U zadnje vrijeme Europska je unija dovedena do toga da mora preispitivati koja je njena stvarna ekonomska i politička snaga, odnosno kako najbolje odgovoriti na pretenzije iz SAD-a, navalu iz Kine, agresiju na susjedstvo iz Rusije, a često to izgleda kao koprcanje iako je u pitanju golemo i snažno tržište te respektabilna skupina država u jednom bloku.
Nova Europa u više brzina – gdje je tu Hrvatska?
Je li nastupilo vrijeme da se EU reorganizira, pitanje je koje (opet) kruži oko stola. U Hrvatskoj se to možda ne čuje, jer smo zaglavili u ružnim temama i „netemama“ iz vlastite prošlosti, ali i te kako bi trebalo. Barem da znamo – gdje smo tu mi.
Govori se neformalno o stvaranju Unije s više brzina, a bivši šef Europske središnje banke i talijanski premijer Mario Draghi ovoga se tjedna pozabavio idejom o nužnosti „pragmatičnog federalizma“.
Nije mu prvi put. Zašto to iznosi? Ocjena je dramatična: „Europi prijeti da postane podređena, podijeljena i deindustrijalizirana ako se ne pretvori u istinsku federaciju“, poručio je u govoru na belgijskom Sveučilištu KU Leuven. Štoviše, kaže da Europa koja ne može braniti svoje interese neće još dugo moći sačuvati svoje vrijednosti.
Ovako opisuje što se zbiva: Sjedinjene Države uvode carine EU-u, ugrožavaju teritorijalne interese Unije i daju do znanja da europsku političku fragmentiranost vide kao nešto što služi američkim interesima. S druge strane, Kina nastavlja kontrolirati ključne čvorove u globalnim opskrbnim lancima te je spremna iskoristiti tu polugu tako što preplavljuje tržišta, uskraćuje kritične inpute i prisiljava druge da snose trošak njezinih vlastitih neravnoteža, prenosi Euronews.
Pročitajte više: “Proizvedeno u Europi”: Jeste li za takvu strategiju za zaštitu industrije?
Ideja pragmatičnog federalizma
Ocjenjuje da EU kao grupa država ne čini automatski i moćni blok. Dodaje također da se pokazalo da je u područjima u kojima se EU „federalizirala“ – trgovina, tržišno natjecanje, jedinstveno tržište, monetarna politika – ona respektirana kao sila i može pregovarati kao EU. Tamo gdje to nije učinjeno – obrana, industrijska politika, vanjska politika – EU ima tretman labave skupine država srednje veličine koju se može podijeliti i onda se tako njima baviti.
Smatra da „pragmatični federalizam“ rješava blokadu na globalnoj sceni s kojom je EU suočena, a istodobno nikoga ne podređuje. Postojeće članice mogu ući, ili ostati izvan; uvođenje eura navodi kao „najuspješniji primjer“, pri čemu su neke zemlje EU-a sudjelovale od početka, a druge mu se pridružile kasnije.
“Realni horizont nije federacija nego selektivna integracija užeg kruga”
Zanimalo nas je što o tome misli konzultant, bivši državni dužnosnik i diplomat Domagoj Juričić. U odgovoru na naše pitanje kaže da Mario Draghi s pravom upozorava da bez dublje političke integracije nema industrijske ni strateške Europe. No, skeptičan je oko realizacije, a napominje da javno još nije čuo da je Hrvatska izrekla ikakav stav.
„Pitanje je koliko je takav iskorak danas politički realan u Uniji u kojoj se istovremeno govori o Europi u više brzina od strane najvećih članica koje otvoreno poručuju kako dosadašnji model više ne funkcionira. Čini mi se kako realni horizont nije federacija, nego selektivna integracija užeg kruga, uz rizik daljnje fragmentacije ostatka EU. U takvim okolnostima, jedino izvedivo je jačanje zajedničkih kapaciteta ondje gdje već postoji interes i moć: industrijska politika, obrana, energija i tehnologija, a ne institucionalni skok unaprijed. Put do federacije je evolucijski i traži sazrijevanje svih članica, a to je spor proces, koji bi bio pogrešan ukoliko bi se u njega išlo pod pritiskom i reaktivno kao odgovor na globalna geopolitička preslagivanja“, komentira Juričić.
Upitan detaljnije oko ideje selektivne jače integracije, on smatra da je taj refleks velikih pogrešan i zapravo ide na ruku onima unutar i van Unije koji ne žele vidjeti EU složnu, jednoglasnu.
Pročitajte više: Nije vrijeme za pesimizam. Treba se hvaliti i pokazati samopouzdanje: Savjeti MMF-ove šefice za Europu
Njemački poziv i okupljanje nnajjače šestorke
Podsjetimo, prije neki dan je The Washington Post objavio da Pariz i Berlin upravo razmatraju kako primijeniti sustav “dvije brzine” koji bi vodećim europskim gospodarstvima (u razgovor bi još uključili Italiju, Španjolsku, Poljsku i Nizozemsku) omogućio da provode promjene bez potrebe za konsenzusom svih 27 članica. Njemački ministar financija Lars Klingbeil napisao je kolegama da „nastavak po starom nije opcija“.
Kako pak prenosi njemački magazin za vanjsku politiku Internationale Politik Quarterly, kada je njemački kancelar Friedrich Merz bio u Zagrebu na sastanku čelnika Europske pučke stranke (EPP), rekao je u razgovoru s novinarima o europskoj politici i ovo: „Ne može biti da uvijek onaj posljednji određuje tempo“.
Draghijev „pragmatični federalizam“ bi, kako se čini, zapravo bio drugi naziv za novu EU s više brzina. U kojoj bi brzini u tome sudjelovala Hrvatska, što bi bilo pametno i bi li bila marginalizirana ako izgubi pravo veta? Koliko puta ga je dosad i koristila? Što je naš dugoročni interes? O tome bismo trebali raspravljati.
Foto: Pixabay, screenshot YT, HDZ, Canva
