji oblik povezanosti je jedna od najglasnijih vrsta usamljenosti.
Usamljenost u prijateljstvu i obitelji: Imaš grupu dragih ljudi s kojima izlaziš. Smijete se, tračate, objavljujete zajedničke slike. Ali kada dođeš kući, shvatiš da nitko od njih ne zna tko si ti zapravo. Ne usuđuješ se pokazati svoju ranjivost jer se bojiš da ćeš ‘pokvariti zabavu’ ili da te jednostavno neće razumjeti. Zajedničkih tema je malo, poveznica još manje. Okružena si ljudima, ali tvoja duša nema s kime razgovarati. I nakon druženja vraćaš se kući, umjesto vesela i ispunjena radi druženja, iscrpljena i ispijena od nerazumijevanja.
Usamljenost u uspjehu: Postigla si sve što si ‘trebala’. Imaš dobar posao, diplomu, možda i vlastiti stan. Svi ti govore kako si uspješna. Ali ti se osjećaš kao prevarantica. U stalnom si strahu da će netko otkriti da ‘nemaš sve posloženo’. Tvoj uspjeh postaje oklop koji te izolira od drugih, jer se bojiš da ćeš ih razočarati ako vide stvarnu tebe. Da mogu vidjeti tvoj kaos. Tvoju nesavršenost. I kada se poželiš otvoriti, stvoriti neku iskrenu poveznicu, dobiješ odmahivanje rukom: “Lako tebi. Ti si obrazovana, uspješna i imaš dobru plaću.”. Ta ideja o tebi stvara razdor koji je teško prijeći.
Zašto je važno ‘očistiti’ usamljenost?
Svjetska zdravstvena organizacija je čak proglasila ‘usamljenost’ kao globalnu krizu koja pogađa 1 na 6 ljudi u svijetu. To je kronični otrov za dušu i tijelo. Neka znanstvena istraživanja čak uspoređuju duboki osjećaj usamljenosti s pušenjem 15 cigareta dnevno. Toliko jak utjecaj osjećaj usamljenosti ima na osobu. Ovo nije neka beznačajna tema ili trenutak u životu koji trebaš disciplinom pregurati. Usamljenost je plodno tlo za sve ostale ‘otrove’ koje čistimo. Ona te čini lakom metom za energetske vampire, jer si gladna bilo kakve pažnje. Ona pojačava uspoređivanje s drugima, jer misliš da su svi povezaniji od tebe. Ona te gura u perfekcionizam, jer misliš da moraš biti savršena da bi te netko volio. Usamljenost može preuzeti sve dijelove tvog života. I, ako se njom ne pozabaviš, može ostaviti snažne posljedice na tvoj život, tvoje tijelo, tvoje zdravlje i tvoj um.
Što možeš učiniti već danas?
Nećemo tražiti srodnu dušu. Nećemo tražiti novu najbolju prijateljicu. Počet ćemo s nečim puno manjim.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je: iniciraj JEDNU ‘mikro-povezanost’.
To može biti:
- Poslati poruku staroj prijateljici s kojom se dugo nisi čula i pitati je kako je stvarno.
- Pohvaliti kolegicu na poslu za nešto što je dobro napravila.
- Partnera pitati nešto osobno, kao nekada davno kada je to bio dio vašeg dana.
- Članu obitelju udijeliti neki mali kompliment za koji znaš da može stvoriti novu iskrenu poveznicu u vašem odnosu.
- Uspostaviti kontakt očima s prodavačicom u dućanu i iskreno joj se nasmiješiti i zahvaliti.
Cilj nije dobiti nešto zauzvrat. Cilj je vježbati pružanje ruke prema vanjskom svijetu i ZAPAMTITI ONAJ OSJEĆAJ RAZMJENE ENERGIJE IZMEĐU DVIJE DUŠE. To je prvi, mali korak u razbijanju onog nevidljivog stakla.
Jer, možda ne možeš promijeniti svijet, ali možeš promijeniti naviku kojom ga doživljavaš. A svijet će te početi pratiti. I možda taj jedan osmijeh neće utažiti svu tvoju žeđ, ali on je tvoj prvi gutljaj.
A to je već ogromna stvar.”
Jedna važna napomena za kraj
Postoji i ona posebna, teška vrsta usamljenosti – osjećaj potpune odvojenosti od svijeta. Onaj trenutak kada ti se čini da ovo uopće nije mjesto za tebe. Ako se ikada osjećaš tako, molim te, znaj da nisi sama i da pomoć postoji. Život zaista može drugačije izgledati. Ljudi iz Regionalnih centara za psihotraumu (kontakti) su tu za tebe.
Autorica: Mirna Miljković, Cert. Hyp., Mindset Shift Consultant. Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Sljedeća kolumna – Ljutnja je tvoj prijatelj – ono kad znaš nešto, ali nećeš sama sebe poslušati
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDMA
Ovo je osmi nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su teška anksioznost, mračne i napadajuće misli, osjećaš pritisak teškog osjećaja usamljenost ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: mprint.hr, Canva
