Trebaš kupiti novi mikser. Jednostavan zadatak, zar ne? Ali umjesto odlaska u dućan, ti provodiš tri dana gledajući recenzije na YouTubeu i društvenim mrežama, četiri sata uspoređujući cijene na tri različita webshopa i još dva dana čitajući forume o tome je li bolji model X ili Y. Na kraju, preplavljena informacijama ne kupiš ništa i ostaneš frustrirana, ili odabereš najinformirajniju odluku s kojom nisi na kraju zadovoljna. Zbog silnog analiziranja i komentara očekivala si space shuttle, a ne mikser. Zvuči poznato? Koliko često ti se dogodi da jednostavnu odluku pretvoriš u znanstveni rad, a jednostavno pitanje u beskrajnu mentalnu raspravu?
Što se podrazumjeva pod frazom ‘bespotrebno kompliciranje’?
Ovdje ne govorimo o rješavanju stvarno složenih životnih problema. Govorimo o našoj mentalnoj navici da od jednostavnih zadataka stvaramo znanstvene projekte. To je onaj glas u glavi koji te tjera da sve preispituješ, analiziraš do besvijesti i stvaraš probleme tamo gdje ih nema.
Zamisli to ovako: od točke A do točke B vodi ravna, jednostavna crta. Međutim, umjesto da kreneš njome, ti pored nje počneš graditi komplicirani labirint sa slijepim ulicama. Na kraju, iscrpljena od gradnje, stojiš na početku i pitaš se zašto je dolazak do cilja tako težak. A sama si izgradila taj labirint u glavi.
Kako to izgleda u stvarnom životu?
1. Paraliza odluke – kad i najmanji izbor postane projekt (pr. biraš tjesteninu 10 minuta)
Želiš probati nešto novo. Staneš pred policom u dućanu i gledaš u izbore. Ono što je trebala biti jednostavna kupovina tjestenine pretvara se u mentalnu olimpijadu. Durum pšenica, integralna, bez glutena, ručno rađena… vrtlog informacija. Na kraju, iscrpljena od nebitne odluke, ili uzmeš ono što uvijek uzimaš, ili jednostavno odustaneš.
2. Kompliciranje komunikacije – opsesija savršenom porukom (pr. poslovni email)
Provodiš sat vremena pišući “savršen” poslovni email, analizirajući svaku riječ. Na kraju dobiješ kratak odgovor koji pokazuje da nitko nije ni primijetio tvoj trud.
3. Stvaranje ‘Što ako?’ scenarija (pr. planiranje za katostrofu kamuflirano u brigu o sigurnosti)
Ideš na put i umjesto da se veseliš, tvoj um radi prekovremeno smišljajući katastrofe: “Što ako se pokvari auto, ako bude kiša, ako zaboravim nešto važno,…?”. Tvoja mentalna energija ne odlazi na planiranje užitka, već na prevenciju 50 izmišljenih problema.
4. Naknadno analiziranje – beskrajna repriza događaja u glavi
Mentalno „premotavanje filma“ satima ili čak danima nakon što je događaj završio je možda i najiscrpljujući tip kompliciranja.
- Scenarij A: Privatni život (analiza druženja)
Na kavi si s prijateljicom. I ti nju, naravno, poznaješ. Uvjerena si da točno znaš kako ona diše i razmišlja. I onda, ona kaže nešto i uputi ti određeni pogled. U tom trenutku dio tebe koji te uvijek drži na oprezu zgrabi dokaz. Dolaziš kući i kreće suđenje. Ne pitaš se: “Što je time mislila? “, ti već znaš: “Sigurno je mislila ono najgore. Onaj pogled je sve rekao. To se odnosilo na mene.“
Razvijaš teorije koje počinju sa sigurno je…, stvaraš priču o izdaji ili nepoštovanju i počinješ se drugačije ponašati prema njoj. Vaš stvarni odnos sada je zatrovan pričom koja se dogodila isključivo u tvojim mislima. Tvoja sigurnost oko toga što je ona mislila postaje tvoj okvir vašeg prijateljstva. Dok se, objektivno, najvjerojatnije ništa nije dogodilo niti je tvoja prijateljica mislila to što si ti zaključila.
Ovo je najčešće rezultat naših vlastitih nesigurnosti koje se javljaju i traže dokaz da su te nesigurnosti točne, tj. istinite.
- Scenarij B: Poslovni život (analiza sastanka)
Vodiš sastanak i pripremila si se za njega. Zadovoljna si sa svime. Znaš da uvijek može bolje, ali nemaš više vremena. Tako je kako je. Sve prolazi u najboljem redu kada ti netko postavi pitanje koje nisi očekivala ili si malo spetljala odgovor. Objektivno sve je prošlo bolje od očekivanog. Svi izgledaju zadovoljno odrađenim.
Ali ne i ti. Izlaziš sa sastanak i grizeš se zbog nespremnosti i pogreške. Proganjaju te misli: “Zašto se to moralo dogoditi? “, “Je li morao on to baš sad pitati?”, “Nije li to izvan teme?”, “Sad svi misle kako sam nesposobna.”… Istovremeno kolege izlaze iz istog tog sastanka i međusobno komentiraju kako si super odradila cjelokupni projekt. Trenutna situacija je bolja od očekivanja i možda je vrijeme da preuzmeš neki ozbiljniji projekt ili klijenta.
Međutim, ti to ne znaš. U tvom filmu je propast od trenutka i sastanka jer jedino na što možeš usmjeriti svoju pozornost i svoju energiju je na to što nije prošlo onako kako si ti očekivala. Analiziraš i trudiš se biti više od ljudskog bića – nepogrešiva i savršeno spremna. I to te prožima.
Zašto je važno prestati komplicirati?
Zato što kompliciranje nije samo navika. To je kradljivac života, rođen iz straha od pogreške.
Prvo, krade ti mir. Sjećaš se stana iz prve kolumne? Beskrajno analiziranje je kao da po tom pretrpanom stanu stalno premještaš smeće s jedne hrpe na drugu. Stvaraš iluziju produktivnosti, a zapravo samo produbljuješ kaos.
Drugo, krade ti zdravlje. Taj kaos ima stvarne, fizičke posljedice. Žene zarobljene u strahu od pogreške često se žale na probavne smetnje, grčeve i migrene. To nije slučajnost. Tijelo reagira na pritisak.
Griješim, dakle postojim
Prije nego ti dam alat, trebamo prihvatiti jednu oslobađajuću istinu. Razlog zašto mnoge od nas grade zamišljene labirinte i kompliciramo sve oko sebe je opsesivna potraga za savršenstvom (o kojem ćemo se dublje pozabaviti sljedeći tjedan). Trudimo se biti više od ljudskog bića. Ti se trudiš biti nepogrešiva.
Zato ti nudim svoju mantru koja te oslobađa ove navike i straha od pogreške: “Griješim, dakle postojim.” Jer upravo je nesavršenost dokaz da si živa, a ne stroj. Možeš li si dopustiti tu istinu?
Što možeš učiniti već danas?
Tvoj zadatak za ovaj tjedan je da svaki put kada osjetiš kako si zapela u petlji prekomjernog razmišljanja, stani i postavi si samo jedno pitanje:
Koji je JEDAN najjednostavniji sljedeći korak?
Ne savršen korak. Samo jedan, onaj najjednostavniji. Umjesto iscrpljujeće analize 20 miksera, korak je: “Otići ću sutra u dućan.”. Ovo pitanje te vraća iz labirinta mašte u stvarni svijet akcije. To je prvi korak u ponovnom učenju zaboravljene umjetnosti: jednostavnost donosi sreću i mir tvom životu.
I zapamti…
Kao što znamo, u prosjeku 95% našeg dana provedemo na autopilotu navike. Ako je tvoja navika kompliciranje, onda 95% života provodiš u samonametnutom stresu. Svaki put kada odabereš jednostavan korak umjesto savršene analize, ti aktivno mijenjaš tih 95% i biraš put zdravlja.
Ovo je četvrti nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Autorica teksta: Mirna Miljković, Cert. Hyp., Mindset Shift Consultant – Griješim, dakle postojim. Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Sljedeća kolumna – Perfekcionizam kao štit: Zašto je perfekcionizam zapravo strah u lijepom pakiranju?
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima koja uključuju probavne smetnje i grčeve, osjećaš pritisak u tijelu, boluješ od teških glavobolja koje bi mogle biti migrene ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti)
Ilustracija: mprint.hr
