Koliko često ti se dogodi da pri pogledu na nešto što želiš tvoj um odmah krene smišljati izgovore zašto to ne možeš imati ili zašto to nije za tebe (primjerice: kako je skupo ili kako nemaš vremena to ostvariti)? Osjećaš li poriv fokusirati se na loše vijesti bilo da se tiču tebe, drugih ili događaja na drugom kontinentu koji nemaju nikakav utjecaj na tvoj život?
Iako se ove dvije navike čine različitima, jedna okrenuta prema unutra (‘ja ne zaslužujem’), a druga prema van (‘život je težak, svijet je ružno mjesto’), njihov korijen je potpuno isti. Taj korijen se zove negativni filter.
Što je zapravo negativni filter?
Najlakše ga je zamisliti kao par naočala s prljavim, sivim staklima. Staviš ih ujutro i nosiš ih cijeli dan. Kroz njih, sve što gledaš – tvoj posao, odnosi, budućnost, čak i tvoj odraz u ogledalu izgleda tmurno, blijedo i iskrivljeno. Iako vani sja sunce, ti vidiš samo sivilo. Čak i kada ti drugi kažu da je dan predivan, tebi to zvuči kao neiskreno, čak i kao čista laž.
To je zato što je negativni filter mentalni izbacivač koji na ulazu u tvoj um propušta samo loše vijesti. On iz svake situacije automatski izvlači ono što je prijeteće ili nedostižno, dok istovremeno potpuno zanemaruje, umanjuje ili ignorira sve ono što je dobro.
I bitno je znati: nisi sama u ovome. Nisi rođena s greškom. Taj pesimistični glas u tebi je drevni evolucijski ‘program’. Naši preci su preživjeli ne zato što su bili optimisti, već zato što su bili najoprezniji. Rečenica: “Vidio sam medvjeda blizu naselja!” bila je važnija od: “Kakav lijepi zalazak sunca.”. Mi smo potomci onih najzabrinutijih.
Filter za prastari posao
Problem: dok se svijet drastično promijenio, naš unutarnji alarm nije dobio nadogradnju. On i dalje očajnički traži ‘medvjede’. Zato današnje brige poput kritike šefa ili otkazane kave pretvaraju se u pitanje života i smrti. Tvoj filter te ne mrzi; on samo pokušava raditi svoj prastari posao u modernom svijetu.
Probaj zamisliti sad ovu sliku: imaš 50.000+ misli dnevno. Sada zamisli da ih je 80 posto negativno. To znači da ti kroz glavu svaki dan prođe 40.000 misli koje te ne podržavaju, ne uzdižu i ne štite. Nego ti štete. Kako se ne bi osjećala umorno?! Možeš li zamisliti koja je to količina energije u danu koja ti je potrebna samo za vlastite misli?
Primjeri različitih situacija s uključenim negativnim filterom:
Na poslu:
Dobiješ pohvalu od nadređene osobe za odlično obavljen projekt, ali ona usput spomene i jednu sitnu grešku. Ta greška ti odzvanja u glavi iduća tri dana. Pohvala je zaboravljena. Možda čak ležiš u krevetu i ne možeš spavati jer te guši ta jedna informacija koja nije bila kritika tebe kao osobe, uvreda za tvoje postojanje i dokaz da si loša osoba. To je bio samo tvoj negativni filter na djelu.
U vezi:
Partner ti neočekivano kupi poklon. Tvoja prva misao nije: “Kako lijepo, voli me.”, već: “Sigurno nešto nije u redu.”. Filter ti ne dopušta prihvatiti ljubav, kompliment i lijepu gestu bez sumnje.
Kad gledaš druge:
Vidiš prijateljicu koja je pokrenula vlastiti posao. Umjesto da pomisliš: “Bravo za nju, inspirativno!”, tvoj filter šapće: “Lako njoj, imala je sreće. Njen muž ima novca. Ja to nikad ne bih mogla, jer…”. I krene niz opravdanja kako bi tvoj negativni filter opravdao svoju svrhu.
U svakodnevici:
Prijatelj otkaže kavu. Tvoj um to ne registrira kao običnu promjenu plana, već kao konačni dokaz da te nitko ne voli i da nikome nisi bitna.
Osim ovih općih situacija, negativni filteri često stvaraju cijele priče o nama samima. Priče koje zvuče istinito, ali su zapravo samo vješta iluzija. U svom radu često nailazim na nekoliko klasičnih obrazaca. Prepoznaješ li sebe u nekoj od ovih priča?
Kompliment izokrenut u uvredu
“Lijepo izgledaš danas.” – netko ti uputi iskren kompliment. Umjesto jednostavnog “hvala”, iz tebe izleti automatska samokritika, često maskirana u šalu: “…za razliku od inače”. Filter ne može propustiti čistu pozitivnu informaciju, već će pronaći način kako zaokružiti priču kroz vlastite nesigurnosti.
Maska lažne pozitive
Uvjeravaš i sebe i druge da si jako pozitivna osoba, ali tvoje rečenice često počinju s: “Ne, ne, ne, ali to je super…”. Ti se trudiš pronaći ono pozitivno u svijetu, dok tvoja podsvijest i dalje radi po starom, negativnom programu. I onda se čudiš zašto se, unatoč svoj toj tvojoj “pozitivi”, i dalje ništa ne mijenja.
Iskrivljeno viđenje sebe
Tvoja omiljena rečenica je: “Što si bolji prema ljudima, to te više gaze.”. Ovo je priča koju filter koristi kako bi opravdao zašto se ljudi prema tebi loše odnose. To je zabluda koju često razbijamo na mojim predavanjima i radionicama: problem gotovo nikad nije u nedostatku empatije, već u nedostatku vlastitih granica. Problem leži u tvom filteru koji brka razumijevanje tuđih osjećaja s preuzimanjem njihovih problema na sebe, tako što te kroz dan vodi idejom da je postavljanje zdravih granica sebično
Iluzija kontrole
Rečenica: “Oko mene su svi nesposobni, sve moram sama.”, tvoj je lajtmotiv. Ljutiš se na sve koji se ne uklapaju u tvoj savršeni plan. A kad kažem ‘savršen’ mislim na onaj koji si ti odredila kao jedini ispravan i sva druga potencijalna rješenja su kriva. Zapravo, ti ne kontroliraš situaciju. Tvoj negativni filter kontrolira tebe, tjerajući te u neprestani sukob sa svijetom.
Prepoznaješ li se?
Problem s ovim sivim naočalama nije samo u tome što se zbog njih osjećaš loše. Problem je što one upravljaju tvojim odlukama.
Negativni filter te paralizira. On ti šapuće: “Zašto bi uopće pokušala tražiti novi posao kad znaš da ga nećeš dobiti?!” ili “Nema smisla ići na onaj dejt, teško da će tebe netko voljeti.” On je glavni razlog zašto tvoje tenisice i dalje skupljaju prašinu jer ti govori da nikad nećeš biti u formi, pa zašto se i truditi?
To postaje začarani krug. Očekuješ loše, pa ni ne pokušavaš postići dobro. A kad ne pokušavaš nešto novo, onda se nešto novo i dobro ni ne može dogoditi, što tvom filteru daje još više “dokaza” da je bio u pravu. Ovaj začarani krug nazivamo samoispunjavajuće proročanstvo i drži te zatočenom u krugu negativnih misli koje same sebe potvrđuju. Ali to ne mora biti tako. Iako sama želja neće promijeniti ništa, istinska volja može promijeniti apsolutno sve.
Potrebno je, za početak, priznati postojanje mogućnosti da je način na koji vidiš sebe, druge ljude, a i svijet oko sebe iskrivljen. Pokušaj aktivno promatrati vlastite misli i kako utječu na tvoje ponašanje. Do sada si uvijek promatrala tuđe ponašanje, analizirala i tražila značenje, a sada je vrijeme da počneš primjećivati svoje vlastito razmišljanje i donošenje odluka te kako ti utječeš na sve oko sebe. Sada prebacujemo fokus s ‘njih’ na ‘sebe’.
Zvuči teško i naporno. Zašto bi itko ulagao takav trud?
Zato što, prema istraživanjima, većina ljudi u odrasloj dobi provede u prosjeku 95 posto svog dana kao bića navike, u nesvjesnom stanju. Osjećamo po navici. Razmišljamo po navici. Živimo po navici. Tih 95 posto je autopilot koji te vodi starim, poznatim putevima. Uporno nastavlja niz samoispunjavajućeg proročanstva.
Promjena se događa u onih 5 posto svjesnosti. To je sporiji, ali dostižan put, osim kada se primjenjuju specifične metode koje direktno komuniciraju s podsvjesnim umom i omogućuju brže ‘reprogramiranje’ tih starih navika.
Sada dolazimo do najbitnije djela – zašto je promjena nužna? Optimisti su otporniji na bolesti i, u prosjeku, žive 7 do 10 godina* duže. S druge strane, pesimizam i osjećaj beznađa dramatično povećavaju rizik od najtežih bolesti. Sjeti se da je, kada su se ljudi borili za opstanak, prosječni životni vijek bio znatno kraći, a nije ih sve napao medvjed. Ovo nisu samo brojke – ovo je dokaz da ti imaš moć utjecati na kvalitetu, pa čak i na dužinu vlastitog života. Pitanje je samo: želiš li preuzeti tu moć?
Pitaš se kako? Prvi korak je čišćenje. Postani detektiv vlastitog uma.
Sjećaš se metafore o stanu zatrpanom smećem iz prijašnje kolumne? Ne možeš početi čistiti dok ne upališ svjetlo. Tvoja misija za ovaj tjedan je samo primjećivati. Bez osuđivanja, bez kritiziranja, bez pokušaja promjene.
Uzmi bilježnicu ili mobitel. Svaki put kad uhvatiš svoj negativni filter na djelu, samo zabilježi situaciju:
Primjer 1: “Šef me pohvalio, ali ja razmišljam samo o grešci.”
Primjer 2: “Vidjela sam haljinu i prva misao je bila: Nemam ja novca za to.”
Primjer 3: “Prijateljica priča o putovanju. Umjesto da sam sretna radi nje, ja osjećam zavist i mislim kako je moj život dosadan.”
Ovo je prvi, najvažniji korak generalnog čišćenja. Ne možeš skinuti naočale dok prvo ne priznaš sebi da ih uopće nosiš.
Kada počneš primjećivati, možda ćeš se iznenaditi koliko često je taj filter aktivan. Ali ne brini. Upravo si upalila svjetlo u prvoj sobi svog mentalnog stana. Već samo čitanje ovog članka je pozitivna promjena bez uvođenja novih alata. Čestitam ti na ovom pomaku.
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp., Mindset Shift Consultant – Tvoj Mindset je tvoj identitet, biraj ga pažljivo. Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Sljedeći članak – Ma nema veze, dobro je – opasnost toksične pozitivnosti
*Izvor: ZBORNIK, XVII. KONGRES, OBITELJSKE MEDICINE, Zadar, 2010.; Harvard Study, Harvard Gazette, 2022.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima koja uključuju teške, mračne ili suicidalne misli, ili imaš druge ozbiljne zdravstvene probleme, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – https://gov.hr/hr/regionalni-centri-za-psihotraumu-i-nacionalni-centar-za-psihotraumu/970?lang=hr
Foto: Pixabay/Canva
