Krećemo u dan 338., godine 2025.: Jutro. Budilica. Kava. Telefon. Posao. Djeca. Veš. Večera. Netflix. Krevet. Repeat na dan 339. Kao i 337 puta prije toga.
Pitaj se: Koliko puta si ovaj tjedan imala ISTI razgovor? Izrekla ISTU rečenicu? Pomislila ISTU zabrinutu misao? Ušla u ISTI sukob?
I još važnije: Koliko puta si sama sebi rekla ISTU kritiku?
Kažu da ljudima dnevno prođe od 50.000 do 60.000+ misli kroz glavu, u prosjeku. Isto tako, u prosjeku, većina tih misli se ponavljaju. Znači svaki dan imaš iste misli. Jučerašnje. Prošlotjedne. Prošlogodišnje. Kao da si zaglavljena u filmu Beskonačni dan (Groundhog Day, a ti su lik kojeg glumi Bill Murray).
I onda se čudiš zašto se osjećaš zaglavljeno, zakočeno, neispunjeno i iscrpljeno. Onaj osjećaj kao da si miš na kotaču. Pedaliraš na maksimumu, a istovremeno zbunjeno stojiš na mjestu. I pitaš se zašto.
Nije tvoja krivnja, ali JEST tvoja odgovornost
Znaš što je zanimljivo u ovoj priči? Nisi ti kriva za to.
Nisi se ti probudila jednog dana i odlučila: „Danas ću biti nezadovoljna i sebe kritizirati dok ne potvrdim sebi i svijetu da sam bezvrijedna!“ Naravno da nisi. Ti samo ponavljaš ono što si naučila:
- misli koje nisi sama stvorila,
- uvjerenja koja si negdje pokupila,
- niske standarde koje si usvojila, a koji čak nisu ni tvoji.
Ali sada kada to znaš, postaješ odgovorna.
Jer ovo je način na koji svaki dan hipnotiziraš samu sebe u nezadovoljstvo. I to radiš ponavljanjem istih misli, istih radnji, istih potvrda istih uvjerenja kojima sama sebi dokazuješ da:
- Nisi vrijedna ljubavi: „Tko bi mene ovako tešku mogao uopće voljeti. Koja glupača.“
- Nisi dovoljno dobra: „Sve mora biti savršeno. Jer ako nije savršeno, onda nije dobro.“
- Sama sebi si na zadnjem mjestu: „Spavat ću / Odmorit ću se kad umrem.“
- Nebitna si: „Nemam ja vremena za gledat sebe u ogledalo. Imam previše posla.“
- Tvoje potrebe nisu bitne: „Neka, samo nek djeca imaju. Kog briga za mene.“
- Sve ima prioritet, samo ti ne: „Ako neću ja ovo napraviti, tko će?“.
- Žrtva si: „Svima je lakše nego meni. Ja se trudim, a nitko ne cijeni. Vidjet ćete kada me jednog dana više ne bude.“
Isto razmišljanje. Isti osjećaji. Iste reakcije. Isti dani.
Autopilot koji te vrti u krug
Sjećaš se onog autopilota o kojem smo pričale? Onaj kad voziš do kuće, stigneš na parking i ne sjećaš se niti jednog semafora?
To je ono kada si 95% dana na autopilotu. A autopilot nije neutralan. On ima PROGRAM. I taj program je pun starih, posuđenih, tuđih pravila.
Do sada samo se susretali samo s tvrdnjama da: biti na autopilotu znači da nisi prisutna. Međutim, ja imam suprotno mišljenje i vjerujem da je sada već vrijeme i da si ti spremna za…
NOVA DIMENZIJA PRISUTNOSTI
Kada si na autopilotu, najprisutnija si nekog ikad. Samo je tvoja prisutnost usmjerena na tvoje nezadovoljene potrebe. Prisutna si prema unutra i prema onome što te mori. I tu leži velika životna istina, koju nećeš čuti od drugih: tih 95% vremena na autopilotu je način na koji sebe hipnotiziraš u nezadovoljstvo jer se brineš oko održavanja nezadovoljenih potreba umjesto da ih kreneš rješavati. I dok se tako držiš naučenih tuđih očekivanja, postajat ćeš sve lošije i lošije nego što si danas (mentalno i fizički). Jer ništa u prirodi ne miruje, ili se razvija ili umire.
Perfekcionizam je maska patnje preko koje izgledaš kao da sve držiš pod kontrolom
Dovrši rečenicu: “Bitno je ono što ja upravo radim i to treba biti napravljeno (kako?) ________.”
Je li tvoj odgovor bio: „Savršeno.“
A sada odgovori na ovo: (Savršeno?) Prema čijim standardima?
Tvojim? Ili onim koje si usvojila negdje usput?
I evo gdje dolazi gorka istina: čak i da napraviš nešto savršeno prema tvojoj viziji, to ne znači da je to savršeno za druge. Niti to znači da je to uopće trebalo biti napravljeno tako razrađeno ili čak uopće. Koliko puta ti se dogodilo da si utukla srce i dušu u nešto, a da to nitko nije ni primijetio? Boli malo, zar ne?
Grčevito se trudiš postići nešto što postoji samo u tvojoj glavi. Žrtvujući vlastitu energiju, vrijeme, živce. Za održavanje privida da si ti dovoljno dobra, vrijedna, uspješna. I onda sutra opet isto. A znaš li uopće kome se dokazuješ? Jesi li tvoj odgovor: „Svima“? Da je to istina, ti ne bi bila niti zaposlena niti tu gdje već sada jesi, zar ne? Dokazuješ se sama sebi, jer drugi prepoznaju svoju vrijednost. Ti si ta koja ju ne vidi.
Nisi li umorna od toga?
Energetski vampiri
Koliko puta si ponovila neku od ovih rečenica:
- “Ma dobro je, nije bitno.”
- “Mogu ja, nema problema.”
- “Ne smeta mi, stvarno.”
A iznutra? Iznutra ti svaka stanica tijela viče „NE!“
Ali ti kažeš ‘DA’. Jer si uvjerena da moraš održavati odnos koji te iscrpljuje. Jer si dobra osoba. Jer si ti lojalna. Jer… jer što?
I onda se čudiš zašto si stalno umorna.
Dovrši rečenicu: „Svi za mene mogu reći da sam dobra prijateljica/kćer/sestra/majka, ali ja se osjećam (kako?)________________.“
Je li tvoj odgovor bio ‘iscrpljeno’, ‘preopterećeno’, ‘prazno’, ‘umorno’?
Žao mi je što ti ovo moram reći, ali… To nije lojalnost. To je samozapostavljanje.
(NE) Zdrave granice
I s tim lajtmotivom energetskih vampira dotičemo se teme zdravih granica. To je onaj trenutak kad te ljudi proglase ‘sebičnom’. Čisto iz razloga jer se ljubav prema sebi smatra sebičnom, a biti tuđi ‘otirač’ vrlinom. Ja to volim zvati trenutkom kada si sebe stavila na listu prioriteta. Ali, eto, ja sam oduvijek imala malo drugačiji pogled na život.
I onda se pitaš zašto je tako teško reći ‘ne’?
Možda se u tebi negdje duboko krije i uvjerenje: „Ako ne odem na događaj / Ako kažem ne/ Ako postavim granicu… ljudi će misliti da sam loša osoba.“
I onda ostaneš. I daješ. I daješ. I praznija si. I praznija. I praznija.
A znaš što je najgore? Dok ti daješ preko svojih granica, osoba koja uzima ne prestaje uzimati. Tvoja žrtva ne čini ih zahvalnijima. Čini samo tebe ispražnjenijom. Međutim nisu oni niti loši niti krivi, oni samo uzimaju ono što si ti voljna dati. Odnosno ljudi žive u uvjerenju da ti daješ onoliko koliko možeš. Ne gledaju posljedice tvog davanja. Svi su svjesni da je tvoja samozaštita (čitaj: zdrave granice) tvoja odgovornost. A ljute se ako ih provodiš. Zanimljivo, zar ne?
Tvoje tijelo te MOLI da ga poslušaš
I onda tvoje tijelo pošalje alarm. Ljutnja. Stres. Iscrpljenost. Migrene. Nesanica.
Ali ti te signale ignoriraš. Ili što je još tužnije, osuđuješ ih.
Zvuči li ovo kao tvoj unutarnji monolog:
- „Ne bih trebala biti tako ljuta.“,
- „Mogu još malo izdržati.“,
- „Nije to ništa, samo sam malo umorna.“
- „Zašto se to meni događa kada tako puno dajem za sve i svakoga. Ja sam dobra osoba, zašto toliko boli i patnje se na mene kači?!“.
Tvoje tijelo ti viče: “HEJ! IDEMO U KRIVOM SMJERU!”
A ti ga šutiraš i nastaviš dalje.
Auto-hipnoza nezadovoljstva
Kao što si do sada mogla primijetiti: svaki dan ponavljaš istu mantru. Istu zabrinutost. Isti strah. Istu kritiku prema sebi.
I svaki dan se ta mantra sve dublje usađuje u tvoju podsvijest. Postaješ sve više uvjerena u nju. I onda, živiš prema toj priči koja je sada tvoja stvarnost.
To je auto-hipnoza. I ti si hipnotizer i hipnotizirani subjekt. Istovremeno.
Ali evo dobre vijesti: Ako si ti ta koja sebe hipnotizira u nezadovoljstvo, onda si i ta koja se može ‘dehipnotizirati’, tj. hipnotizirati se na bolji, ljepši i kvalitetniji život.
Što možeš učiniti već danas?
Ovaj mjesec imaš jedan zadatak. Samo jedan.
Pročitaj kolumne još jednom. Napravi GENERALNO ČIŠĆENJE UMA s ovim pitanjima:
Što ako u 2026. ne uđem s istim mislima kao što su bile u 2025.? Što ako uopće ne uđem kao ista osoba? Kako moj život može izgledati drugačije, bolje, kvalitetnije? Što ako mogu biti sretnija sama sa sobom? I kako će moj život izgledati u 2026. i svake godine nadalje ako sada ne uvedem promjene?
Želim ti svu sreću kako bi postala bolja, sretnija i veselija verzija sebe. Da, moguće je.
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je 20. nastavak i posljednji nastavak 1. dijela serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDAM, OSAM, DEVET, 10., 11., 12, 13, 14, 15. ,16., 17. ,18. i 19.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su pretjerane ili crne misli koje te opterećuju, učestale migrene, dugotrajne nesanice i probavne smetnje ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
