Mentalno zdravlje djece u doba pandemije ozbiljno je narušeno, kako ga poboljšati?

Od samog početka pandemije prošlo je više od godinu dana, te upravo u tom periodu bilježimo porast i roditelja i djece kojima je potrebna podrška. Iako smo svi očekivali kako će ona proći kroz nekoliko mjeseci, ipak se pokazalo da ćemo morati naučiti živjeti s njom, barem još neko vrijeme. Stanje uzrokovano pandemijom predstavlja veliki odmak od naše svakodnevice, neke osobe su se prilagodile i usuglasile s novonastalom realnošću, dok su neke više pogođene dugotrajnim stresnim situacijama, naravno ovisno o individualnim karakteristikama svakoga od nas. Nažalost, mentalno zdravlje je djece je ozbiljno narušeno tijekom ovog razdoblja.


Pročitajte više: Kako s djecom razgovarati o potresu i korona virusu?


Mentalno zdravlje djece je narušeno!

Kod djece i mladih se često javlja nesanica, poteškoće s prehranom, mokrenje u krevet, strahovi od mraka ili smrti, samoozljeđivanje, anksiozna i depresivna stanja ili pak porast agresivnih oblika ponašanja. Roditelji najčešće navode kako su primijetili drugačije ponašanje djeteta, povlačenje u sebe, slabiju komunikaciju, zabrinutost, odsustvo smijeha i zabave, popuštanje u školi… Sva ta ponašanja imaju svoju svrhu za dijete, no ako ona dugo traju potrebno je potražiti što prije stručnu pomoć kako bi spriječili daljnje poteškoće. Važno je da razumijemo ponašanje kako bi ga mogli spriječiti ili razviti neke druge alternativne oblike ponašanja koji nam koriste. Tijekom psihoterapijskog procesa naglasak stavljamo na metode i tehnike koje pomažu osobi da bolje upozna sebe i samim time vrati ravnotežu u svoj život.

Život u zajednici izgrađuje našu otpornost, odnose samopoštovanje, samopouzdanje, uvažavanje i poštovanje različitosti, što je otežano razvijati bez kontakta s vršnjacima, što govori u prilog sve veće krize identiteta mladih ljudi. Za mlade su upravo vršnjaci i druženje glavna referentna točka za socijalni i emocionalni razvoj, što je unazad godinu dana bitno otežano i izmijenjeno.

Sve emocije su normalne

Izuzetno je važno naglasiti da su sve emocije normalne te da nema dobrih i loših osjećaja. Djeca vide što se događa oko nas, vide našu zabrinutost, iako mi o tome ne govorimo. Više od 80% komunikacije se odvija neverbalnim putem te je to dio koji nikako ne možemo niti ne trebamo sakrivati od djece. Djeca jako lako uočavaju naše dvostruke poruke npr. kada govorimo da smo dobro, a nismo. Potrebno je s djecom otvoreno razgovarati i podijeliti svoje osjećaje, pritom pazeći na razvojnu dob djeteta.

Roditelji trebaju potaknuti dijete da otvoreno govori o svojim mislima i strahovima. Sjednite, ostavite sve što radite i popričajte o tome što se događa. Djeca vide roditelje kao svoje zaštitnike  te su poruke koje svako dijete treba čuti: “Tu sam, volim te”. Recite im da je normalno da smo nekada zabrinuti i zbog toga oprezniji i da su to osjećaji koje svi ljudi imaju, pogotovo u ovakvoj situaciji. Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i potencijalno za nas opasnih situacija. Uz nas djeca uče kako se ponašati u izvanrednim okolnostima, kako rješavati novonastale probleme te kako se suočavati s izazovima koji su oko nas.


Pročitajte više: Stručnjakinja za razvoj djece Eva Brlek otkriva utjecaj medija na djecu!


Posvetite vrijeme zajedničkim aktivnostima

Važno je da što više vremena provodite u zajedničkim aktivnostima s djecom, a vijesti ograničite na nekoliko puta na dan po nekoliko minuta, tako da budete informirani, ali ne da stresni prizori budu prisutni cijelo vrijeme. U ovim trenucima najvažnije je uspostaviti dnevne rutine djetetu kako bi imalo osjećaj sigurnosti i kontrole.

Naša djeca će se tijekom svog života zasigurno imati prilike susretati s nizom izazovnih situacija, tako da na ove situacije možemo gledati kao na prilike za učenje, jačanje njihovih kapaciteta i potencijala za nošenje s istima, kako bi bili sigurni da smo učinili sve što je u našoj moći da im damo temelje za buduće događaje.

Pandemija je destigmatizirala traženje pomoći

Ono što je nekako ipak na kraju dobra stvar je da se počelo otvorenije pričati o mentalnom zdravlju, traumama i stresu i da potražiti pomoć više nije znak slabosti i stigme, već znak brige o sebi, i jakosti osobe. U srži ove pandemije je paradigma koja polazi od ideje da je samo tijelo potrebno liječiti i sav fokus je usmjeren na suzbijanje zaraze i liječenje posljedica covida, dok je psihičko zdravlje zanemareno.

Pandemija ostavlja snažne posljedice na psihičko zdravlje svih nas, posebice naša djece i o tome nije dovoljno samo govoriti, već poduzeti što hitnije mjere na svim razinama, nikada nije prerano potražiti pomoć, a ranim intervencijama se može spriječiti nastanak kompleksnije problematike. Učimo o tome kako prevenirati poteškoće u području mentalnog zdravlja, jačajmo optimizam i psihičku otpornost svih nas, a posebice naših najmlađih članova.

Autorica: Eva Brlek, mag.rehab.educ, psihoterapeut vlasnica je kabineta NUEVA koji pruža usluge dijagnostike, savjetovanja i terapije iz područja edukacijske rehabilitacije, psihologije i psihoterapije.

Foto: Privatna arhiva, Unsplash/Xavier Mouton Photographie

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

humanitarni buvljak

Kamo za vikend – pizza, fotografija ili humanitarni buvljak?

Nakon napornog radnog tjedna, svi želimo dobro iskoristiti vikend. Zato smo uz vas s nekoliko sjajnih ideja prikladnih za cijele obitelji,...
- Advertisment -