Pad energetske samodostatnosti Hrvatske na 42,5posto, što pokazuje službena statistika za 2004. godinu i što je najniže u povijesti naše države, puno je više od loše statistike. To je strateško upozorenje i trebao bi biti alarm i za politiku i za struku.
Kako se dogodio pad energetske samodostatnosti
Država koja uvozi više od polovice vlastite energije dobrovoljno odustaje od sigurnosti, razvoja i političke težine. Energetska ovisnost znači ranjivost. To znači da tuđu stabilnost i tuđe sustave stavljamo ispred vlastitog interesa. Svaka država koja drži do sebe zna da energija nije roba kao svaka druga – energija je pitanje sigurnosti, razvoja i političke suverenosti. Hrvatska, nažalost, danas pokazuje suprotno.
Pad energetske samodostatnosti Hrvatska bilježi godinama. Europska unija probudila se izbijanjem rata u Ukrajini, ali neke pametne države već godinama rade pametnije i ulažu kako bi bile energetski sigurne. Danska je svojom jasnom političkom vizijom i dosljednom potporom vjetru, solarnim elektranama i fleksibilnim mrežama potisnula uvoz fosilne energije na povijesni minimum. Portugal, nekad gotovo bez vlastite proizvodnje, danas se približava 70 posto godišnje proizvodnje iz OIE, uz rekordne dane u kojima radi gotovo isključivo na suncu i vjetru. Estonija je u pet godina prepolovila energetsku ovisnost zahvaljujući političkoj odluci, a ne slučajnosti. Susjedna Slovenija, unatoč sporijem procesu, ima jasan smjer i doći će uskoro do energetske samodostatnosti od 60 posto.
Pročitajte više: Investicije: Sunce postalo najveći izvor električne energije u EU, a Hrvatska i dalje pri dnu
Sustav generira neizvjesnost, a ne investicije
U Hrvatskoj se zadovoljavamo polumjerama, sporim dozvolama, labirintima procedura i sustavom koji generira neizvjesnost, a ne investicije. Projekti obnovljivih izvora energije stoje, električna mreža čeka iako je ona glavni preduvjet energetskog razvoja. Hrvatska hitno treba: ubrzane procedure za OIE, ozbiljna ulaganja u mrežu, jasan nacionalni smjer i investicijski val u solar, vjetar, geotermalnu energiju i učinkovitost. Prije svega trebali bismo se držati vlastitih zakona i državnih strategija koje jasno propisuju rokove, ali se ministarstva i državne agencije toga u pravilu ne drže. Stručnjake imamo, energetski potencijal Sunca i vjetra pogotovo imamo, ali ono što nemamo – i što nas košta, jest politička odluka da prestanemo gubiti vrijeme, hrabrost i vizija.
Postajemo mađarska energetska kolonija
Dodatno tužno je i da Hrvatska danas nema kontrolu nad INA-om, tvrtkom koja bi trebala biti jedna od ključnih poluga energetske politike. Danas iz Mađarske uvozimo čak i električnu energiju iz sunčanih elektrana. Ukratko – postajemo mađarska energetska kolonija. To nije strateška greška. To je strateški poraz.
Hrvatskoj treba politička odluka da se energetska politika vrati u hrvatske ruke – i da se prestane zaustavljati svaki ozbiljan projekt zbog birokracije, beskrajnih procedura i međuresorne zbrke. Ako ovako nastavimo, za nekoliko godina nećemo samo biti ovisni – bit ćemo nebitni. To je luksuz koji si jedna europska država ne bi smjela dopustiti.
Piše: dr. sc. Julije Domac, direktor REGEA-e i savjetnik za energiju i klimu Predsjednika RH
Foto: Pixabay, privatna arhiva, Canva
