Američki državni tajnik Marco Rubio rekao je kongresmenima na brifingu da predsjednik Donald Trump planira „kupiti Grenland“, a ne izvršiti invaziju, javljaju mediji. Kako i za koliko, nije jasno, a istoga dana Trump je svojim suradnicima naložio da mu za to pripreme ažurirani plan.
Trump želi kupiti Grenland, ne osvajati?
Rubio sa svoje strane nije ulazio u detalje o tome što je mislio pod kupnjom Grenlanda, ali koliko god sve to bilo neuobičajeno za suvremenu politiku i međunarodne odnose, svakako zvuči bolje od američke vojne invazije na teritorij u sastavu europske države članice NATO-a. Inače, na Grenlandu postoji baza Pituffik koju koristi SAD (Pituffik Space Base), a obrambeni sporazum o tome sklopljen je u okviru NATO-a 1951. godine.
Je li kupnja Grenlanda doista realna mogućnost? I da, i ne. Trump je u biznisu poznat kao investitor u nekretnine, a jedan od njegovih glavnih diplomatskih izaslanika, Steve Witkoff, dolazi iz istog poslovnog miljea, ali kupovina Grenlanda, autonomnog teritorija Danske, nikako nije jednostavan deal. Trenutno i ne zvuči izvedivo jer, među ostalim, nije na prodaju.
Pročitajte više: Jedna od rijetkih koja se usudi javno odbrusiti Donaldu Trumpu
Kako se dosad trgovalo teritorijima
U američkoj povijesti je, preciznije u 19. stoljeću, dio teritorija bio kupovan – golemo područje Louisiane, Aljaske, pa i Floride – pa Trump ima presedana koliko hoće, ali ti su teritoriji bili prodavani od onih koji su njima upravljali – Francuske, Rusije, Španjolske. Znači, sada bi to trebala odlučiti Danska, odnosno, ukoliko Grenland postane nezavisan, vlasti na tom otoku. Zasad nema nikakvih koraka u tom smislu, štoviše, ali tko zna što Trump ima u rukavu (uz vojsku).
Povjesničari bilježe i da je još 1946. godine tadašnji američki predsjednik Harry Truman htio kupiti Grenland za 100 milijuna dolara (to bi se danas mjerilo u desetak milijardi dolara), ali su ga Danci odbili. Čini se tako da se oko uvjeta za tu kupoprodaju nije mnogo toga do danas promijenilo – no potpuno smo se u međuvremenu odvikli od nekadašnjih kolonijalnih običaja preprodaje državnih teritorija te imamo (ili smo imali) međunarodni poredak temeljen na pravu i institucijama. I demokraciju kao oblik vladavine, barem na Zapadu.
Određivanje cijene prilična je muka
Pod teoretskom pretpostavkom da SAD krene „zavrtati ruke“ i natjera nekako stanovnike tog autonomnog teritorija i Kraljevinu Dansku da Grenland bude na prodaju, kako uopće odrediti cijenu?
New York Times je lani „odokativno“ procjenjivao da bi se moglo raditi o iznosu u širokom rasponu od 12,5 milijardi dolara do 77 milijardi dolara. Računicu je radio ekonomist i nekretninski developer David Barker temeljem cijena koje su bile realizirane za Američke Djevičanske otoke i Aljasku, prilagođene za inflaciju i ekonomski rast. Pitanje je koliko je to realno, a i koliko bi za cijenu u današnjem svijetu bile mjerodavne neke ranije realizirane kupovine teritorija. U obzir bi, smatraju pak neki, trebalo uzeti vrijednost rudnog bogatstva koje se tamo krije i jedinstvenost lokacije, a onda se svota penje daleko uvis.
Grenland je, podsjetimo, najveći otok na svijetu koji nije kontinent, nalazi se na Arktiku, a Trump tvrdi da ga trebaju radi nacionalne sigurnosti.
Kako navodi BBC, to je najrjeđe naseljeni teritorij na svijetu: na njemu živi oko 56.000 ljudi, većinom autohtonog naroda Inuiti. Oko 80 posto teritorija prekriveno je ledom, pa većina stanovnika živi na jugozapadnoj obali, kod glavnog grada Nuuk. Gospodarstvo se temelji na ribarstvu, a Grenland prima i velike subvencije iz danskog državnog proračuna, a BDP je u 2023. bio 3,3 milijarde dolara. Inače, bogat je, među ostalim, rijetkim zemnim mineralima i uranijem.
Foto: Pixabay, screenshot, Canva
