Postoje simboli koji su toliko srasli s gradom da ih više ne doživljavamo kao obične predmete, već kao žive čuvare obiteljskog naslijeđa. Za Rijeku i cijeli Kvarner to je morčić – maleni lik s bijelim turbanom koji već stoljećima bdije nad Primorcima.
Ta je neraskidiva veza u siječnju 2026. godine dobila i svoju službenu potvrdu: Ministarstvo kulture i medija proglasilo je Umijeće izrade riječkih morčića (moretti fiumani) nematerijalnim kulturnim dobrom. Tako će tajna njegova osmijeha od zlata i emajla ostati živa za sve buduće generacije.
Od mornarske amajlije do carske raskoši
Povijest morčića u Rijeci traje barem od 18. stoljeća, a vjerojatno i znatno ranije, pretvarajući ga u prepoznatljiv simbol grada koji se danas aktualizira u različitim kontekstima.
Njegov nastanak prate brojne legende, a najpoznatija pučka predaja vodi nas na Grobničko polje i spominje sukob s Osmanlijama, odnosno Tatarima, nakon kojih je kreiran ovaj lik. No, izvan legendi, morčić je bio duboko utkan u svakodnevicu onih koji su živjeli od mora. Negdašnji moreplovci nosili su ga u jednom, najčešće desnom uhu, vjerujući kako ih čuva od opasnosti i nedaća.
S vremenom je ovaj „srećonoša” prešao s grubih mornarskih dlanova u najfinije salone. Veliki zaokret dogodio se u 19. stoljeću zahvaljujući carici Mariji Ani Savojskoj, supruzi cara Ferdinanda I., pod čijim je utjecajem jednostavan motiv postao nepresušan izvor za luksuzan nakit poznat kao Moretto fiumano. Ukrašen rubinima i koraljima, morčić je krasio žene od Grobinštine i Kastavštine do otoka Krka, Raba i Paga, postajući neizostavan dio miraza i obiteljskog naslijeđa.
Pročitajte više: Trebate li nositi zaručnički prsten na razgovoru za posao?
Magija skrivena u sipinoj kosti i košticama dunje
Ono što riječkog morčića izdvaja od njegovih venecijanskih rođaka jest specifična, gotovo alkemijska tehnika izrade koja predstavlja vrhunac riječkog zlatarstva. Tradicionalni postupak počinje utiskivanjem modela u sipinu kost, u čiju se šupljinu ulijeva otopljeno zlato.
Kad se zlatni kostur stvrdne, nastupa najosjetljiviji dio – nanošenje emajla. Taj se fini prah miješa s vodom u kojoj su namočene koštice od dunje, koje služe kao prirodno ljepilo i katalizator.
Kroz višekratna pečenja u malim pećnicama i precizno dotjerivanje iglama, majstori oblikuju lice, naglašavajući plastiku nosa i one karakteristične bijele točkice na turbanu.
Na kraju, nakon kupke u kiselini i poliranja, morčić dobiva svoj sjaj. Danas ovu sofisticiranu tehniku posjeduje samo posljednji moretist Gjon Antoni te njegov učenik Ivo Lipić, čije su radionice postala posljednja utočišta ove drevne vještine.
Tragom tradicije: Gdje u Rijeci susresti morčića?
Ako želite osjetiti duh starih majstora, vaša potraga mora započeti u samom srcu Rijeke. Nositelji ove vještine, majstori zlatari, stoljećima su bili uglavnom smješteni u današnjoj Užarskoj, a nekada Zlatarskoj ulici u središtu Rijeke, gdje su znanje prenosili isključivo unutar obitelji.
Danas se povijesni razvoj ovog nakita, od jednostavnih naušnica do luksuznih broševa, može proučavati u zbirkama Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, koji čuva svjedočanstva o vremenu kada je riječki zlatarski obrt bio cijenjen u cijeloj Europi.
Upisom u Registar, morčić je potvrđen kao važan simbol identiteta Rijeke i njezinih stanovnika. On više nije samo protokolarni dar ili lijep ukras; on je živa poveznica s prošlošću koja nas podsjeća da su strpljenje, vještina i malo morske čarolije dovoljni da se stvori vječnost.
Foto: Ministarstvo kulture/Facebook
