„Klijent je htio naručiti veliki projekt i utrošio sam oko tjedan dana vremena za pripremu, a onda je odustao. Naime, prije nego što uopće sastavim ponudu, moram odraditi opsežnu pripremu – iščitati prostorno-plansku dokumentaciju za parcelu, konzultirati se s nadležnim uredima, a ponekad i obići teren“, objašnjava Vanja Oštrek, vlasnik tvrtke Trokut arhitektura s uredima u Varaždinu i Zagrebu.
„Tek nakon toga, kroz razgovor s klijentom mogu dati realne smjernice i prijedlog kako bi projekt mogao izgledati te izraditi konkretnu ponudu. Ako klijent odustane u toj fazi, utrošeno vrijeme i trud ostanu neplaćeni. Naravno, ako ponuda bude prihvaćena, taj se rad prelijeva u projektnu dokumentaciju i uračunat je u cijenu“, nastavio je Oštrek.
Takvi slučajevi, kaže, nisu rijetkost u praksi te su ga potaknuli da promijeni način poslovanja.
Rizik odustajanja
„Nisam ranije uzimao avans, ali uvidio sam da time previše riskiram. Svaki projekt je individualan i zahtjeva prilagođen pristup – nema gotovih rješenja koja se mogu jednostavno kopirati“, ističe naš sugovornik navodeći kako se u još jednoj situaciji našao u nezavidnom položaju upravo zato što nije uzeo avans.
„Investitor je naručio projekt i prihvatio ponudu. Izradili smo idejno rješenje, što su u toj fazi bili isključivo moji troškovi, bez angažmana vanjskih suradnika. Nakon toga prešli smo u fazu glavnog projekta, gdje se u rad uključuju i druge struke – elektro projektanti, strojari, statičari i ostali. Izradili smo detaljnu dokumentaciju, no klijent tada nije želio podmiriti troškove. Upravo to iskustvo pokazalo mi je koliko je važno unaprijed osigurati dio sredstava kako bi svi uključeni u projekt bili zaštićeni“, objašnjava Oštrek koji je nakon toga uveo obvezne avanse u som poslovanju sa željom da se osiguraju troškovi svih uključenih suradnika, a da posao ne ostane na teret arhitekta.
Pročitajte više: Stručnjakinja objašnjava: Što su avans i predračun – i gdje poduzetnici najčešće griješe
Troškovi raspoređeni po fazama
Kako bi investitorima olakšao financijsko praćenje projekta, Oštrek je honorare rasporedio po fazama – od idejnog rješenja, preko glavnog, do izvedbenog projekta. Svaka faza ima jasno definirane obaveze i unaprijed dogovoreni avans.
„Tako sam osigurao i predvidljivost troškova za klijenta i sigurnost naplate za arhitektonski ured. Kod većih projekata radim i police osiguranja, čime dodatno smanjujem rizik“, napominje.
Iako neki klijenti i dalje zaziru od avansa, Oštrek podsjeća da je riječ o praksi koja je uobičajena u građevinskom sektoru.
Avans kao standard
„Izvođači uvijek traže avans jer moraju unaprijed nabaviti materijal. Na sličan način i arhitekti moraju unaprijed osigurati sredstva za tim ljudi koji sudjeluje u projektu. To jamči sigurnost za obje strane – investitor dobiva ono što je ugovoreno, a arhitekt ne riskira da troškove mora pokrivati vlastitim novcem“, zaključuje Oštrek.
Upravo zato su avansi standard u arhitektonskoj i projektantskoj praksi, i u Hrvatskoj i u inozemstvu – jer pokrivaju početne troškove, osiguravaju rad projektantskog tima i omogućuju jasnu raspodjelu obaveza po fazama projekta.
Foto: Privatna arhiva, Freepik
