Čak i najmanja uvreda može srušiti produktivnost radnika – ružna riječ, zaboravljeni rođendan, manjak pohvale nakon značajnog uspjeha – stvaraju mjerljivu štetu tvrtki koja se broji smanjenim brojem radnih sati. Radnici koji smatraju da ih je poslodavac na neki način povrijedio s time se nose na način da jednostavno – rade manje.
Ovo je zaključak istraživanja koje su proveli stručnjaci iz slavne poslovne škole Wharton sa Sveučilišta u Pennsylvaniji. Prag nepoštivanja radnika nakon kojeg će njihova produktivnost pasti zapravo je iznimno nisko – loš tretman radnika ne ruši samo njihov moral, on ruši i zaradu vlasnika.
Izgubljena produktivnost
U srži istraživanja bio je nacionalni lanac maloprodaje koji je imao redovitu praksu da menadžeri zaposlenicima čestitaju rođendan i uruče čestitku. Kada bi menadžeri zakasnili s čestitkom, došlo bi do 50-postotnog povećanja izostanaka s posla, i gubitka dva radna sata mjesečno u prosjeku.
Ta izgubljena produktivnost bila bi u obliku više plaćenih bolovanja, kašnjenja na posao, ranijih odlazaka i dužih pauza.
Pročitajte više: Istraživanje: Hrvatske poduzetnice ruše stereotipe i sve odlučnije zauzimaju prostor na tržištu
Nedostatak poštovanja
“Uvrede su u svojoj srži nedostatak poštovanja”, kazao je za Whartonov bilten profesor menadžmenta Peter Cappeli, jedan od autora istraživanja. “I upravo se o tome ovdje radi. Postoje veliki i mali nedostaci poštovanja, no svi oni ostavljaju trag.”
Mnogo je istraživanja provedeno o učinku odnosa menadžera spram radnika na produktivnost i konkretne poslovne rezultate, no većina tih istraživanja fokusirala se na ozbiljne prijestupe – mobbing ili seksualno uznemiravanje.
Istraživanje objavljeno u PLOS One prije dvije godine jedno je od prvih koje je ustanovilo da na produktivnost utječe i neuljudno ponašanje menadžera – sarkazam, cinizam, društvena izolacija radnika – sve to ima svoje posljedice ne samo po moral, već i po učinak.
Ako je menadžer grub prema svojim radnicima, to utječe na cijelu korporativnu kulturu – radnici će tri puta manje pomagati svojim kolegama, a njihova spremnost dijeliti informacije smanjuje se za polovicu.
Ponižavanje i depresija
Prethodne su studije već otkrile poveznice između dugoročnog ponižavanja na poslu i depresije uzrokovane poslom, te upozorile kako u ponižavanje spada i redovito postavljanje nemogućih ciljeva i rokova, čime se radnicima neprekidno nameće osjećaj manje vrijednosti, te ih se zapravo krivi za propuste menadžmenta tvrtke.
Ono što je najnovije istraživanje pokazalo je da je granica lošeg ponašanja menadžera zapravo vrlo nisko – radnici očekuju da se njihov rad i doprinos cijeni, te su čak i mali znakovi koji ukazuju radniku da nije cijenjen dovoljni da izgubi motivaciju. Lagano bolestan radnik možda bi i došao na posao ako zna da će se cijeniti to što radi bolestan, no ako voditelj ne prepoznaje trud i žrtvu svojih radnika, oni će se prestati žrtvovati i prestati ulagati trud.
Cappelli je kazao kako je cilj istraživanja na Whartonu bio pronaći upravo taj “apsolutni minimum” neželjenog ponašanja poslodavca. Međutim, imali su problem kako ga testirati izvan laboratorijskog okruženja, u stvarnim uvjetima.
Imali su sreću s trgovačkim lancem, jer je već imao dostupne podatke o produktivnosti svih svojih radnika, koje su potom mogli usporediti s potencijalnim nepoštovanjem menadžera. Interesantno, radnici se čak ne bi niti ljutili ako bi im čestitka za rođendan kasnila do pet dana. Također, odsutnost na poslu bi se vratila na normalnu razinu čim bi dobili čestitku.
Mali propusti – velika stvar
“Ovo je dosta trivijalno, no još uvijek je problem”, kazao je Cappelli. “Granični uvjet čini se da je tako nisko da čak i vrlo mali propust, za koji ne bismo mislili da je velika stvar, još uvijek utječe na učinkovitost na poslu.”
U razgovoru s menadžerima, ispitivači su čuli kako nitko nije namjerno zakasnio s davanjem čestitke – neki su bili u gužvi, imali su druge prioritete – no bili su iznimno iznenađeni kada su doznali da je njihov potez imao učinak na produktivnost.
Cappelli je rekao kako se radi o važnoj lekciji o perspektivi za menadžere u svim tvrtkama.
“Poslodavci su bili iznenađeni jer to nisu činili namjerno”, kazao je. “No, iz perspektive zaposlenika, oni su si mislili ‘Sve što si trebao učiniti je dati mi čestitku’. Različiti pogled na isti fenomen.”
U zaključcima istraživanja, ugledni profesor i njegov tim ističu kako odgovornost ne leži u potpunosti na poslodavcima, no da su međuljudske vještine iznimno važne za menadžere, te da svi poslodavci imaju financijski interes pobrinuti se da se radnici ne osjećaju ignorirano ili povrijeđeno.
Dobar početak bio bi, pišu autori, barem prepoznati ono što je zaposlenicima bitno izvan njihovog posla: rođendane, diplome, vjenčanja, rođenja, smrtne slučajeve. Na takav način osjećaju se kao ljudska bića, a ne kao ljudski resursi.
Ilustracija: Nano Banana Pro
