Zašto su muškarci etiketirani kao zagađivači, a žene kao spasiteljice planeta? Tko odlučuje o našoj budućnosti, a tko je zadužen za sav posao? Koje mitove moramo pod hitno razbiti želimo li napredovati kao društvo? Evo što nam je na ovu temu rekla Vali Marszalek iz Mazarsa na konferenciji “Žene u održivosti”.
“Svi smo jednako krivi”
Marszalek kaže da žene zbog takozvane „ženske intuicije“ imaju startnu prednost za područje održivosti i ESG-a uopće. Iako je izašlo nekoliko istraživanja koja govore u prilog tomu da su muškarci veći zagađivači te da su žene znatno ekološki osvještenije, ova ESG direktorica iz društva Mazars smatra da se odgovornost ne može „svaljivati“ samo na dio društva.
„Svi smo jednako krivi, ali i svi moramo biti uključeni u traženje rješenja“, ističe.
No, jesmo li zaista jednako uključeni u rješavanje problema klimatskih promjena, pita se Marszalek. Odgovor je – ne. Odluke donose muškarci. Dovoljno je pogledati fotografiju s posljednjeg COP27, najvažnijeg godišnjeg sastanka svjetskih lidera na temu klimatske održivosti. Na sastanku pretežito muškarci, a tek tu i tamo pokoja žena.
„Žensko vodstvo poboljšava rezultate u svakom poslu, pa tako poboljšava i ESG učinak. Prema istraživanjima, 30 posto i više žena u odborima donosi poboljšane rezultate u klimatskim aktivnostima. Pa gdje su onda te žene kad se donose važne odluke? Zašto nas nema?“, pita se ESG direktorica.
„Zašto su i dalje sveprisutni mitovi u društvu koji stoje kao prepreke ženama za napredovanje na ključne pozicije donositelja odluka?“
Mazars je u svom prošlogodišnjem izvješću adresirao 8 takvih mitova.
Mit 1.: Ženama nedostaje ambicije
Društvo je davno nametnulo ženama uvjerenje da, zbog svoje uloge u obitelji, moraju računati na određena ograničenja u profesionalnom životu. Dok je za muškarce poželjno da imaju ambiciju, za žene ambicija ima jednu negativnu konotaciju, žena je „šefica, agresivna, muško, sebična“. Ovaj mit je toliko ukorijenjen u društvo da se žene same pitaju mogu li imati i obitelj i karijeru.
Pročitajte više: 11 govornica na Konferenciji za žene u održivosti poslalo snažnu poruku: Bez žena nema održivosti!
Mit 2.: Majčinstvo i rukovodeća pozicija ne idu zajedno
Žena na rukovodećoj poziciji bit će kritizirana kao loša majka, dok je muškarcima dopušteno da budu očevi i rukovoditelji. I mi same donekle hranimo taj mit kad jedne druge pitamo kako to uspijevaš, upozorava Marszalek.
“Mislite da itko pita muškarca CEO-a koji je uz to i otac 4 djece kako uspijeva?”
Za razliku od očinstva, na majčinstvo se često gleda kao na dodatnu komplikaciju za tim, umjesto da se slavi kao normalan, prirodan i lijep dio života. Zaboravljamo da nove uloge u životu mogu biti pokretači promjena u nama samima i dodatno nas osnažuju, tako na primjer mladi roditelji često shvate da su bolji u planiranju i vođenju, ističe ESG direktorica.
Mit 3.: Ne možemo naći kompetentne kandidatkinje u bazenu talenata
„Ovo je mit o nevidljivoj ženi“, kaže Vali.
Žene predstavljaju polovicu stanovništva, a ipak ostaju ‘nevidljive’ na rukovodećim pozicijama. Na prvi pogled možete reći nije više tako, jer rijetka imenovanja na najviše položaje izazivaju veliku buku, PR radi na sve strane, ali stvarnost je drugačija, brojke pričaju drugačiju, ne tako lijepu, priču.
Pročitajte više: Knjige o održivosti – 5 knjiga koje će vam pomoći da živite zelenije
Mit 4.: Žene su nesklone riziku
I muškarci i žene složit će se da preuzimanje rizika zahtijeva samopouzdanje, odgovornost i hrabrost. Ali, dok će muškarci prednost dati odgovornosti, žene najvažnijom smatraju hrabrost. Ovo se događa zbog našeg različitog odnosa prema neuspjehu: muškarci su većinom spremniji na posljedice mogućeg neuspjeha, dok žene misle da se moraju naoružati hrabrošću kako bi se suočile s mogućnošću neuspjeha, kaže Marszalek.
Ovdje se radi o dvije vrste odnosa prema riziku: jedan se temelji na osvajanju, a drugi na oprezu. Naravno, neće sve žene ili svi muškarci imati isti odnos prema riziku, jer to nema veze s tim jesu li žene ili muškarci, već s njihovim vlastitim individualnim putevima. Upravo zbog tih različitih puteva, kad se organizacije suoče s rizikom, raznolikost pristupa predstavlja prednost.
Mit 5.: Rad uz skraćeno radno vrijeme nije kompatibilan s rukovodećom pozicijom
Vali je nakon povratka s porodiljnog i dolaska na novu poziciju radila na pola radnog vremena. Prkosila je još jednom u nizu mitova i dokazala da itekako žena može raditi na pola radnog vremena i biti liderica.
Često se izbor rada na pola radnog vremena poistovjećuje s odvajanjem osobe od poduzeća, jer valjda osobi koja radi na pola radnog vremena posao nije prioritet, ta osoba ne može biti učinkovita i vrijedna kao svi ostali. Ili? Ako pogledamo iz drugog kuta, zaposlenici koji rade s nepunim radnim vremenom često osjećaju veliku zahvalnost poslodavcu koji im je to omogućio i, ne samo da žele pokazati da nisu izgubili svoje profesionalno opredjeljenje i interes, nego se trude još i više biti učinkoviti.
Ovaj izbor rijetko je „zauvijek” i obično je povezan s određenom fazom u životu osobe i možete biti sigurni da će pojedinci koji su radili skraćeno radno vrijeme, kada se odluče vratiti na puno radno vrijeme a da to nije samo iz financijskih razloga, dati sve od sebe i sudjelovati entuzijastično u razvoju tvrtke. Dakle, sa strane zaposlenika je ovo vrlo vjerojatno kratkoročna odluka, ali dugoročno je ono što su dobili poslodavac i zaposlenik – kvalitetniji odnos zahvaljujući međusobnom razumijevanju potreba.
„Naša karijera nije sprint! Ne jurimo cijelo vrijeme punom brzinom naprijed. Naša karijera je maraton. I kao što u maratonu moramo dobro planirati tako je i s karijerom. Moramo znati kad usporiti i skupiti snagu za nastavak maratona“, naglasila je Vali.
Mit 6.: Nejednakost između muškaraca i žena uglavnom se nalazi na vrhu korporativne ljestvice
Iako je istina da je najveći rodni jaz u plaćama vidljiv upravo na rukovodećim pozicijama, to ne znači da su samo i jedino tamo žene nejednake. I na nižim pozicijama rodni je jaz vidljiv, što u plaćama, što u ophođenju s radnicama i drugim indikatorima rodne nejednakosti, stoga je uvjerenje da se nejednakost muškaraca i žena nalazi na samom vrhu korporativne ljestvice – mit!
“Ako želimo potaknuti raznolikost na vrhu ljestvice, moramo razumjeti što se događa na svakoj stepenici ispod”, zaključuje.
Pročitajte više: Schneider Electric kreće u ekološke promjene, je li razlog to što žene vode 50% cjelokupnog svjetskog poslovanja?
Mit 7.: Postoje muški poslovi
Povijesno gledajući teza da postoje ‘muški poslovi’ imala je smisla. Muškarci su prirodno snažniji, no, kako kaže Marszalek, ‘danas vlak ne ide na ugljen’. Drugim riječima, mnogo je poslova etiketirano ‘muškima’ samo zato što su u povijesti zahtijevali fizičku snagu, što u većini poslova više nije slučaj.
„Ženama treba približiti poslove koje možda prirodno ne bi gledale, kao što su STEM područja, zaštita okoliša, ili druga više tehnička zanimanja“, naglašava ESG direktorica i napominje da su to poslovi mogućnosti.
Pročitajte više: Kako povezati klimatske akcije i rodnu ravnopravnost?
Mit 8.: Kvotama guramo nekompetentne žene na ključne pozicije
Nitko ne voli kvote jer svi volimo slobodu odlučivanja i želimo vjerovati da su dobre namjere dovoljne. Ali budimo iskreni, brojne inicijative koje su pokrenule i tvrtke i druge organizacije nisu se pokazale dovoljnima kada govorimo o zastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama.
Na kvote se gleda negativno i uglavnom postoji uvjerenje da će pomoću kvota ‘nesposobne’ žene biti imenovane na ključne pozicije. Pa se tako sugerira da su kvote nepravedne prema muškarcima. No, jesmo li sigurni da je trenutni sustav pravedan prema ženama? Jesu li ‘all-male’ upravljački odbori imenovani na objektivnoj osnovi i isključivo na temelju zasluga? Moraju li se žene toliko više boriti da dođu do rukovodećih pozicija jer ne posjeduju tražene vještine ili postoji neki kvar u sustavu koji sprječava da 60 posto diplomanata u svijetu napreduje na najviše izvršne uloge?
Na kraju krajeva, nemojmo zaboraviti da kvota nije cilj sam za sebe već cilj koji mora biti postavljen s realnim vremenskim okvirom i akcijskim planom za postizanje rezultata.
„Ako znamo da je to način kako da društvo napreduje – zašto ne imati kvote?“, pita se Vali Marszalek.
Ova ESG direktorica nastavit će razbijati ove mitove, kako nam je rekla “dok god bude vijest da je žena imenovana na važnu poziciju u gospodarstvu, politici ili javnom životu”. Jer dok god ne razbijemo ovih 8 mitova, teško ćemo napredovati kao društvo i osigurati bolju budućnost za našu djecu i buduće generacije.
Foto: Domagoj Bregant
