Na skupu pod nazivom „Ne zamjeni stanovništva – Spasimo Dalmaciju u roku! Migranti i strani radnici trn su u oku!“, koji je prošlog vikenda u organizaciji udruge “Bolja Hrvatska” održan na splitskoj rivi uz transparent “Hrvatska Hrvatima”, mogle su se čuti i poruke o tome da će, primjerice, migranti koji dolaze u Hrvatsku silovati djecu. Spada li to u slobodu govora, ili širenje netrpeljivosti?
Širenje netrpeljivosti prema migrantima i stranim radnicima
Prosvjed su neki mediji opisali jadnim i opskurnim, a okupio je dvjestotinjak ljudi, dok je HRT prenio da „organizatori ističu da žele zaštiti hrvatske interese, očuvati kulturu i identitet te osigurati pravedne i održive uvjete rada“, te izjavu 23-godišnjeg predsjednika Udruge da su za „ograničenje uvoza stranih radnika i apsolutno zaustavljanje uvoza deportiranih migranata koji će sigurno ugrožavati naše ljude“. Ista je udruga sličan prosvjed organizirala u rujnu u Zagrebu.
Iako su strani radnici već godinama nužni gospodarstvu te je stoga porastao njihov broj (a zakonom su detaljno propisani uvjeti pod kojima poslodavci mogu dovesti i angažirati radnike iz drugih zemalja), svakako prilično bizarno zvuče izjave o zamjeni stanovništva. No, to bi se još nekako moglo podvesti pod kritiziranje liberalne politike uvoza stranih radnika i zahtijevanje kvota, a nešto je posve drugo poruka o tome da su migranti silovatelji. Pitali smo pučku pravobraniteljicu Tenu Šimonović Einwalter hoće li reagirati na splitski skup, kao i može li se reći da je u pitanju bio govor mržnje i širenje netrpeljivosti prema strancima.
Pročitajte više: Boris Podobnik, UGP: ‘Bez stranih radnika hrvatski BDP pada 8 posto i bili bismo u debeloj recesiji’
Pučka pravobraniteljica je otvorila predmet za splitski prosvjed
Evo što su na pitanja Women in Adria odgovorili iz njenog ureda:
„To je širenje netrpeljivosti jer takav govor sije predrasude i strah u odnosu na cijelu veliku skupinu ljudi. Pučka pravobraniteljica je već otvorila predmet vezano za ovaj prosvjed te ćemo od nadležnih tijela zatražiti informacije o njihovom postupanju glede nekih od poruka koje su bile javno iznesene na tom skupu. A o tome je li riječ o govoru mržnje kao kaznenom djelu, u konačnici može odlučiti samo sud“, navode.
Napominju dalje da je sloboda govora iznimno važna za demokraciju, isto kao i sloboda javnog okupljanja, one idu ruku pod ruku.
„No, sloboda izražavanja, uključujući na javnim skupovima, ne znači da je baš svaki govor zaštićen slobodom izražavanja kao ljudskim pravom. Sloboda izražavanja prestaje tamo gdje počinje govor mržnje. A na govor mržnje je važno reagirati, između ostalog jer govor prethodi i vodi zločinima iz mržnje, dakle fizičkim napadima i drugim kaznenim djelima motiviranim predrasudama“, stoji u odgovoru.
Kod napada na strane radnike važno utvrditi sve motive počinitelja
Pitali smo i koliko je u Hrvatskoj bilo napada na strane radnike te kako ih je MUP okarakterizirao – kao pljačku ili napade iz mržnje?
Odgovorili su da kao institucija analiziraju pojavnost zločina iz mržnje te o tome izvještavaju Hrvatski sabor i javnost kroz godišnja izvješća. U posljednjem je izvješću, onom za 2024. godinu, „upravo zbog učestalih napada na strane radnike odnosno migrantske radnike, dakle državljane trećih država koji imaju dozvolu za rad i boravak u RH, kao i činjenice da se ti napadi često ne procesuiraju kao zločini iz mržnje, pučka pravobraniteljica istaknula važnost utvrđivanja svih motiva počinitelja, pa i rasno ili etničko podrijetlo žrtve ili boja kože“.
Naglašavaju da je jako bitno ispravno i brzo prepoznati i procesuirati zločine iz mržnje jer je to „jedan od najsnažnijih alata koji država ima u borbi protiv nasilja motiviranog rasnim ili etničkim podrijetlom žrtve, koje je najdrastičniji pojavni oblik rasizma“. Podsjećaju i da je borba protiv rasizma i rasne diskriminacije, a koja uključuje i borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje, pravna obveza Republike Hrvatske, uključujući i kao članice EU-a, Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda.
Zločin iz mržnje nije zasebno kazneno djelo nego otegotna okolnost
„Pritom, zločin iz mržnje je definiran Kaznenim zakonom kao ‘kazneno djelo počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine stvarne ili pretpostavljene rase, boje kože, vjere, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolne orijentacije ili rodnog identiteta’. No, zločin iz mržnje nije zasebno kazneno djelo, već je otegotna okolnost kod počinjenja nekog kaznenog djela, što znači da se u tim slučajevima izriču strože kazne. Razlog za strože kažnjavanje u tim slučajevima je upravo to slanje poruke u smislu društvene neprihvatljivosti, zapravo pogubnost takvog nasilja koje je motivirano mržnjom, i to ne samo počinitelju, nego i široj zajednici, preventivno djelovanje“, komentirali su iz Ureda pučke pravobraniteljice.
Na naše pitanje o zabilježenim napadima na strane radnike, odgovaraju, među ostalim, ovo: „Iako, primjerice u slučaju krađe od dostavljača koji je strani radnik iz Nepala ili Indije, jedan motiv počinitelja može biti stjecanje imovinske koristi, motiv istovremeno može biti i rasno ili etničko podrijetlo žrtve, odnosno mržnja i predrasude prema strancima, pri čemu je fizički napad na stranca kojem se oduzima novce, ili hranu, ili mobitel ujedno ponižavanje ili iskorištavanje osobe druge boje kože koju su počinitelji upravo zbog toga i odabrali kao žrtvu“, objašnjavaju, „ i onda se može raditi o zločinu iz mržnje, što policija i/ili državno odvjetništvo trebaju prepoznati da bi mogli ispravno kvalificirati djelo, pri čemu su obvezni koristiti Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje. To je izuzetno bitno jer nam samo ispravno kvalificiranje kaznenog djela može dati stvarnu sliku raširenosti zločina iz mržnje u Hrvatskoj.“
Pročitajte više: U obranu pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter i njenog prava da govori i upozorava
Lani 75 mogućih kaznenih djela zločina iz mržnje
Podatke o zločinima iz mržnje za Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu dostavio je MUP, objašnjavaju, i prema njima su evidentirali 75 mogućih kaznenih djela zločina iz mržnje. To su bile ponajviše prijetnje (26), zatim otuđenja tuđe stvari (12), teške tjelesne ozljede (11), nasilničko ponašanje (11), tjelesne ozljede (5), razbojništva (3), povrede ugleda RH (2) te po jedno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, nametljivog ponašanja, nasilja u obitelji, teške krađe i krađe. Napominju također da su ova djela u najvećem broju slučajeva bila motivirana nacionalnim podrijetlom (32) i rasnom pripadnošću odnosno bojom kože žrtve (22), nakon čega su slijedile spolna orijentacija (13), vjeroispovijed (6) i rodni identitet (2).
„Ne raspolažemo konkretnim podacima o napadima na strane radnike jer se oni ne razvrstavaju prema takvim kategorijama“, odgovaraju.
Drugim riječima, za podatke vezano za državljane trećih zemalja u svakom pojedinačnom slučaju bi bilo potrebno utvrđivati je li žrtva bila strani radnik ili nije.
Pritužbe iz područja rada
Na koncu pučka pravobraniteljica poručuje da, osim govora mržnje i napada na strane radnike, prate i radna prava i razne zloupotrebe, uvjete stanovanja i druga pitanja vezana uz strane radnike. „Posljednjih godina nam se strani radnici sve češće obraćaju pritužbama, najčešće zbog povreda prava iz područja rada, pri čemu im dajemo opće pravne informacije“, stoji u odgovoru.
Foto: Ured pučke pravobraniteljice, Pixabay, Canva
