Ona je oduvijek na najtežim pozicijama, pa se ponekad pita „je li moglo biti drugačije, lakše“, no sada, nakon 24 godine radnog iskustva, shvaća da je put trebao biti upravo takav kakav je bio – i opet bi ga takvog izabrala. Silvija Fabijanković cijelu je karijeru provela u financijama. Sa svega 23 godine postala je voditeljica u jednoj poslovnoj banci za cijelu Hrvatsku. Oduvijek se trudila, isticala i željela naučiti što više – pa je tako „preskočila stepenicu“ referenta i tako mlada postala voditeljica. Paralelno je balansirala majčinstvo i studij, kroz karijeru se okušala i u privatnom i u javnom sektoru, a danas je Direktorica ljudskih potencijala, računovodstva i financija u Hoću knjigu te stručnjakinja za upravljanje organizacijom – CFO.
Kao i sve majke i poslovne žene, osjetila je grižnju savjesti
Svoj karijerni put započela je kao pripravnica u banci, a nastavila ga je kao voditeljica za cijelu Hrvatsku. Zatim je prešla u privatni sektor, pa na Sveučilište u Zagrebu gdje je provela 12 i pol godina, da bi se danas ponovno našla u privatnom sektoru.
„Financije su moj početak, i ono što me uistinu veseli su brojevi koji me ispunjavaju i dozvoljavaju mi kreativnost kakvu ne bih imala radeći u nekom drugom segmentu ili sektoru. Svi smo mi prodavači, i mi u financijama, iako ne prodajemo direktno. Mi objašnjavamo, a nas u financijama uvijek ozbiljnije shvaćaju jer su iza nas dokazi, brojevi“, objašnjava Silvija.
Najveći izazov s kojim se susrela u 24 godine radnog iskustva je usklađivanje privatnog i poslovnog života. „Biti na poziciji i biti mama nije nimalo lako“, kaže. Uz posao voditeljice banke, paralelno je studirala, a njezina je kći još uvijek bila malena – imala je svega dvije godine. Obaveze u banci bile su velike i zahtijevale česta putovanja, a u cijelu priču bili su uključeni i ispiti na Ekonomskom fakultetu. Usmjerila se za računovodstvo, dok je na poslijediplomskom studiju odabrala Upravljanje financijskim institucijama.
„Sve mi je to uzimalo vrijeme, a imala sam i grižnju savjesti jer nisam mogla biti ono što sam mislila da trebam. Trebala sam biti kod kuće, a morala sam raditi. Nastojala sam svoje misli usmjeriti na posao i više ne misliti o onome što me čeka. To me svakako uvijek i dočeka“.
Pročitajte više: Kako cool mame balansiraju majčinstvo i posao
Bez suprugove podrške bilo bi teže
U banci nema radnog vremena. To je, kaže, svima poznato, a ispiti i fakultetske obaveze, pogotovo kasnije na poslijediplomskom studiju, također su oduzimali njezino vrijeme.
„Dan je prekratak, a pritisaka puno, trpe i privatni život i zdravlje jer osim poslovnih obaveza, obaveze postoje i doma. Malo vremena za sebe, uvijek u službi drugih. Rokovi, planovi i odgovornost – sve me to vjerno prati i dan danas“.
Vjetar u leđa dao joj je suprug, koji je na sebe preuzeo veliku obiteljsku ulogu i pružio joj potporu kako bi uspješno svladala poslovne i fakultetske obveze.
„Mnogi će reći da se sve može uz dobru organizaciju, no organizacija bez podrške i pomoći pada u vodu jer svi smo mi ljudi, imamo svoje uspone i padove i idemo u novi dan korak po korak. Bez podrške je to jako teško, a obitelj je zajednica koja ti daje bezrezervnu podršku kad sam ne možeš i ne znaš kako dalje. Obaveza je puno, a kad si sam ne možeš biti na više mjesta u isto vrijeme“.
Drugi najveći izazov bio je odnos s kolegama – neki od njih bili su i duplo stariji od nje. Pitala se kako im pristupiti, kako im predati i objasniti zadatak, a ponekad i kako odgovoriti na njihove zajedljive komentare.
„U početku me to jako pogađalo, pogotovo na osobnoj razini, dok kroz godine nisam shvatila da je sve to posao, da mi nismo posao i da nas titula i posao ne određuje. Određuje nas ono kakvi smo ljudi i na kraju dana kakvi smo sami pred sobom“.
Pročitajte više: Čovjek je čovjeku – kolega
Veliku podršku pruža joj Uprava
U potrazi za novim izazovima Silvija je prije godinu dana promijenila posao i vratila se u privatni sektor. Nije bilo jednostavno donijeti tu odluku „jer sam opet na početku“, ali svaka promjena nosi rizik i s time se želi boriti.
„Dugo sam razmišljala o promjeni, no kad je čovjek dugo na jednom mjestu, teško mu je krenuti. Utabani putovi, kakvi god da jesu, sigurniji su nego neizvjesnost koju nosi promjena, jer nikad nisi siguran koji izazovi će se pojaviti putem. Prelomila sam i okrenula stranicu. Glavni motiv je bio želja za drugačijim načinom rada, fleksibilnošću, općenito želja za promjenom ma kakva god ona bila“.
Puno radi, svakodnevno se susreće s izazovima, ali veliku podršku pruža joj Uprava – „koja nije uteg i kamen spoticanja nego mi svojim primjerima daje vjetar u leđa i pruža podršku jer zna da su ciljevi dobrobit za cijeli kolektiv“.
„Uprava mi je veliki oslonac. Ne stvaraju nepotreban pritisak, ne miješaju se da pokažu svoju veličinu i moć, a uvijek su tu. S druge strane, imam autonomiju i samostalnost u okviru posla kojeg radim. Naravno, imam rokove, obaveze, kolege, planove, no to je posao, nema nepotrebnog uplitanja u moju domenu. Brzo se donose odluke, nema dugog čekanja, skrivenih igrica. Svi u lancu su važni jer donose svoj doprinos“.
Pročitajte više: Nema organizacijskih promjena bez onih osobnih. Kako pružiti podršku zaposlenicima u procesu promjene?
Ispušni ventil? Trening!
U uredu provodi osam sati dnevno, a ponekad radi i od kuće – vikendima i izvan radnog vremena.
„Neki zadaci zahtijevaju mir i koncentraciju, a s obzirom na to da radim 100 stvari, lakše mi je dio takvih poslova odraditi od kuće jer sam brža i nemam ometanja. Rano se budim, prije 5 sati tako da je moj dan ispunjen, a jutra su mi najdraža jer u miru mogu jako puno, bez stresa“.
A kada se stres ipak nakupi – tu je dobro štivo koje će izvući situaciju. Naime, Silvija u slobodno vrijeme čita, jer ju dobra knjiga najviše opušta, a najviše joj se sviđaju krimići i trileri. Trenutno čita „Tajna pod imelom“, a preporučuje naslove poput „Pronaći ću ključ“ i „Crvena kraljica“. Kad je riječ o opuštanju, velika konkurencija čitanju je – peglanje. Proteklih pet godina ide i na Total body workout, što je njezin ispušni ventil, „posebno u trenucima kad bih najradije pobjegla od sebe“.
Foto: Privatna arhiva
