Tri fakulteta, tri države: ‘U Hrvatskoj su s rezervom gledali moje diplome. Sad živim svoj posao’

Završila je tri fakulteta u tri države – Hrvatskoj, Francuskoj i Engleskoj. Uvijek je težila boljitku planeta i života na njoj, pa je karijera u održivosti njen logičan izbor. Amorella Horvat Topić menadžerica je za ESG u PwC-u Hrvatska, a zanimljivo je da unatoč posjedovanju čak tri diplome neko vrijeme u Hrvatskoj nije mogla naći posao. Otac joj je jedan od pionira društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj pa je uz njega učila o važnosti uloge poslovnih subjekata u održivom razvoju, ali njeno je zanimanje za održivost, kaže, ipak najprije poteklo kroz prirodu, životinje, šume, zaštitu okoliša i klimatske promjene.

Razlike između studiranja “vani” i u Hrvatskoj su osjetne, prisjeća se. Na studijima u Engleskoj i Francuskoj više se stavljao naglasak na kritičko promišljanje, osobni stav i mišljenje. Studenti, ako žele ocjenu veću od minimalne, moraju istraživati i sami pronalaziti dodatne izvore informacija. Pristup je više znanstven, potiče inovativnost, a kad student donese neki zaključak mora dokazati kako je došao do njega. U Francuskoj je Amorella studirala europsku integraciju i međunarodne odnose, ali itekako je sve bilo vezano uz održivost, primjerice proučavajući strateški pristup donošenja politika Europske komisije vezano za klimatske promjene.

Tema studija u Engleskoj bila je upravo održivi razvoj i održivo poslovanje. Ono što svakako vrijedi spomenuti je način procjene uspješnosti fakulteta, odnosno studija. Jedan od kriterija je koliko su studenti kasnije uspješni u poslovanju. To čini veliku razliku u odnosu na studiranje kod nas.


Pročitajte više: Renata Pentek: “Uspjeh je kad inspiriraš druge i potakneš ih na promjenu”


Kompanije počinju ozbiljnije shvaćati održivost

U Hrvatskoj je završila komunikologiju, a prvi (studentski) posao bio joj je rad u PR agenciji. Iako to na prvi pogled nema veze s održivosti, rad u PR agenciji bio je odlična prilika za učenje osnova dobrog i prilagođenog komuniciranja s raznim interesnim skupinama i dionicima.

“Moj prvi ‘pravi posao’ bio je uvođenje ISO standarda vezanih za zaštitu okoliša. Možda se nekom čini da je takav posao suhoparan i dosadan, ali uspostava standardiziranog sustava koji omogućuje brzu prilagodbu poslovnih subjekata, usporedbu postignuća s primjerima dobre prakse kao i praćenje napretka u odnosu na iste uvjet je bez kojega nije moguće graditi održivost”, prisjeća se Amorella.

Prije manje od tri godine stigla je u PwC Hrvatska i počela razvijati ESG tim.

“Želim naglasiti da je PwC sredina u kojoj se radi na razini na kojoj želim raditi i za koju sam educirana. Poseban izazov koji me pratio na tom putu jest što naše tržište nije sazrelo za ozbiljniji rad u ovom području, a objektivno nedostajalo je i razumijevanja tržišta do sad. Nije bilo jednostavno ni dokazati znanje. Ja sam došla s diplomom u održivosti, pa sam se susretala s komentarima poput ‘ma da dobro, neš’ ti’.”

Stupanjem na snagu Regulative o korporativnom izvještavanju o održivosti, uz sve veći pritisak od strane regulatora ovo područje postaje izuzetno važno za sve kompanije, tako da se stvar promijenila, govori Amorella. Danas je drugačiji pristup, svi se žele educirati, bar kroz neki tečaj usvojiti osnove.

Pitanja radničkih prava u nekim našim kompanijama razvijenija su nego na Zapadu

Posvećuju li hrvatske kompanije dovoljno pozornosti održivosti? Amorella ističe kako je ostvaren veliki napredak u posljednje tri godine, što ne čudi s obzirom da se već više od 25 godina radi na tome da u Hrvatskoj održivost postane ozbiljna tema u poslovnom svijetu. Dakle, nije se kretalo od nule. Međutim, glavni je razlog ipak donošenje nove regulative kojom je pridobivena pozornost uprava kompanija.

Postoji nekoliko razina održivosti i nekoliko razina zrelosti kompanije po tom pitanju. No, s druge strane, postoje neki segmenti poslovanja održivosti koji našim kompanijama dolaze puno prirodnije od drugih. Svakako vrijedi istaknuti kako je ovaj pristup novina i donosi promjene, što prirodno izaziva otpor, stoga je dobar pristup graditi na već postignutom.

„U većini kompanija s kojima sam radila, pitanje zaštite radnika i njihovih prava te odnosa prema radnicima je na vrlo visokoj razini u usporedbi s primjerima najbolje svjetske prakse“, govori Amorella.

Međutim, rijetki su primjeri strateškog promišljanja uvođenja novih poslovnih modela koji imaju za cilj usvajanje „održivijih“ proizvoda i procesa. Svi će spomenuti nužnost inovacija, ali rijetki su direktori spremni prihvatiti i mogućnost pogrešaka koje ih prate i koje mogu utjecati na rezultate poduzeća. Predugo se djelovalo filantropski, a ne strateški, nedostaje znanja i vještina koje mogu ispravno vrednovati povrat investicija vezanih za održivost.


Pročitajte više: Ustati ili odustati – saznali smo kako se žene u retailu nose s izazovima


Tvrtke moraju biti spremne mijenjati se

Suvremene analize tržišta moraju obuhvatiti znatno širi krug dionika od samih kupaca. Politički trendovi i globalizacija postaju čimbenici koji mogu dramatično utjecati na poslovno okruženje. Kvalitetnu radnu snagu sve je teže naći, a još teže zadržati. Ponuda kapitala se vezuje pa čak i uvjetuje odnosom prema ESG parametrima.

“Brojne kompanije koje su prihvatile strateški pristup vrlo brzo su vidjele uštede, čak bih rekla i ranije nego što su to očekivali. Postoje primjeri kompanija u Hrvatskoj u kojima su primarno razmišljali o financijskoj uštedi, kriterij održivosti naišao je usput. Primjerice, inovativnim proizvodima ili inovacijama u procesima smanjen je otpad u proizvodnji, ali i kod samog korisnika, čime je ostvarena mnogostruka ušteda”, pojašnjava.

“Da su krenuli s ciljem smanjenja otpada, postavilo bi se pitanje isplativosti i pitanje je bi li ovakav rezultat bio ostvaren. Stoga je izrazito važno prihvatiti novi način razmišljanja, postaviti sustave kojima je moguće pratiti ostvarenje rezultata uvažavajući ESG aspekte. Mali je dio onih koji uopće razumiju što na takav način mogu to postići.”

Međutim, dodaje i da se to žurno mora promijeniti jer troškovi za kompanije koje su neodlučne i nisu spremne mijenjati se mogu postati neodrživi.

Dio je zajednice kojoj se prije divila

S ponosom ističe kako je u istraživanju često koristila materijale koje je objavljivao upravo PwC.

“Taj dio mi je humbling moment, wow moment. ‘Vidite što PwC kaže’. Uvijek je PwC bio autoritet u postavljanju standarda za kvalitetno odrađen posao. Danas sam ponosna jer sam i sama postala dio zajednice i firme koja postavlja dobru praksu i standarde kvalitete.”

Balans privatnog i poslovnog nije jednostavan. Ima dvoje male djece. Ponekad je lakše, ponekad teže, nema pravila, kaže. Prednost je mogućnost rada od kuće i fleksibilno radno vrijeme.

“Stvarno volim i živim to što radim i onda me ponese pa izgubim pojam o vremenu. Pratim i privatno, za vikend, čitam štošta i onda nađem nešto novo, inovativni pristup neke kompanije, odmah me zaokupi pa istražujem dalje i tako… Moram naučiti kako podvući crtu i reći ‘okej, a sad nešto sasvim drugačije…'”

Pri tom joj možda može pomoći što je članica PwC-ovog ženskog nogometnog tima i trenira jednom tjedno s drugim kolegicama. U slobodno vrijeme voli putovati, trudeći se posjetiti prijatelje koje je stekla studirajući u inozemstvu.

Foto: Privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

2 KOMENTARI

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

lojalnost kupaca

Što je zajedničko Dioru i Krašu?

Dior prodaje statusne simbole, a Kraš prodaje emocije 'u celofanu'. Ipak, u zadnje vrijeme čini se kao da i jedni i...
- Advertisment -