Znanstvenici iz različitih područja znanosti čiji su interesi usmjereni na neurološki razvoj djece navode u svojim istraživanjima da mozak djeteta nakon rođenja pa sve do predškolske dobi najpodložniji različitim utjecajima. Zato je iznimno važan način stimulacije u prva 24 mjeseca života djeteta, ali je naglasak na poticajnim stimulacijama sve do polaska u školu, kada zbog takozvane plastičnosti mozga, možemo izuzetno mnogo učiniti za optimalan rast i razvoj djeteta. No, kakav je utjecaj medija na djecu i njihov razvoj?
Pročitajte više: Što nas čeka u vrtićima na jesen? Pitali smo dvije naše članice
Mlađa djeca ne bi trebala biti izložena eletroničkim medijima
U prve dvije godine života od najveće je važnosti interakcija roditelja s djetetom, manipulacija objektima, te kretanje kroz djetetovu okolinu kao i rješavanje problema motoričke aktivnosti, točnije naglasak je na senzomotornom poticanju djeteta kako bi stvorili čvrste temelje za daljnji rast i razvoj. Prema do sada dostupnim istraživanjima ta područja razvoja mogu se otežano razvijati zbog neprikladne, prevelike izloženosti medijima.
Mlađa djeca, zbog specifičnosti neurološke obrade ne bi uopće trebala biti izložena elektroničkim medijima. Američka pedijatrijska akademija ne preporučuje više od dva sata izlaganja elektroničkim medijima za djecu stariju od dvije godine, dok za mlađu djecu vrijedi pravilo što manje to bolje. Međutim stvarnost se jako razlikuje od preporuka. Prema dostupnim istraživanjima čak 79% djece mlađe od dvije godine koristi elektroničke uređaje.
Postoji li potreba za prikazivanjem sadržaja putem malih ekrana u najranijoj dobi posebice za dojenče?
Putem osjetila vida i sluha primamo najviše informacija iz okoline, a mediji upravo putem njih ostvaruju svoj najveći utjecaj. Ono što dijete prvo vidi su obrisi, odnosno, odnosi svjetla i sjene. Prve boje koje raspoznaje su zapravo akromatske boje, odnosno, crna, bijela i siva. S otprilike četiri mjeseca beba počinje raspoznavati samo jarke boje jer centri za vid još nisu dovoljno razvijeni za raspoznavanje pastelnih tonova.
Prve boje koje vidi su žuta, crvena, plava i potom zelena. To su ujedno i boje koje se najviše pojavljuju u prirodi, te se najviše koriste u medijima jer izazivaju unificiranu reakciju bez obzira u kojem dijelu svijeta se prikazuju. Samim time se postavlja pitanje postoji li potreba za prikazivanjem sadržaja putem malih ekrana u najranijoj dobi posebice ako dojenče ne prepoznaje boje, te njegov mozak još nije spreman za raspoznavanje boja, a poseban oprez treba uzeti kod neurorizične dojenčadi upravo zbog navedenih karakteristika osjetljivosti mozga u razvoju.
Zašto je utjecaj medija na djecu negativan?
Bebe u vrlo ranoj dobi reagiraju i na pokretne slike na televizijskim ekranima, monitorima, tabletima i pametnim telefonima. Razlog leži u orijentacijskom odazivu. Riječ je o vizualnoj ili auditornoj reakciji koja se instinktivno javlja na novi ili iznenadni podražaj, dovodeći tijelo u stanje borbe ili bijega. Aktiviraju ga stvarni događaji, ali i video materijali, odnosno njihovi oblici.
Upravo zato što je orijentacijski odaziv instinktivna i nesvjesna reakcija organizma, potiče se reklamama i akcijskim prizorima kako bi publika ostala u pobuđenom stanju, te što više usmjerena na sadržaj. To kod gledatelja izaziva usporavanje rada srca, sužavanja krvnih žila koje vode krv u mišiće, širenja krvnih žila koje vode krv u mozak, te privremene blokade alfa valova koji predstavljaju stanje opuštenosti mozga. Četiri do šest sekundi nakon podražaja tijelo se ponovo smiruje, odnosno opada pažnja gledatelja.
Kako bi se to izbjeglo, a pažnja gledatelja održala i dalje, orijentacijski odaziv se svake sekunde potiče pomoću brze montažne izmjene, promjene kuta kamere, zumiranja, te iznenadnih zvukova. Pokazalo se da do deset rezova u dvije minute potiče pamćenje, dok sve što je iznad, uzrokuje preopterećenje koje uvjetuje opadanje sposobnosti za raspoznavanje sadržaja.
Izlaganje djeteta audiovizualnim podražajima treba ograničiti
Dojenčad privlači istaknutost audio vizualnih materijala, ali nemaju iskustva da prepoznaju te podražaje kao društveno relevantne. Izloženost audio vizualnim sadržajima baziranih na ekranu u genetski osjetljivih dojenčadi stimulira specijalizaciju ne-socijalne senzorne obrade u mozgu. Kroz proces neuroplastičnosti, audio vizualni stimulansi razvijaju su neuronske putove koji se natječu s preferencijama za društvenu obradu, što negativno utječe na razvoj društvenih puteva u mozgu i može uzrokovati kašnjenje u razvoju. To uključuje atipičnu obradu lica i govora, kao i sklonost audio vizualnoj repeticiji sadržaja posebice kod djece s neurorizikom. Samim time upotreba elektroničkih medija kod djece u dobi do 24 mjeseca zapravo je jako indikativna zbog niza navedenih faktora.
S obzirom na sve navedeno možemo zaključiti kako je izlaganje djeteta audiovizualnim podražajima putem televizije, tableta i mobitela, u najranijoj dobi potrebno ograničiti, te koristiti uz nadzor odraslih osoba. U najranijoj fazi razvoja djeca imaju koristi od perceptivnih, a ponajviše motoričkih stimulacija i to je ono na što bi se roditelji trebali usmjeriti ako žele optimalan razvoj djeteta.
Pročitajte više: Kako s djecom razgovarati o potresu i korona virusu?
Što kažu znanstvena istraživanja?
Znanstveno istraživanje Uloga novih medija u izgradnji socijalnih vještina učenika sa i bez teškoća u razvoju koje je provela Eva Brlek sa suradnicima, 2019 godine, pokazuje da elektronički mediji imaju značajan utjecaj na usvojenost socijalnih vještina učenika osnovnih škola. Istraživanje pokazuje da što više vremena djeca provedu koristeći elektroničke medije njihove socijalne vještine su slabije razvijene. Učenici koji provode više sati dan na elektroničkim medijima rjeđe mašu, pozdravljaju i odzdravljaju, te teže se izbore za sebe i kažu ne, jednako tako rjeđe ostvaruju kontakt očima i teže sklapaju prijateljstva. Najveća je razlika utvrđena je između vremena provedenog na novim medijima i prihvaćanjem poraza u igri. Što pokazuje da što više vremena dijete provede na novim medijima manje je tolerantno, te teže prihvaća poraz.
Mediji su sastavni dio suvremenog života obitelji, te ih ne možemo promatrati isključivo kroz pozitivan ili negativan kontekst. Možemo zaključiti kako ekrani nisu „moderni odgojitelji, učitelji ili dadilje“, te preveliko izlaganje istima može stvoriti štetu u razvoju djeteta. Stoga je od izuzetne važnosti edukacija roditelja, te kontrola medijskih sadržaja kojima su djeca izložena.
Autor: Eva Brlek mag.rehab.educ., psihoterapeut, Kabinet Nueva
Foto: Privatna arhiva, Unsplash/Patricia Prudente
