Sjeti se zadnjeg puta kada te preplavio onaj vrući, crveni val ljutnje. Možda zbog kolege koji je preuzeo zasluge za tvoj rad, partnera koji te nije čuo po deseti put, ili djeteta koje je prolilo sok po tek opranom tepihu.
Kakva je bila tvoja prva reakcija? Jesi li ‘eksplodirala’ i poslije osjećala krivnju? Ili si, kao što su nas učili da je ‘ispravno’, lijepo progutala taj osjećaj i nabacila osmijeh (danas poznatiji kao ‘you should smile more‘). Danas podsvjesno znaš da ti taj bijes izjeda želudac i osjećaš tu knedlu kako ti stoji u grlu, ali si se već na to navikla. Postalo je normalno.
Ako ti se ijedan od ova dva scenarija čini poznatim, na dobrom si mjestu. Danas čistimo jednu od najneshvaćenijih, najmoćnijih i, vjerovala ili ne, najkorisnijih emocija: ljutnju.
Ova tema je duboko osobna i važna. Za neku tvoju prijateljicu, sestru ili kolegicu, ideje iz ovog članka mogu napraviti veliku razliku. Zato te, prije nego što nastavimo, molim za jednu stvar: ako sebe ili nekog drugog prepoznaš u idućim redcima, podijeli ovaj tekst. Pomozimo zajedno što većem broju žena da shvate da nisu same u ovome.
Ljutnja i bijes su loši za tebe?
Odmalena su nas učili da je ljutnja loša, negativna i socijalno (posebno poslovno) nepristojna emocija, pogotovo za žene. To je jedna od najvećih zabluda s kojima živimo. Ljutnja sama po sebi nije negativna. Ona je samo signal. Ona je glasnik s važnom porukom. Problem nikada nije u osjećaju, već u našoj reakciji na njega.
Najlakše ju je zamisliti kao lampicu za ulje u automobilu. Kada se ta crvena lampica upali na kontrolnoj ploči, tvoja reakcija nije da uzmeš čekić i razbiješ je. To bi bilo suludo. Tvoja reakcija je da staneš sa strane i provjeriš što nije u redu s motorom.
Ljutnja je ta lampica. Njezin posao je da se upali i vrišti: “Hej! Ovdje nešto ozbiljno nije u redu!”. Tvoj posao nije da je razbiješ (eksplodiraš) ili ignoriraš (potiskuješ), već da se zapitaš: “U redu, alarme. Čujem te. Što mi pokušavaš reći?”.
Što ti tvoja ‘lampica’ najčešće javlja?
Ljutnja se gotovo uvijek pali zbog jedne od tri stvari, a nastaje kao rezultat ponavljanja jedno te istih situacija koje pretvaraju opetovanu frustraciju u čistu ljutnju:
- Pregažena granica: Kolegica te po peti put danas prekida dok govoriš na sastanku. U tebi raste tihi bijes. Površinski razlog je ‘bezobrazna je’. Stvarni razlog? Pregažene su tvoje osobne granice.
Što je uopće granica? To nije zid, već jasno pravilo o tome kako dopuštaš drugima da se ponašaju prema tebi. U ovom slučaju, pregažena je tvoja granica prava na vlastiti prostor i vrijeme: želja i pravo da završiš svoju misao bez prekidanja te želja i pravo da se zauzmeš za sebe i obraniš od ovog nepristojnog prekida i kažeš da poštuje tvoje vrijeme. Tvoja lampica vrišti: “Obrani svoj prostor!”, ali ti to ne napraviš i osjećaj ljutnje počne rasti u tebi toliko jako da postaneš pravi pravcati ‘ljudski ekspres lonac’.
- Zanemarena potreba: Ljuta si na partnera jer opet nije napravio onaj jedan kućanski posao koji ste se dogovorili. Eksplodiraš. Površinski razlog je ‘lijen je’. Stvarni razlog? Tvoja temeljna potreba je kronično zanemarena.
Koja potreba? Ne samo potreba za čistim stanom. To je duboka ljudska potreba da budeš viđena, cijenjena i ravnopravan partner. To je potreba da se tvoj trud i mentalni napor (vođenje kućanstva, roditeljstvo, TO-DO lista, doktorskih termina, popisa rođendana i što ljudi vole i žele za rođendan, pogotovo njegova mama, i gdje se što nalazi u cijeloj **** kući što znaš na pamet) priznaju. Tvoja lampica vrišti: “Moje potrebe su važne! Vidi me!”
- Ugrožena vrijednost: Pročitaš vijest o nekoj očitoj nepravdi i osjetiš kako u tebi kuha bijes. Površinski razlog je ‘svijet je grozno mjesto’. Stvarni razlog? Tvoja temeljna vrijednost je ugrožena.
O čemu se radi? Vrijednosti su tvoj unutarnji kompas, ono što ti je u srži bitno. U ovom slučaju, ugrožena je tvoja vrijednost pravde ili poštenja. Tvoj unutarnji sustav reagira jer je netko prešao liniju onoga što ti smatraš ispravnim. Tvoja lampica vrišti: “Kako ljudi mogu misliti da je ovo u redu? Isti ovi ljudi okružuju i mene i moju obitelj? Ovo nije svijet u kojem želim živjeti!”.
Mala digresija – dala sam mužu da pročita ovaj članak. Njegova opaska je bila: “Ne mogu se poistovjetiti s prva dva primjera.” Upravo tim komentarom je opravdao njihovu vrijednost i težinu koju nose za žene.
Što se događa kada ignoriramo ljutnju?
Kada potiskuješ ljutnju, ona ne nestaje. Ona se samo transformira u otrovnije oblike. Postaje pasivna agresija, cinizam, ogorčenost. Taloži se u tijelu i, kako znanost potvrđuje, doprinosi visokom tlaku, probavnim smetnjama i kroničnim upalama.
Potisnuta ljutnja te čini savršenom metom za energetske vampire, jer si izgubila svoj najvažniji štit. Ignoriranje upaljene lampice neće popraviti motor – samo će ga uništiti.
Kako postati ‘prevoditeljica’ svoje ljutnje?
Što možeš učiniti već danas? Nećemo vježbati kako prestati biti ljuta. Vježbat ćemo kako slušati i čuti svoju ljutnju.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je: sljedeći put kada osjetiš onaj poznati val vrućine, nemoj odmah reagirati. Ne potiskuj, ne eksplodiraj. Samo stani na jednu sekundu. Udahni. I postavi si jedno, ključno pitanje:
“Što mi ovaj osjećaj POKUŠAVA REĆI?”
- Je li mi granica pređena?
- Je li mi potreba zanemarena?
- Je li mi vrijednost ugrožena?
Kako si možeš pomoći?
Kada prepoznaš uzrok, tvoje ‘sredstvo za prvu pomoć’ ima dva dijela:
- Kupi si vrijeme: Umjesto burne i ljute reakcije, samo reci: “Čujem te. Moram trenutak razmisliti.” ili “Vratit ćemo se na ovo kasnije.” Time si stvorila prostor.
- Postavi si pitanje rješenja: U tom prostoru koji si stvorila, postavi si pitanje: “Što je JEDNA, najmanja stvar koju mogu napraviti da se zauzmem za sebe u ovoj situaciji?” Možda je to samo reći “Molim te, pusti me da završim.” ili “Trebat će mi tvoja pomoć oko ovoga sutra.”
Cilj nije odmah riješiti problem savršeno. Cilj je prestati biti pasivan i početi aktivno tražiti rješenje.
Hoćeš li idući put poslušati svoju lampicu? Ili ćeš i dalje biti ljudski ekspres lonac? Samo znaj, trenutak kad ćeš puknuti je upravo onaj kojeg želiš najviše izbjeći.
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je deveti nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Sljedeća kolumna – Stres nije tvoj neprijatelj – bez obzira na to što su te uvjeravali u suprotno
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDMA, OSMA
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su napadaji bijesa koji teško konroliraš ili da osjećaš ljutnju toliko jako da čuješ svoje vlastito srce kako kuca, zamrači ti se pred očima ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: mprint.hr, Canva
