Jeste li ikada nakon sastanka, poziva ili druženja imali osjećaj da nešto “nije bilo u redu”, iako vam osoba objektivno nije rekla ništa ružno?
Upravo tako često izgleda invazivna komunikacija – oblik ponašanja koji kratkoročno daje rezultate, ali dugoročno uništava povjerenje i odnose.
Invazivnost nije isto što i agresivnost.
Kod direktne agresije u komunikaciji znamo na čemu smo, osoba ne skriva da ima takav stil komunikacije ili da jednostavno ima takav karakter. I kod pasivne komunikacije uglavnom nam je jasno da smo u komunikaciji u kojoj se osoba boji direktno i jasno reći kako stvari stoje.
A kod invazivne komunikacije nalazimo se u sivoj zoni o kojoj se najmanje govori i ujedno smo je najmanje svjesni kada se događa.
Ono što je karakteristično kod invazivnosti je kontinuiran prelazak naših granica, bez obzira na to jesmo li jasno rekli što nam smeta, jer im nije važno kako se druga osoba osjeća, nego što prije doći do vlastitog cilja.
Koje su česte situacije u poslovnim odnosima?
U poslovnim odnosima invazivnost se često pojavljuje kroz kolege koji stalno prekidaju druge, osobe koje “samo prate rezultate” pa pritom ignoriraju tuđe granice, networking koji prelazi u forsiranje ili prodajne trenere koji vršenje pritiska predstavljaju kao “samopouzdanje”.
Jedna od najčešćih posljedica jest osjećaj nelagode nakon druženja ili suradnje s takvim osobama, a naizgled nije bilo ništa ružno i neprimjereno rečeno. Osoba priča po pravilima, ne koristi ružne riječi, možda čak ne povisi ni ton, ali suptilno nas ponižava, isključuje, degradira ili izolira.
Invazivnost često povezujemo i s fizičkim granicama – primjerice kada nam se netko unosi u lice ili ulazi u privatni prostor.
Pročitajte više: Ne trgujte vlastitim vrijednostima: Granice nisu prepreka – one su temelj samopoštovanja!
Kako doskočiti ovome?
Najprije je važno imamo li mogućnost biranja hoćemo li surađivati i družiti se s tom osobom. Ako smo na zajedničkom projektu na poslu ili u istom timu – puno je teže zaštititi se od takvih odnosa nego u privatnom životu kada s takvim osobama ne moramo nastavljati kontakt.
Što onda možemo učiniti? Primjerice, uključiti nadređene u razgovor, postavljati jasne granice i komunicirati posljedice njihova kršenja, razvijati vlastitu toleranciju na nelagodu bez povlačenja granica, ili kao krajnju opciju, potražiti premještaj na drugi projekt, u drugi tim ili s vremenom čak promijeniti posao.
Invazivna komunikacija često kratkoročno djeluje učinkovito upravo zato što kod drugih ljudi stvara nelagodu, pritisak ili osjećaj obveze. No odnosi koji se grade na pritisku rijetko dugoročno ostaju zdravi – bilo u poslu, prijateljstvu ili partnerstvu. Ljudi možda neko vrijeme ostanu u odnosu iz potrebe ili nelagode, ali rijetko ostaju iz stvarnog povjerenja.
Piše: Ana Tomić je osnivačica Dialogusa i edukatorica nenasilne komunikacije s posebnim fokusom na poslovne odnose.
Foto: Magnific, privatna arhiva, Canva
