Mnogim najmodavcima se digne kosa na glavi kad im se za stan javi obitelj s djecom ili vlasnik kućnog ljubimca. U glavi se odmah pojave scenariji: šteta u stanu, stalna buka, žalbe susjeda, neplaćanje, pa čak i u najgorem slučaju – prisilno iseljenje.
Nije čudo da tema najma stanova izaziva veliko zanimanje i kod onih koji iznajmljuju i kod onih koji traže stan.
Obitelji s djecom (osobito samohrani roditelji), a sve češće i vlasnici kućnih ljubimaca, često se žale na diskriminaciju pri odabiru stanova. No, istina je da ni djeca niti kućni ljubimci sami po sebi nisu problem. U velikoj većini slučajeva obitelji uredno plaćaju, poštuju pravila i čuvaju stan, a ljubimci rade daleko manje štete nego što se vlasnici boje. Pravi problem nastaje tek ako najmoprimac prestane plaćati i odbije iseliti.
Zašto su postupci s djecom osjetljiviji?
Ako u stanu žive maloljetna djeca, sud je dužan posebno paziti na njihove interese. To znači da će u postupak uključiti centar za socijalnu skrb i odgoditi ovrhu dok se ne osigura odgovarajući alternativni smještaj. Naravno, sama prisutnost djece ne stvara problem sama po sebi – postupak se komplicira tek ako obitelj odbije iseliti. Tada sud mora balansirati između zaštite vlasnika i zaštite djece, pa postupci prisilnog iseljenja u pravilu traju nešto dulje, nego kad maloljetne djece nema.
U praksi, sud će prilikom zakazivanja ovrhe zatražiti asistenciju policije i prisutnost djelatnika centra za socijalnu skrb, koji su se dužni odazvati. Najmodavcu bih svakako savjetovala da prije termina iseljenja kontaktira dodijeljenog službenika u centru za socijalnu skrb kao i policiju, kako bi potvrdio mogućnost dolaska i time izbjegao dodatna odgađanja.
Pročitajte više: Odvjetnica tumači zašto treba solemnizirati ugovor o najmu stana i koja je klauzula jako bitna
Treba li izbjegavati obitelji s djecom?
Strah od dugotrajnih sporova često dovodi do toga da najmodavci unaprijed odbijaju obitelji s djecom. No, važno je naglasiti da većina obitelji nema nikakav interes raditi probleme niti ulaziti u parnice. Roditeljima s djecom prioritet je stabilan dom, a sporovi znače nesigurnost koju malo tko želi.
Štoviše, oni koji unaprijed planiraju “kalkulirati” s ulaskom u stan i neplaćanjem gotovo nikada neće pristati na solemnizirani ugovor. Zašto? Jer znaju da bi time dali najmodavcu mogućnost da ih brže iseli i naplati dugovanje. Upravo zato solemnizacija služi i kao prevencija – odvraća neozbiljne i rizične najmoprimce već u startu.
Uostalom, zaista sporovi mogu trajati godinama, ali u konačnici oni ipak završe – i od obveze plaćanja se rijetko može pobjeći.
Kućni ljubimci kao dodatna dilema
Kod najmoprimaca s ljubimcima najčešći strahovi su potencijalna šteta, buka i pritužbe susjeda. No, baš kao i s djecom – sami ljubimci nisu problem. Većina najmoprimaca svjesna je da su dužni naknaditi štetu, ako je bude, i toga se pridržavaju. Najmodavac se dodatno može zaštititi većim depozitom.
Problematični slučajevi su rijetki, a u većini slučajeva obitelji s djecom pa i vlasnici ljubimaca pokažu se kao pouzdani i dugoročni najmoprimci.
Za najmodavce je ključna razlika u vrsti ugovora: običan ugovor znači godine čekanja, dok solemnizirani ugovor s ovršnim klauzulama skraćuje postupak i za nekoliko godina te daje daleko veću sigurnost. Ovršni postupak može se zakomplicirati, ali u pravilu bitno manje nego parnica. Uz to, bolje je imati jedan kompliciran postupak, nego prolaziti kroz dva.
Potpuna sigurnost ne postoji, ali rizik se može značajno smanjiti – posebno zato što solemnizirani ugovor već u startu odvraća one koji bi pokušali iskoristiti sustav na vašu štetu.
Piše: Odvjetnica Anđelka Kasum
Foto: Privatna arhiva, Freepik, Canva