Često čujemo koliko se ženama teže probiti u „muški“ poslovni svijet, a kada u tome uspiju, uvijek se iznova moraju dokazivati pred svojim muškim kolegama. Jedna od situacija koja tome govori u prilog dogodila se prije nekoliko dana na godišnjem sastanku Alphabeta, krovne organizacije Googlea.
Naime, jedan od dioničara Aplhabeta je prilikom postavljanja uobičajenog pitanja financijsku direktoricu Googlea Ruth Porat oslovio s „lady CFO“, a riječ je o vrlo utjecajnoj financijskoj stručnjakinji s Wall Streeta. Netom kasnije isti je dioničar glavnog direktora Davida Drummonda oslovio s „Mr. Drummond“. Nakon tog događaja Twiter je bio preplavljen komentarima o seksizmu i blamaži nepotrebnog isticanja imenice „lady“ ispred titule Ruth Porat, a Google se našao u vrlo nepovoljnoj poziciji. To su nastojali popraviti pa su nekoliko dana kasnije obilježili svojevrsni Dan žena u tvrtki ili „Lady day“ mijenjanjem potpisa u svim službenim mailovima te stavljanjem ironičnog natpisa „lady“ ispred opisa funkcije svih svojih djelatnika.
Taj nas je događaj naveo da se zapitamo gdje je granica u oslovljavanju žena i muškaraca s obzirom na njihova zvanja, odnosno titule. Zašto je neprihvatljivo isticati da je netko na visokoj poziciji žena? Trebamo li koristiti rodno neutralne nazive ili pak kako one u muškom, tako i u ženskom rodu?
Što stoji u normativnim priručnicima?
Prije same analize odnosa roda, spola i jezika važno je razlikovati pojmove spol i rod. Spol je biološka, unaprijed zadana razlika između žene i muškarca, dok je rod sociološka kategorija koja se odnosi na činjenicu da osobe rođene kao muškarci ili žene u svojim kulturama i društvima odrastaju shodno obrascima društva koji su podložni promjenama.
Krenemo li od bilo kojeg rječnika hrvatskog jezika, primjerice „Velikog rječnika hrvatskog jezika“ Vladimira Anića, vidjet ćemo da su sve imenice, a time i imenice koje označavaju zanimanja, abedednim redom navedene u muškome rodu, a tek nakon toga slijedi njihov mocijski parnjak, odnosno inačica u ženskom rodu. U našem je jeziku muški rod norma, a ženski rod je zapravo otklon od norme.
Za razliku od hrvatskog jezika, engleski jezik nastoji biti rodno neutralan. Za dodatno pojašnjenje obratili smo se Maji Šarac, magistri engleskog jezika i književnosti te sudskoj tumačici za engleski jezik, koja stoji iza prevoditeljskog centra Diglossia.
– Engleski i hrvatski jezik znatno se razlikuju po pitanju tituliranja. Primjer koji volim spomenuti jest način obraćanja ženskim osobama. Govornik engleskog jezika u toj situaciji može odabrati Mrs (gđa), Miss (gđica) ili Ms, koji je kulturološki specifičan jer nema ekvivalenta u hrvatskom jeziku. Naime, riječ je o neutralnom obliku obraćanja ženskoj osobi bez definiranja njezina bračnog statusa i u poslovnoj je sferi potpuno uobičajen – objašnjava Maja Šarac.
Odnos teorije i prakse u Hrvatskoj
Još tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća na diplomama hrvatskih veleučilišta i sveučilišta bilježio se rodno neutralni naziv, odnosno onaj koji stoji prvi u rječniku, a to je u muškome rodu. Tako je i inženjerima i inženjerkama novostečeno zvanje bilo, primjerice, inženjer kemije. Posljednjih godina na diplomama i svim drugim ispravama nečija titula, odnosno zvanje navedeno je ili u muškom ili u ženskom rodu.
Naime, prema zakonskoj regulativi tj prema Zakonu o ravnopravnosti spolova sve obrazovne ustanove, kao i sve druge, moraju u sadržajima svjedodžbi, certifikata, licenca strukovne kvalifikacije, zvanja i zanimanja navoditi u ženskom, odnosno muškom rodu, ovisno o spolu primatelja/primateljice dokumenta.
Također, prema mjeri 1.1.6. Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2011.-2015. (NN 88/11) državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te mediji trebaju promicati upotrebu rodno osjetljivog jezika, a rodno osjetljivi jezični standardi u pogledu ravnopravnog navođenja stručnih i akademskih naziva u muškom i ženskom rodu prisutni su u Zakonu o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07 i 118/12), Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja (NN 111/98, 124/08, 147/10 i 14/11), Popisu stručnih naziva i njihovih kratica (NN 87/09, 88/11, 61/12 i 144/13), Popisu akademskih i stručnih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica (NN 87/09, 88/11, 61/12 i 144/13), Integriranom popisu akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica (NN 50/15) i Integriranom popisu stručnih naziva i njihovih kratica (NN 50/15).
Na svim hrvatskim natječajima za posao također se uvijek ističe i ženska i muška verzija zanimanja, a i hrvatski lingvisti zalažu se za upotrebu naziva zvanja i zanimanja prema spolu i rodu. Ipak, praksa je pokazala da ima čak i primjera koji muškarce stavljaju u nepovoljan položaj. Prošle je godine u medije dospjela priča mladića koji je prvi u Hrvatskoj završio školu za primalje. Iako je odradio stažiranje i položio državni stručni ispit, nije mogao dobiti dozvolu za rad jer je tada Hrvatska komora primalja izdavala licencu za samostalno obavljanje posla napisanu samo u ženskom rodu. Intervencijom medija, vladin Ured za ravnopravnost spolova ustvrdio je kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova pa je spomenuti mladić ipak dobio svoju dozvolu na kojoj se ga imenovalo primaljnim asistentom.
To je samo jedan od brojnih primjera u kojima se vidi da jezik treba biti otvoren sustav te da treba koristiti rodno osjetljiv jezik, bilo da je riječ o muškarcima ili ženama.
Kako pristupiti tituliranju?
Kao što napominje Maja Šarac, u Hrvatskoj sve više jača trend uporabe ženskih oblika, dok su za engleski jezik uobičajeniji neutralni oblici. Na primjer, u Hrvatskoj se žene sve češće nazivaju direktoricama, sudskim tumačicama, pa čak i javnim bilježnicama. S druge strane, engleski se okreće neutralizaciji. Salesman je postao salesperson, chairman je postao chairperson itd. Neke žene smatraju da je izraz „javna bilježnica” i dalje neobična konstrukcija s obzirom na primarno značenje riječi „bilježnica”, pa za sebe i dalje kažu da su „javni bilježnik”. Druge pak biraju ženski oblik.
– Hrvatski je jezik specifičan zbog brojnih fleksija i tvorbenih nastavaka te je zapravo još u fazi uspostavljanja sustava i dodavanja nastavka za rod. Neka zanimanja ni nemaju ženski ekvivalent (npr. turistički vodič) ili ne zvuče prirodno (npr. Zidarica). Preporučljivo je u hrvatskom jeziku upotrebljavati ženske oblike kada je to moguće i kada se čine prirodnima, dok se u engleskom preporučuje neutralan oblik – govori Šarac.
A što s množinom?
U tom slučaju jasno je kako pristupiti određenoj riječi koja označava zanimanje ili zvanje, no postavlja se pitanje kako postupiti kada želimo istaknuti zanimanje ili funkciju u grupi u kojoj se nalaze i žene i muškarci. Naime, jezik želi biti što ekonomičniji i bez suvišnih informacija izreći srž poruke pa je u spomenutom slučaju uputno koristiti inačice u muškome rodu, ne samo zbog gramatičkog pravila, nego i spomenute težnje jezika da bude ekonomičan. Primjerice, kada u Impressumu kojeg časopisa nabrajamo suradnike, fotografe, novinare i slično, sve ćemo njih popisati iza rodno neutralnog naziva tj. onog koji norma smatra rodno neutralnim. Isto je i s popisom govornika ili predavača na nekoj konferenciji i slično.
Sve ostalo je na nama samima. Norma hrvatskog jezika jasna je po tome pitanju, no sve dok nekim ženama ne smeta kada se njihova zanimanja spominju u muškome rodu, nema razloga za nezadovoljstvo i nametanje vlastite volje.
Foto: 123rf
