Brojne inspirativne žene stajale su iza spektakla Svjetskog rukometnog prvenstva u zagrebačkoj Areni. O Lidiji Bojić Ćaćić koja je bila na čelu organizacije ovog događaja već smo pisali, a ona nam je otkrila da ovaj projekt ne bi bio toliko uspješan bez sjajnih volontera. Stoga smo odlučili porazgovarati s dvjema volonterkama koje su s nama podijelile svoje iskustvo sudjelovanja u ovom sportskom čudu. To su Karla Mikulić Jelić, novinarka i web urednica, i Nika Baić, studentica druge godine prijediplomskog studija Komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Desno: Nika Baić
Najveća motivacija – Ljubav prema sportu
Da su organizatori u potrazi za volonterima saznale su zahvaljujući kontaktima koje su do sada stekle u ovoj industriji. Karla je ranije volontirala na futsal utakmicama, pa ju je jedna od bivših kolegica obavijestila i o ovom sportskom događaju. Odmah je ispunila prijavu i uskoro primila poziv voditeljice volontera. S obzirom na to da je u formularu navela da se već bavi odnosima s javnošću u sportu, uključena je u tim za medije.
Nika je prošle godine volontirala na finalu UniSporta – Hrvatskog akademskog sportskog saveza, te su joj bivši kolege poslali poveznicu na prijavnicu za volontiranje na SP-u. Prijavila se bez puno razmišljanja i nagovorila još dvije kolegice s fakulteta da učine isto. Nakon što je obavila razgovor s voditeljicom, prošla je online edukaciju, edukaciju uživo te “generalnu probu” na prijateljskoj utakmici Hrvatske sa Slovenijom, na kojoj su volonteri saznali sve detalje o samom prvenstvu, opisu posla i slično.
I Karla i Nika velike su zaljubljenice u sport, pa im je upravo to bilo najveća motivacija za prijavu. Karla dodaje da uvijek ima viška energije, pa ju je htjela uložiti u nešto korisno.
“Puno radim i htjela sam nešto za sebe i svoj gušt. A kako inače nisam baš jutarnji tip, ovo je bilo idealno za mene jer je sve bilo popodne”, objašnjava Karla.
Nika pak kaže da je činjenica da može volontirati na svjetskom prvenstvu u vrlo popularnom sportu, i to u medijskom timu, sama po sebi bila zeleno svjetlo da to i učini, a i znala je da će se ovakvo iskustvo dobro uklopiti u njezin CV. Također, htjela je pružiti svoja znanja i vještine organizaciji kojoj je to u tom trenutku potrebno, usvojiti nove te stvoriti nove konekcije.
Pročitajte više: Iza povijesnog spektakla u Areni stoji žena: Sve o organizaciji SP-a u rukometu
10.000 do 15.000 koraka po zagrebačkoj Areni
Tempo nije bilo nimalo lak, ali je organizacija prvenstva bila na vrhuncu, pa im se činilo da dani i nisu bili toliko naporni. Karla objašnjava da su ona i kolegice znale prijeći između 10.000 i 15.000 koraka po zagrebačkoj Areni, i to nakon što bi već odradila smjenu na prvom radnom mjestu, ali ni u jednom trenutku nije zažalila. I organizatorica Lidija Bojić Ćaćić otkrila nam je da cijeloj organizaciji najveći kompliment bio upravo kada su im volonteri rekli da im je to bilo najboljih dva tjedna u životu.
Dan u medijskom timu započinjao je dolaskom u Arenu Zagreb sat vremena prije početka prve utakmice. Svaki radni dan bio je popraćen rasporedom koji je sadržavao svačiju dužnost tog dana. Karlini i Nikini zadaci bili su raznovrsni.
“Ja sam najčešće bila zadužena za press konferencije, što znači da se moram pobrinuti da je sve na svome mjestu prije početka konferencije, donijeti bočice vode, staviti zastavice te provjeriti stolice i slično. Dočekivala sam izbornike i igrače ispred sobe za konferenciju te tijekom konferencije donosila ako je nešto bilo potrebno i brinula za tišinu koja je bila potrebna zbog video prijenosa. Također, nekoliko dana bila sam zadužena za press tribinu i akreditacijski centar. Na press tribini sam se zajedno s ostalim volonterima morala pobrinuti da novinari imaju dovoljno bočica vode te prije, na poluvremenu i pri završetku svake utakmice odnijeti zapisnik i statistiku utakmice novinarima. U akreditacijskom centru zadatak je bio dati akreditaciju svakom novinaru ili fotografu koji dolazi na Prvenstvo kako bi se mogao nesmetano kretati određenim područjem u Areni…”, objašnjava Nika.
Pročitajte više: Od terena do menadžmenta: 4 priče žena koje redefiniraju sportsku industriju
Volontiranje na svjetskom rukometnom prvenstvu: Uspomena za cijeli život
Kući su ponijele brojne uspomene. Karla će se zauvijek sjećati tog posebnog osjećaja kada je dobila priliku ponosno stajati uz hrvatsku reprezentaciju.
“Stvarno neopisivo. Iako smo svi bili u euforiji, sav posao je bio odrađen kako spada. Uz to, upoznala sam divne ljude koji su me svakodnevno nasmijavali te su čak na kraju pale i suze radosnice kada je Hrvatska prošla u polufinale i finale. Mislim da mi je to jedno od dražih natjecanja kojemu sam svjedočila”, tvrdi Karla.
I Niki je najposebniji trenutak prvenstva bio ulazak Hrvatske u polufinale, jer je utakmica bila jako neizvjesna, s puno preokreta, a pet minuta prije kraja u potpunosti je izgubila nadu da će Hrvatska slaviti u toj utakmici protiv Mađarske.
“No, nakon Šipićevog gola u zadnjim sekundama utakmice bila sam u deliriju, nisam ni sama bila svjesna što se dogodilo i što upravo doživljavam. To nam samo oni mogu prirediti. Naravno, ulazak u finale bio je zaista poseban, ali mislim da nakon te utakmice nisam bila ni svjesna do gdje su oni stvarno ‘dogurali'”.
Usvojile su brojne vještine, od toga kako brzo reagirati i riješiti neki problem, do toga kako komunicirati s kolegama u organizaciji, medijima te ostalim volonterima. Naučile su kako se nositi sa stresnim situacijama i jako zgusnutim rasporedom. Stekle su nova poznanstva i konekcije koje će doprinijeti njihovoj karijeri. Sve to unaprijedilo je njihove sposobnosti planiranja, koordinacije i upravljanja vremenom kao i rada u timu gdje je važno fokusirati se na zajednički cilj.
Pročitajte više: Šampionke, ali u tišini: Žene pripadaju svim sportovima – mediji moraju izvještavati o njima
‘Kući’ su ponijele ogromno iskustvo
Sigurne su da će im ovo iskustvo pozitivno utjecati na profesionalni razvoj i karijeru.
“Definitivno, rad na svjetskom prvenstvu nije ostao neprimijećen te su mi se mnoge osobe javile kako su me ili vidjele ili zamijetile. Jedno veliko iskustvo i svakako bih ponovno se prijavila te preporučila svima da se isplati žrtva slobodnog vremena jer bolje je biti okružen pozitivom i iskustvom nego ležati kod kuće. Ne kradem Marašu savjete”, smije se Karla.
Nika dodaje da joj je kao studentici komunikologije volontiranje prije svega omogućilo primjenjivanje teorijskih znanja u stvarnim situacijama.
“Unaprijedilo je moje komunikacijske i organizacijske vještine te mi pomoglo u razvijanju profesionalnog stava i radnih navika koje su cijenjene. Također, volontiranje mi je pružilo priliku za upoznavanjem profesionalaca iz medijske industrije te stvaranjem novih kontakta koji mogu biti od iznimne važnosti u budućnosti. Unutar organizacije takvog natjecanja mogla sam vidjeti i kako industrija odnosa s javnošću i medija funkcionira, što mi je također proširilo vidike i stvorilo jasnu sliku o struci kojom se mislim baviti“, zaključuje Nika.
Foto: kolektiffimages
