Demokracija u državi jaka je onoliko koliko je u njoj jako novinarstvo, rekao je njemački filmski producent Oliver Berben. Simona Margetić, voditeljica uredničkog sadržaja u Europskoj rukometnoj federaciji (EHF), smatra da se taj citat može preslikati na svaku društveno važnu temu, pa tako i na ravnopravnost spolova – općenito, pa i u sportu. Kako kaže, mediji ovdje igraju ključnu ulogu, ali nisu jedini odgovorni – društvo u cjelini mora raditi na ravnopravnosti i „svi zajedno imamo odgovornost prema našoj, ali i budućim generacijama da društvo ostavimo u boljem stanju nego što je sada“.
Na konferenciji EHF-a s fokusom na razvoj ženskog rukometa „From grassroots to professional sport and beyond“, koja se održala u Beču 10. i 11. prosinca, raspravljalo se o ulozi žena u oblikovanju sporta, politikama rodne ravnopravnosti te preprekama i prilikama koje donosi ovaj brzopromjenjivi, ali još uvijek nejednak svijet. Tim smo povodom o temi ravnopravnosti ženskog i muškog sporta u medijima razgovarali sa Simonom Margetić, Elsom Arapi, Anetom Soldati i Zrinkom Greblo Jurakić.
Odgovornost snose i mediji i publika
Interes za ženski sport, objašnjava Margetić, progresivno raste posljednjih godina. Nije jednak muškom sportu, ali da bismo uopće znali postoji li i koliki je, važno je da ženski sport bude dostupan u medijima. Odgovornost je i na publici koja bi trebala „tražiti“ više izvještavanja o ženskom sportu, ali to se ne događa.
„Puno medija odluči krenuti izvještavati o ženskom sportu, ali već nakon prvih rezultata, koji često nisu ono što su zamislili, odustanu i obeshrabre se, ali ništa ne dolazi preko noći, tako se ni publika ne kreira preko noći, ona dolazi postepeno“.
Upravo to naglašava i Elsa Arapi, voditeljica projekta Žene u sportu pri Europskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU). Navodi primjer švedske televizije koja je nedavno postigla rekordnu pokrivenost ženskog sporta od 44 posto, nakon samo nekoliko godina od postavljanja cilja 50:50. Oni poručuju: „Ako izgradite, publika će doći“.
S time se slaže i Aneta Soldati, mlada liderica u Međunarodnom olimpijskom odboru.
„Vidljivost sportašica u istaknutim medijima izaziva tradicionalne rodne stereotipe povezane sa sportom, potičući šire prepoznavanje sposobnosti i postignuća žena. Prikazivanje žena kao snažnih, natjecateljski nastrojenih i vještih razbija zastarjele predodžbe koje atletiku povezuju isključivo s muškarcima. Povećana zastupljenost također stvara više uzora za mlade djevojke, jačajući ideju da žene pripadaju svim sportovima, a ne samo onima tradicionalno rezerviranima za žene“, smatra Soldati.
Pročitajte više: Od terena do menadžmenta: 4 priče žena koje redefiniraju sportsku industriju
Stereotipima se mora stati na kraj
Zrinka Greblo Jurakić, psihologinja sporta, također ističe da je sportske aktivnosti potrebno češće promovirati isticanjem sportašica i trenerica čija postignuća opovrgavaju postojeće negativne stereotipe. Također, važno je osigurati da sportski uspjesi sportašica budu prepoznati, priznati, nagrađeni i medijski popraćeni na jednak način kao i sportski uspjesi njihovih muških kolega. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti edukaciji novinara o dalekosežnim negativnim učincima rodnih stereotipa i seksističkog načina prikaza sportašica u medijima.
Na razini sportskih klubova i saveza, ističe Greblo Jurakić, potrebno je ispitati postoje li razlike u pristupu prema sportašima i sportašicama. U slučaju da se takve razlike utvrde, nužno je poduzeti mjere kojima će se osigurati jednako dobri uvjeti treniranja, jednak način valorizacije sportskih postignuća i jednake mogućnosti napredovanja u sportskoj karijeri. Na sličan način, kroz rodno osjetljive i transparentne postupke selekcije, imenovanja i izbora, potrebno je uspostaviti ravnopravniju rodnu zastupljenost na višim profesionalnim i rukovodećim pozicijama u sportu. Konačno, veća podrška ženama u sustavu sporta podrazumijeva i osiguravanje veće podrške sportašicama i trenericama koje nastavljaju sa sportskom karijerom nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta.
Dio odgovornosti u cijeloj priči oko ravnopravnosti ženskog i muškog sporta snose i upravljačka tijela. Arapi ističe da medijske kuće ne odlučuju o datumima i vremenskim terminima natjecanja, već je to odgovornost upravljačkih tijela. Stoga savezi moraju osigurati da njihova ženska natjecanja ne budu u sukobu s popularnijim događajima te da termini budu povoljni za publiku. Brojni primjeri iz različitih sportova i zemalja pokazuju da što je početak utakmice bliži udarnom terminu, to je gledanost veća.
Pročitajte više: TV će morati ravnopravno pratiti muški i ženski sport
Ključno je kontinuirano praćenje
Kad je riječ o ulozi medija, pažnju skreće na strateško planiranje – koje podrazumijeva redovitu vidljivost tijekom cijele godine, a ne samo povremene skokove gledanosti tijekom velikih događaja. Potrebna je dosljedna, cjelogodišnja izloženost prijenosima uživo i sadržajima o igračicama i ekipama kako bi se stvorila emocionalna povezanost između publike i sportašica. Ovo je, kaže, ključno za dugoročno zadržavanje interesa obožavatelja.
Ključ je, dakle, u dosljednosti. Recimo, FIFA-ino Svjetsko prvenstvo za žene 2023. imalo je rekordnu gledanost. Arapi objašnjava da će interes nestati ako se publici koja je privučena tijekom Svjetskog prvenstva 2023. ne pruži prilika za nastavak praćenja ženskog nogometa.
Medijske kuće trebaju ulagati u lokalne i međunarodne lige kako bi zadržale angažman obožavatelja. Uz prijenose uživo, potrebni su i sadržaji koji se bave pričama o sportašicama. Podaci pokazuju da publiku često više zanimaju sportaši sami nego samo natjecanje, pa će pričanje priča o sportašicama igrati ključnu ulogu.
„Sportašice su pristupačnije, autentičnije u komunikaciji i imaju mnogo uzbudljivih priča za ispričati. Nažalost, donedavno ih nitko nije pitao, ali srećom, to se počinje mijenjati“, kaže Arapi.
Pročitajte više: Nakon 124 godine u Parizu se natječe jednak broj žena i muškaraca
Pozitivne prakse
Dakle, najveći rast interesa publike za ženski sport zabilježen je u nogometu, ali sve snažniji je i ženski rukomet. Ipak, popularnost i dalje nije zadovoljavajuća, upozorava Margetić. EHF kroz organizaciju svojih događaja primjećuje da je medijski interes za ženska Europska prvenstva ili klupske završnice otprilike 50 posto manji od medijskog interesa za ista muška natjecanja. To se vidi po broju akreditiranih novinara, brojkama na digitalnim kanalima i slično.
„S pozitivne strane, interes televizijskih kuća za žensko Europsko prvenstvo ove godine veći je nego što je to bilo na posljednjem ženskom prvenstvu. Moram napomenuti da bez obzira na sveukupni manji interes na medijskoj strani, mi kao EHF jednako tretiramo muška i ženska Europska prvenstva. Dakle, ulažemo jednake napore u promociju i organizaciju tih natjecanja. Jednako pratimo oba natjecanja, medijima nudimo jednake radne uvjete i pristup informacijama na muškim i ženskim natjecanjima. Jedan od naših glavnih ciljeva je da se praćenje i popularnost ženskog rukometa podigne, jer tako sport u cjelini raste“, ističe Margetić.
Postoje i brojne medijske kampanje koje su poboljšale sliku ženskog sporta. Soldati navodi da je jedan od zapaženih primjera kampanja „This Girl Can“ organizacije Sport England, koja je istaknula raznolikost i inkluzivnost ženskog sporta, slaveći pritom žene svih veličina, sposobnosti i pozadina koje se bave tjelesnom aktivnošću. Kampanja je rušila barijere vezane uz tjelesni izgled i društvena očekivanja, inspirirajući žene da se bave sportom bez straha od osude.
Još jedna snažna kampanja je Alwaysova #LikeAGirl, koja je preoblikovala ovu frazu iz uvrede u simbol snage i osnaživanja. Kampanja je izazvala društvene norme i stereotipe o tome što znači biti djevojka, potičući mlade žene na samopouzdanje, prihvaćanje svojih sportskih sposobnosti i prkošenje ograničenjima. Privukla je široku pažnju i duboko odjeknula među publikom, potičući promjenu u percepciji ženskog osnaživanja, posebno u sportu.
Foto: EHF/kolektiff, Privatna arhiva
