Već nekoliko desetljeća svjesni smo da ultraprocesirana hrana sa sobom nosi određene zdravstvene rizike. Unatoč tome, često je biramo čisto zato jer nam je pristupačna i brža od kuhanja vlastitih obroka od svježih sastojaka, a našim je mozgovima visoka kombinacija masti i šećera u njoj često neodoljiva. Nova studija američkih znanstvenika pokazala je kako ovakva hrana kod nekih ljudi može izazvati čak i simptome ovisnosti.
Čak 12% od više od 2000 ispitanika u istraživanju ispunilo je kriterije ovisnosti o ultraprocesiranoj hrani, no postojale su velike razlike kada se radilo o dobi i spolu ispitanika. Žene su, pokazalo je istraživanje, puno češće ovisne od muškaraca – čak 17% žena i samo 7,5% muškaraca imalo je simptome ovisnosti o ovakvoj hrani. Posebno su izložene bile žene starije od 50 godina – u skupini od 50-64 godine, čak 21% žena imalo je simptome ovisnosti.
Ovisnost o hrani
Nutricionistica prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, direktorica tvrtke Vitaminoteka i portala Vitamini.hr, kazala je za Women in Adria kako se i otprije znalo da ljudi koji pokazuju ovisnost o hrani iskazuju simptome kad konzumiraju jako slatku hranu, jako masnu hranu i jako prerađenu hranu.
“Tako da je to poznato i od ranije”, kazala je Vranešić Bender. “Jer ne možeš baš postati ovisan o kuhanoj brokuli, to je dosta teško.”
Pojasnila nam je kako nije sva procesirana hrana jednako loša. “Ovisno o stupnju prerade, ono što nas najviše zabrinjava je ta zadnja skupina, maksimalno ili ultraprocesirana hrana, koja ima jako veliki udio raznih dodanih sastojaka, emulgatora, konzervansa, boja… i naravno, jako je bogata šećerima, masnoćama i promijenjene je teksture”, rekla je.
“To čini jedan dio priče o adiktivnosti – kada imamo hrskavost, promijenjenu teksturu u smislu palatabilnosti, topljivosti u ustima, zvukova koje proizvodi ta hrana… sve je to umjetno proizvedeno.”
Pročitajte više: Nutricionistica otkriva ključne savjete zdrave prehrane u ubrzanom svijetu
Doživotna borba
Studija je također otkrila kako su kod pretilih osoba simptomi ovisnosti o ultraprocesiranoj hrani puno češće izraženi – muškarci s prekomjernom težinom imali su 19 puta veći rizik od razvijanja ovisnosti od onih s nižom težinom, a žene 11 puta veći.
Vranešić Bender nam je potvrdila kako se ovisnost o hrani puno češće opaža kod pretilih osoba. “Pretpostavka je da jednom kada se putovi ovisnosti uspostave u mozgu, nemoguće ih je ili ih je teško preusmjeriti, te su pretile osobe osuđene na doživotnu borbu sa žudnjama za ‘nezdravom’ hranom”, kazala nam je.
“Dosadašnja istraživanja ove vrste uglavnom su se bavila promatranjem promjena na razini mozga koje se mogu povezati s ovisničkim ponašanjem prilikom konzumacije određenih vrsta namirnica. Pokazalo se kako se učestala i povećana konzumacija slatke i masne hrane može povezati s ovisničkim ponašanjem, a to je posebice izraženo kod pretilih osoba.”
Ipak, istaknula je kako se mozak vjerojatno može naučiti zavoljeti i zdravije izbore kod prehrane, ukoliko je program intervencije dovoljno dobro strukturiran. “Takvi programi osim promjena prehrane obično uključuju u kognitivno-bihevioralni pristup koji se pokazao učinkovitim kod programa mršavljenja”, rekla je. “Samokontrola, osvješćivanje uzroka pogrešnih odabira i pametan pristup prehrani elementi su koji se mogu istrenirati i na kojima treba ustrajati ako želimo promijeniti navike i birati zdraviju hranu.”
Kako prepoznati ultraprocesiranu hranu
Vranešić Bender pojasnila je i kako najlakše prepoznati ultraprocesiranu hranu, iako proizvođači ne moraju navesti metode prerade na deklaraciji.
“Nije potrebno analizirati svaku namirnicu; svježe povrće, voće, pasterizirano mlijeko i svježe meso sigurno se ne ubrajaju u skupinu visokoprerađenih namirnica. Ulja, sol i šećer također ne spadaju u ovu skupinu”, kazala je.
“‘Sumnjive’ su namirnice poput kruha i žitarica za doručak – ako sadrže emulgatore, boje, arome, onda je riječ o visokoprerađenim namirnicama”, rekla je Vranešić Bender. “Najjednostavniji način za prepoznavanje je čitanje deklaracije, ako proizvod sadrži sastojke koji se ne koriste u kuhinji (npr. maltodekstrin, izolati proteina, hidrogenirana ulja), ili aditive (npr. umjetne arome, boje, zgušnjivače), riječ je o visokoprerađenoj hrani.”
Što izbjegavati?
Istaknula je i kako deklaracije nisu posvuda jednake, no da su dodaci poput aroma, pojačivača okusa, boja i emulgatora obično jasno označeni – npr. mononatrijev glutamat, karamel boja, sojin lecitin – kao i zaslađivači poput aspartama, ciklamata i steviola.
Za oni koji žele jednostavno pravilo kako odlučiti treba li izbjegavati određeni proizvod, Vranešić Bender je rekla kako je najbolje pogledati što se nalazi na prvom mjestu na popisu sastojaka, jer to znači da je najzastupljenije u proizvodu.
“Ako na prvom mjestu stoji šećer, onda se to vrati nazad na policu”, kazala je. “Drugo, bilo bi dobro provjeriti koliki je udio soli u proizvodu, i koliki je udio ukupno, u gramima, šećera u proizvodu.”
