“Stožer zove Sokola, stožer zove Sokola, Sokole javi se!”, čuo je Luka sa svojeg vojnog radija. Sokol je bilo kodno ime za njegovu ophodnju ročnika, na temeljnoj vojnoj obuci. Luka je zbunjeno gledao u radio – kako poslati tekstualnu poruku? Može li nekako barem snimiti glasovnu poruku pa poslati? Pa neće valjda uživo razgovarati s nekim? Možda je najbolje da jednostavno ghosta stožer?
Petra, druga ročnica, mu je otela radio iz ruke i glasno krenula odgovarati stožeru, držeći radio horizontalno, kao da je mobitel na speakeru. “Slušaj, ti, stožer!”, kazala je. “Mi ne moramo trpiti ovakav pritisak! Prvo nam naredite da hodamo u krug dva sata, a onda nas još tjerate da vam se javljamo svakih pet minuta! Pa to ne bih ni od mame trpila! Samo da znate, mi imamo opcija – ne možete nas prisiliti da radimo nešto što nećemo. Šimun je nešto pitao Gemini i on mu je rekao da Francuzi puno bolje plaćaju nego MORH! Mi možemo već sutra otići u tu… elegiju stranaca, i što ćete onda?”
Prvih 800 ročnika
Ovo se, naravno, nije dogodilo, no možda bi i moglo. MORH je, naime, ovog tjedna primio na temeljnu obuku prvih 800 ročnika nakon 18 godina pauze. Mnogo se promijenilo od tada, a najviše od svega mentalitet mladića i djevojaka koji kreću na vojnu obuku.
Neshvatljivi su nama koliko smo i mi neshvatljivi njima. Generacija X i milenijalci bili su sretni ako nađu posao i pristajali su na sve. “Ivane – vi ste ovdje informatičar? Molim vas prvo odštopajte WC na prvom katu, a zatim treba odraditi operaciju dvostrukog bypassa na kolegi koji je kolabirao za tiskarskim strojem”, rekli bi nam. “Nije valjda da ne znate kako?”, dodali bi. “Ne, ne šefe – evo krećem iz ovih stopa”, odgovorili bismo, i zatim brzo googlali kako se radi bypass dok s drugom rukom čeprkamo po odvodu. “Dosta vam je 45 minuta za to, ako će vam trebati duže ja vam neću platiti prekovremene”, dobacio bi nam šef u prolazu, dok smo pilili prsnu kost sirotog kolege da bi došli do srca.
Pročitajte više: Drage žene, sretan vam vaš dan. Samo me nemojte poslati u gulag. Nisam ja kriv
Bravo za zoomere
Tko je imao prilike raditi sa zoomerima, zna da takve stvari kod njih više ne prolaze – i bravo za njih. Prosječni zoomer pažljivo će pregledati svoj ugovor o radu da bi provjerio gdje to točno piše da on mora oprati suđe za sobom u uredskoj kuhinji.
Prilikom dolaska novih ročnika, vojni instruktor Marin Kirasić kazao je kako će ročnicima “obuka biti zahtjevna, jer predstavlja drukčiji način života od dosadašnjeg”, što je vjerojatno eufemizam godine. Zoomeri su najčešće kirurški spojeni sa svojim mobitelima i tabletima. Dok planinare po Medvednici, umjesto da uživaju u prirodi i tišini oni se snimaju selfie kamerom i, bez daha, jedva govoreći, šalju u grupu ili na Insta video: “Nećete nikad pogoditi što radim!” Hešteg zdravi život hešteg priroda hešteg van civilizacije.
Nova temeljna vojna obuka je, kaže načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid, modernizirana i prilagođena današnjim mladima, njihovim potrebama i njihovim afinitetima. Lako moguće da griješim i pretjerujem, ali mislim da Glavni stožer nije svjestan koga je primio u svoje vojarne, isto kao što ni zoomerski ročnici – od kojih je više od 400 dragovoljaca, s njima i 82 djevojke – nisu još svjesni gdje su došli.
“Ovo je toksična radna atmosfera”, reći će fiktivna Petra na zapovijed da gase svjetla. Šimun će instruktora obavijestiti da u četvrtak neće moći nazočiti manevrima jer da ima važan turnir u Fortniteu. Luka će lajvstrimati pokušaje amfibijskog desanta preko rijeke: “Ovo je čisti bulšit – pa imamo most tamo, dvjesto metara dalje!” Sjetim se pokojnog oca kojeg su poslali doma s radne akcije – i izbacili iz partije – jer se odbio obrijati. Taj čovjek je bio ispred svog vremena, sad mi je jasno – zoomer među boomerima.
Samostalni život
Neki se mladići iskreno vesele da će se naučiti “samostalnom životu” i svim onim stereotipima koje smo ponavljali i u prošloj državi – da će naučiti “napraviti krevet” i “preživljavati u prirodi”. Zoomerima je – blagoslovljeni bili – na prvom mjestu sport, zdrav život, osobni razvoj i mentalno zdravlje.
Mogu li zoomeri postati učinkoviti vojnici, na ponos svojim majkama koje su ih ovaj tjedan ispraćale uz suze? Hoće li imati dovoljno koncentracije slušati svoje instruktore ili će požuriti na YouTube i tražiti “kako rastaviti VHS-2 jurišnu pušku”, jer su zastavnika prestali slušati negdje na trećem koraku?
“Bok, ekipa, nećete vjerovati gdje sam – tri kilometara iznad mete”, pohvalit će se Petra na Instagramu jednom kada dočeka i borbene operacije. “Uskoro skačemo s padobranom pa sam nanijela laku zaštitnu kremu na lice da mi vjetar ne isuši kožu. Zapratite me za više savjeta kako improvizirati regenerator za kosu u ratnoj zoni.” U pozadini se čuje časnika kako broji: “Tri… četiri… pet…”, našto cijeli avion poviče: “SIX-SEVEN!”. Hešteg petrauuniformi hešteg demokracijaizzraka hešteg ratnaljepota.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
