Sjeti se one objave na Instagramu o savršenom odmoru kolegice. Ili dana kada si čula da je prijateljica dobila promaknuće. Prisjeti se trenutka kada si primijetila kako netko drugi postiže sve sa savršenom lakoćom. Sada razmisli pa iskreno odgovori: je li te taj trenutak motivirao i ispunio energijom ili te je ostavio s onim poznatim, teškim, osjećajem manje vrijednosti i iscrpljenosti?
Ako je tvoj odgovor ovo drugo, ne brini, nisi jedina. Što je razumljivo jer su nas naučili gledati u tuđu ‘travu’ i komentirati kako je ‘zelenija’. Međutim, sada kada znamo da je tako, ne možemo na tome ostati. Svjesnost o problemu, traži akciju rješenja tog problema. Zato se danas bavimo jednom od najtoksičnijih mentalnih navika – uspoređivanjem života s drugima.
Ovo je važna tema i zato ti dajem bitan zadatak: ako ti ovaj članak pomogne, podijeli ga. Pošalji ga prijateljici, sestri, kolegici. Pomozimo zajedno što većem broju žena da izađu iz ove zamke.
“Što nije u redu sa mnom?”
Ključni problem uspoređivanja najlakše je zamisliti kao utrku na atletskoj stazi. Ti trčiš svoj maraton, tj. dugu, zahtjevnu utrku koja traži izdržljivost i vlastiti tempo. A istovremeno gledaš i uspoređuješ se sa ženom koja trči sprint.
I pitaš se: “Zašto njoj sve tako dobro, lako i brzo ide? Gle kak’ je startala. Eksplozija koraka. Kako da ju stignem? Zašto ju ne mogu stići? Zašto je toliko već ispred mene?”. I sve završiš s onim fenomenalnim udarcem kako bi si dokrajčila samopouzdanje i vrijednost: “Što nije u redu sa mnom?”. Jer kad uspoređujemo živote, onda si ti ta u kojoj je problem, zar ne? Ne vidiš problem u ženi koja pokušava trčati sprint u utrci maratona?
Ove teme smo se već bili dotakli u Kolumni 3. kao dio toksične pozitivnosti, ali je toliko štetna navika za sve nas da je bitno da dublje porazgovaramo o njoj.
Kako to izgleda u stvarnom životu?
1. Slika savršenog života (online)
Vidiš na društvenim mrežama idiličnu sliku s obiteljskog putovanja na nekom egzotičnom mjestu. I onda pogledaš svoje – klinci se svađaju, u apartmanu si na Viru (koja egzotika, zar ne?), moraš još skuhati nešto, a muž gleda u mobitel. I tu se malo slomiš iznutra. Gledaš slike na Instagramu, a gle kako ti živiš. Međutim, zapitaj se koliko je to uopće stvaran život a koliko namješteno da imitira stvaran život. I koliko je loših slika, pokušaja i promašaja bilo potrebno da se dobije ta jedna savršena.
2. Blago njima!’ (vidiš nagradu, ali ne i žrtvu)
Vidiš susjedu kako je kupila novi auto. Javi se bratić da dođeš vidjet njihov novi stan. Kolegica ide ponovo na putovanje. Pitaš se od kud im financije za sve to kada i ti radiš. Pogotovo zato što ti djeluje da radiš više od svih, a istovremeno svima ide lakše i bolje nego tebi.
Ono što ne znaš je što su oni morali žrtvovati, tj. koju cijenu platiti da bi to imali. Oni to ne smatraju nagradom, makar ti to tako djelovalo.
Susjedi je muž na brodu 4 mjeseca u komadu i sve mora sama. Taj novi auto možda nije kupljen iz želje, već im se stari pokvario. I suzama ga zaljeva jer joj partner ne vidi djecu kako rastu. Bratićeva žena je dobila stan u nasljeđe. A znaš što to znači? Da joj je preminula najdraža teta. Ona bi radije da je teta živa. A kolegica koja ide ponovo na putovanje… Možda nema troškova kao ti. Njezina cijena koju je morala platiti je da ona i muž nažalost ne mogu imati djecu.
3. ‘Mala socijalna baterija’ i osjećaj usamljenost
Svi oko tebe imaju ljude – s posla, veliku obitelj, s bivšeg posla, iz srednje… A tvoj krug ljudi je broj manji od prstiju na jednoj ruci. Možda ti se malo ljubomora rađa. I ti bi svaki vikend s drugim ljudima druženje. Želiš ponude za izlete koje dolaze s raznih strana. Da kad pogledaš na mobitel, onaj mali zeleni oblačić pokaže veliku brojku.
Međutim, bi li onda bila sretna? Bi li mogla i htjela izdržati taj tempo društvenog života? Etiketa s cijenom koja je zakačena na ovaj tip želje je možda za tebe prevelika, tj. ona koju nisi voljna platiti.
Možda je tvoj društveni krug takav jer nemaš veliku ‘socijalnu bateriju’ i treba ti mir. I koliko god zabavno izgledaju stalna druženja, tebi je to previše i ne bi mogla to izdržati:
- ni emotivno
- ni fizički
- ni financijski.
Možda je tvoj društveni krug mali jer cijeniš iskreno prijateljstvo više od niza poznanstava koji bi te odvukli od tvog istinskog kruga. Onih ljudi koji su tu za tebe i koji te podržavaju. Svjesna si činjenice da bi možda na momente bilo zabavno da te što više ljudi okružuje; ipak znaš da ti ne bi mogla biti iskrena prema sebi uz sve njih i da bi ti bilo preveliko opterećenje imati veliki društveni krug.
A možda je tvoj krug ljudi mali jer se bojiš svijeta i ne dopuštaš nikome da ti se približi. Možda te još uvijek bole razočaranja iz prošlih iskustava. Jednostavnije ti je biti sama nego dopustiti toj boli da te ponovo pronađe.
Zašto je ova faza ‘čišćenja’ ključna?
Uspoređivanje je gorivo za sve ostale mentalne ‘otrove’ koje smo čistile. Ono hrani tvoje ‘sive naočale’ negativnog filtera, pružajući mu beskrajne ‘dokaze’ da nisi dovoljno dobra. Ono je temelj perfekcionizma, jer te tjera da dostigneš tuđe, nerealne standarde. I ono te gura u kompliciranje, jer pokušavaš kopirati tuđe puteve umjesto da slijediš svoj, jednostavniji put. Uspoređivanje je kao da u svoj mentalni stan dobrovoljno unosiš tuđe smeće.
Inspiracija vs. zavist: u čemu je razlika?
Nećemo se boriti protiv uspoređivanja. Umjesto toga, naučit ćemo jednu naprednu vještinu: kako neugodan osjećaj zavisti pretvoriti u svoj osobni kompas.
Prvo, redefinirajmo pojmove. Inspiracija je laka i lijepa. Kada vidiš tuđi uspjeh, ona te podiže i govori ti: ‘Vidi, moguće je!’
Zavist je teška. Ona je neugodna. Kada vidiš tuđi uspjeh, ona te ‘ubode’ i ostavi s osjećajem gorčine i tuge. Ali zašto?
Otkrit ću ti tajnu koju mnogi ne razumiju: zavist nije znak da si loša osoba. Ona je znak da si upravo vidjela nešto što tvoja duša istinski želi.
Rijetko kada zavidimo na nečemu što smatramo potpuno nemogućim. Ne zavidimo ptici što leti. Zavidimo kolegici na promaknuću za koje duboko u sebi znamo da smo i mi sposobne. Zavidimo prijateljici na slobodi na koju duboko u sebi znamo da i mi imamo pravo.
Tvoja zavist, dakle, nije otrov. Ona je alarm. Ona je bolan, ali brutalno iskren putokaz prema onome što sama sebi još nisi dopustila. Ona je kompas koji ti pokazuje gdje se skriva tvoj neostvareni potencijal.
Što možeš učiniti već danas?
A sada, alat.
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je: svaki put kada osjetiš onaj poznati ‘ubod’ zavisti, nemoj bježati od njega. Nemoj se kritizirati. Samo stani, udahni i postavi si dva ključna pitanja:
- Što je to TOČNO u životu ove osobe što ovaj alarm u meni ‘pali’?
- Koji je JEDAN, najmanji, najjednostavniji korak koji mogu napraviti DANAS prema ostvarivanju toga na čemu zavidim drugome?
Cilj nije prestati gledati u tuđe staze. Cilj je naučiti kako u njima prepoznati putokaze za svoju vlastitu utrku.
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp., Mindset Shift Consultant – Griješim, dakle postojim. Tvoj Mindset je tvoj identitet, biraj ga pažljivo. Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Ovo je sedmi nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA
Sljedeća kolumna – ‘Zaustavite Zemlju, silazim’ – epidemija usamljenosti
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su teška anksioznost, mračne i napadajuće misli, boluješ od teških glavobolja koje bi mogle biti migrene ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
Foto: mprint.hr, Canva
