Nasljednici ili ljudi zaposleni u obiteljskim tvrtkama zasigurno će se pronaći u priči Vedrane Tomljanović, članice uprave u tvrtki Carta. Njezine uspjehe okolina je nerijetko promatrala kroz ušicu igle, važući između toga je li na neku poziciju postavljena zato što je sposobna ili samo zato što je – kći. Često dobiva pitanja poput toga radi li baš svaki dan te tvrdi – ljudi imaju iskrivljenu percepciju obiteljskih tvrtki ili njihovih nasljednika.
Karijeru je planirala izgraditi u potpuno drugom smjeru
Tijekom studija ekonomije, Vedrana je bila nagrađivana studentica, pa je tako postala i stipendistica jedne poznate slavonske prehrambene tvrtke. Od druge godine fakulteta ondje je odrađivala i studentsku praksu, tijekom koje je upisala i studij poljoprivrede. Naime, u toj se tvrtki planirala zaposliti nakon studija ekonomije, pa je studij poljoprivrede bio dobar način za što bolju integraciju u tvrtku.
Međutim, kad je Vedrana bila na zadnjoj godini studija, njezina majka Branka Hitner odlučila je pokrenuti vlastitu proizvodnju industrijskih papirnih vreća. Vedrana objašnjava da je činjenica da se upustila u studij ekonomije njezinoj majci bila okidač da se u svojim 50-ima upusti u stvaranje obiteljskog biznisa. Vedrana je pak morala odlučiti hoće li se u pokretanje obiteljskog biznisa uključiti od prvog dana ili će prije prelaska u obiteljsko poduzeće dio iskustva “ubrati u nekom drugom sistemu“.
“Odabrala sam prvu opciju i nikad nisam požalila. U obiteljskom poduzeću prvih sam godina bila zaposlena u financijama, a s vremenom i iskustvom počela sam voditi financije, računovodstvo i opće poslove. Kasnije sam uz prethodno preuzela i vođenje investicija kojih zaista imamo mnogo i novčano su vrlo značajni, a danas sam odgovorna za prodaju“.
Kako kaže, prednosti i nedostataka rada u obiteljskoj tvrtki ima mnogo, ali na sreću, puno je više pluseva.
“Najveća prednost je zadovoljstvo stvaranja, zadovoljstvo doprinosa sebi, društvu, svakom pojedincu koji je na našem platnom spisku, široj zajednici. Činjenica da jedan mali krug ljudi dolazi do sjajnih ideja koje provodimo u djelo daje nemjerljiv osjećaj zadovoljstva“.

Pročitajte više: Savjeti iz prve ruke: Konferencija okupila stručnjake i poduzetnike u zajedničkoj misiji
Ideja da će djeca naslijediti njezin posao budi leptiriće u trbuhu
Također, tu je i fleksibilnost.
“Ideja da će moja djeca naslijediti posao koji ja danas stvaram za mene budi leptiriće u trbuhu koje obožavam. Međutim, treba reći da, kao i u velikom broju poslova, uvijek postoji i poneka mana. Obiteljski biznis traje 24/7, i svetkom i petkom. To je posao s kojim se ustajete i s kojim idete spavati. Poduzetništvo ne poznaje godišnji odmor, to je činjenica koju treba prihvatiti i naučiti s njome živjeti. Odgovornost je ogromna i samim time i pritisak, stres i sve što sa sobom nosi veliki broj zaposlenika, investicije u koje ulazimo, tržišne promjene koje se događaju i sve druge okolnosti na koje nemamo utjecaja, a moramo se znati nositi s njima. Također, nije uvijek lako raditi s članovima obitelji, privatni i poslovni dio nemoguće je ne pomiješati u nekim situacijama“.
Kao dijete osnivača susrela se s brojnim predrasudama. Smatra da su se ljudi često pitali je li napredovala na neku poziciju zato što je kći ili zato što je sposobna, a i danas je tako. S godinama i iskustvom shvatila je da je na njoj da posao radi najbolje što zna – tako dolaze rezultati i tako se stvara kredibilitet.
Osim toga, zbog poslovnog tempa tvrtke, bilo je i dan danas je izazovno ostvariti se u majčinstvu.
“Budući da sam tijekom oba porodiljna radila, djeca su sa mnom na poslu bila nemali broj puta. Koliko god da im je zabavno cijeli dan otiskivati žigove ili voziti se u viličaru, činjenica je da im tako malima još uvijek nije mjesto biti na maminom poslu“.
Pročitajte više: One preuzimaju obiteljske biznise, a otkrile su nam najveće čari i izazove
‘Nasljednici ne pobiru šlag s vrha’
Usklađivanje privatnog i poslovnog života je najteži dio posla koji radi. Kako kaže, ljudi ju ponekad pitaju radi li svaki dan, ili na koliko sati dnevno odlazi u tvrtku. Oni, objašnjava, imaju krivu percepciju obiteljskih tvrtki ili njihovih nasljednika – misle da je lako nešto naslijediti, da je sistem uređen, “a mi samo pobiremo šlag s vrha“.
“Međutim, istina je da je iza mene jako malo slobodnog vremena, jako puno rada, usklađivanja vremenskih pritisaka projekata u tijeku i ostvarivanja predivnih životnih uspomena s mojom obitelji. Jako puno putujem, što znači da postoji i jedan tata heroj koji znatno osjeti i preuzima danak obiteljskog poduzeća, što također nije uvijek lako, mama je uvijek mama, i zbilja nije zamjenjiva“.
Tvrtka je od 2019. u zaista velikim projektima. Vedrana se te godine vratila s prvog rodiljnog dopusta i tempo posla ju je, kaže, “pregazio“.
“Između želje da što prije stignem kući i želje da čim više toga obavim na poslu, bilo je baš teško. To me je nagnalo da budem ranoranioc, iako sam osoba koja obožava spavati. Počela sam se buditi u 5 sati, počela sam odlaziti na vježbanje dok svi kod kuće spavaju, sve neke nevidljive poslove koje žene i majke rade počela sam raditi prije odlaska na posao. Proširili smo i kolektiv s ciljem da se rasteretim previše operativnih poslova koji su me snašli. Našla sam način koji mi omogućava da ne samo preživim, nego i živim život i uživam u onome što radim“.
Pročitajte više: 6 nasljednica obiteljskih biznisa za koje morate znati
Carta je trenutačno u jeku najvećeg projekta u njihovoj ‘skromnoj povijesti’
Od malog poduzeća s 12 zaposlenika, Carta je danas poduzeće s “55 predivnih, vrijednih pojedinaca“. Od 0 posto izvoza, danas izvoze više od polovine svoje proizvodnje, i to u 11 zemalja Europske unije. Od rada s privatnicima, do rada s multinacionalnim kompanijama. Od ulaganja vlastitog novca, do nekoliko EU projekata s bespovratnim sredstvima.
“Puno je postignuća u naših proteklih 12 godina, i svi su oni i moji, koliko su i naši. Vjerujem da su moja svježina, pristup rješavanju problema te neprestano obrazovanje i ulaganje u znanje nešto što uvelike doprinosi svakom našem projektu“.
Vođenje obiteljske tvrtke profiliralo ju je u motiviranog pojedinca željnog uspjeha i doprinosa, u osobu koja uživa u stvaranju, promišljanju o idejama, “o onome što možemo bolje“.
“Izgradilo me je u osobu koja iza sebe želi ostaviti nešto svojoj djeci, želim ih odgojiti u ideji da su sposobni da danas sutra preuzmu ovaj posao, ako se time budu htjeli baviti. I privatno me profiliralo u osobu kojoj su prioriteti jasni, koja ne odustaje“.
Kad je riječ o poslovnim planovima za budućnost, Vedrana ističe da su u jeku najvećeg projekta u njihovoj “skromnoj povijesti od 12 godina“.
“Naime, osim što kupujemo novu proizvodnu liniju, koja će biti treća u našoj lepezi, i utrostručit će naše kapacitete, da bismo ju imali gdje smjestiti, gradimo i novu tvornicu unutar koje ćemo izgraditi i cca 500 kvadrata novih ureda. To me posebno veseli, stvoriti mjesto koje će svima nama koji ovdje provodimo dane biti poticajno, motivirajuće, i oku i tijelu ugodno“, zaključuje.
Foto: Marin Tomaš / Privatna arhiva