Nikolina Jančić je krajem 2010. nakon drugog roditeljskog dopusta dala otkaz u grafičkom studiju i prihvatila posao u mjestu stanovanja, Dugoj Resi, kako bih izbjegla dugo putovanje na posao. Nažalost, taj je poslodavac prekršio dogovor i početkom 2011. ostala je bez posla.
Od otkaza do vlastitog biznisa
Povratak u prijašnji studio nije bio opcija jer je tvrtka propadala, a Nikolina se jednostavno nije mogla pomiriti s činjenicom da će se sa svojih 8 godina radnog iskustva i profesionalnog usavršavanja (u koje je uloženo i puno vlastitih sredstava) priključiti rastućoj vojsci nezaposlenih.
“Premda je floskula „8 od 10 poduzetnika propadne“ glasno odzvanjala u glavi, moja odluka je bila čvrsta i naravno luda: otvaram obrt i bavit ću se čime i do tada – korporativnim grafičkim dizajnom i dtp-om. Izradu web stranica sam također odmah uvrstila u ponudu, iako sam tu već bila podosta „out of date“. Bila sam svjesna želim li opstati na tržištu moram imati dovoljno široku i atraktivnu ponudu.” kaže ona.
Sa nešto početnog kapitala iznajmila je prekrasan (i prevelik) ured u centru grada, otvorila obrt, brzinski složila vizualni identitet i promo materijale. Prvi projekt (u prvom mjesecu poslovanja) koji je uspjela dogovoriti bilo je grafičko oblikovanje i priprema za tisak knjige u boji od 458 stranica.
Kućni ured za manje troškove i veću fleksibilnost
Nikolina se ozbiljno primila posla, desetak ili više sati dnevno, vrlo umorna, ali zadovoljna. Nakon pola godine shvatila je da je iznajmljeni ured prevelik, preskup za najam i održavanje, prehladan i da joj zapravo krade teško stečenu zaradu. Probala je s još jednim prostorom, ali se ponovila ista stvar.
“Pretpostavljam da bi svaki poduzetnik volio primati klijente u lijepom prostoru za sastanke lijepog ureda u gradu, no još je ljepše kad nešto novca koji ostane uložiš u vlastiti prostor/poslovanje/život. One mjesece kad ga nema neću niti spominjati…Drugi vrlo važan razlog za mene jest osjećaj sigurnosti i fleksibilnosti koje vlastiti prostor pruža. Toliko puta se dogodi da projekte zbog roka moram odrađivati i u kasnim večernjim satima. Tada se zaista najbolje osjećam kod kuće.” kaže Nikolina.
Nikolina se ne brine što ne može klijente impresionirati luksuznim uredom u centru grada, već kaže da se sigurno svatko od nas može odmah prisjetiti neke tvrtke sa desetak zaposlenih koje si mogu priuštiti novi prostor, a i dalje rade u prostoru u sklopu privatne kuće.
“Realno gledano i u praksi isprobano – moj maleni obrt odlično funcionira baš ovdje, u ovih 11 kvadrata, udaljen 5 km od strogog centra grada. Postane li pretijesno imam još kojih 60-tak kvadrata vlastitog prostora na raspolaganju za širenje, a u uređivanju bih svakako uživala.” kaže ona.
Od ljetne kuhinje do kućnog ureda u industrijskom stilu
Nikolina je ljetnu kuhinju koja se nije koristila odlučila pretvoriti u kućni ured, što je inicijalno bilo ad hoc rješenje, ali joj je ubrzo prirastao srcu. Nakon izbacivanja namještaja napravljena je kompletna sanacija zidova, hidroizolacija i toplinska izolacija, ventilacija, nove elekroinstalacije prilagođene uredu. S obzirom da je jedan zid zapravo kompletno ispod zemlje i bio je sazidan ukoso, ispred njega je sazidan zid od opeke kao estetska komponenta.
Odlučila se za industrijski stil koji koriste mnoge kreativne agencije, ali i druge branše kako bi se odmakle od beživotnog i sterilnog uredskog ozračja. ” Industrijski stil mi osobno najviše odgovara. Otvara slobodu za stvaranje, unutar prostora i na samom prostoru.
Zato sam provela podosta vremena u traženju ideja za materijale koje bih koristila, planiranje rasporeda pojedinih elemenata i usklađivanje boja. Jedino su stare pločice spletom okolnosti ostale umjesto betonskog poda jer mi se žurilo s useljenjem kako bih mogla raditi u miru. Imam još nekoliko dekoracija i novu stalažu u planu, no doći će vrijeme i za to.”
Udobnost rada od kuće donosi izazov samodiscipline
Nikolina kaže da joj rad od kuće pruža posebnu udobnost koja se ne može postići u korporativnom uredu. Na posao dolazi kad želi, što istovremeno predstavlja i izazov za samodisciplinu i motivaciju.
“Najveću prednost rada od kuće vidim u interakciji s djecom kroz dan, i u one dane kada ima više posla, nismo striktno odvojeni jedni od drugih. Raditi i istovremeno sudjelovati u odrastanju djece – zar to nije prekrasno?” kaže ona.
Sastanke s klijentima obavlja ovisno o potrebama projekta i/ili sklonostima klijenta. Jedni radije obavljaju sastanke u svom prostoru, drugi pak vole doći i vidjeti gdje se radi. Ponekad se sastanci odvijaju i u nekom kafiću/restoranu ili preko Skype-a, kaže ona.
Integracija privatnog i poslovnog života
S dvije djevojčice, od 8 i 4 i pol godine, Nikolinin privatni i poslovni život se isprepliću. ” S obzirom da imamo samo jedan automobil obično sam ja glavni prijevoznik u školu, vrtić, na posao i ostale obaveze, kako bih bila fleksibilna za posao.
No u brizi oko djece svi sudjelujemo i bez potpore supruga i majke s kojom dijelimo kućanstvo jednostavno ne mogu zamisliti kako bih uspijevala. Dobra strana samostalnog rada od kuće su brojne interakcije kroz dan, tako da nikad nismo potpuno odvojene.” kaže ona.
“Sastanke i telefonsku komunikaciju u pravilu odrađujem ujutro (nakon početka škole), isto kao i prvu provjeru mailova. Podne je rezervirano za nešto dužu pauzu za ručak s obitelji, a poslije podne najčešće odrađujem dogovorene poslove. Vrlo često do kasno navečer. Raspored nije isti svaki dan, ali najčešće je takav. Na računalu uvijek radim u uredu, zbog opreme, ergonomije radnog mjesta i koncentracije koja mi je potrebna.”
Foto: privatna arhiva
