Postavljanje ciljeva: poletimo visoko, da se bolje razbijemo

Počelo je. To smo čekali, tome smo se nadali. I dočekali spremni. Ma, više nego spremni! Kakve smo samo planove napravili i ciljeve postavili! Sve što nikada nismo stigli, ima da stignemo ove godine. Tri puta više, bolje i brže. Možda i četiri, ako nas krene.

Već oko polovine ozloglašenog Januara, popušta zanos i počinje panika. Jer stići nećemo, ni blizu. Pa dobro, takav je Januar, zato je i ozloglašen. Prođe i prvi kvartal, a zastave na pola koplja. Kuku majko! Dana nam ponestaje, brojki imamo i viška. Nedostižnih brojki, da budem preciznija.

Kad već ne stižemo brojke, hajde da stignemo izgovore. Jer, valja nam se naoružati do zuba i stati pred šefa. I stanicu. Pa ponosno punimo naš arsenal: „Januar je mrtav, ljudi se istrošili za novu godinu“, „Maj je, ljudi se potrošili na roštiljanje“, „Ih, pa sezona godišnjih odmora“, „Ma, kakav Septembar, djeca kreću u školu“… nastavite niz vašim omiljenim.

Naravno, ni šef ni stanica nisu presretni. Izgovori nisu upalili. Kao ni suze, jad, očaj i nevjerica. Dok skupljate ono sto je ostalo od vas i bježite s mjesta zločina, razbijate glavu pitanjima šta je moglo krenuti po zlu. Pa uglavnom, sve.

Idemo redom.

Ciljevi: ambiciozni, motivirajući i – realni

Ciljevi trebaju biti ambiciozni i motivisati nas da dajemo najbolje od sebe. Slažemo se? Slažemo. Isto tako trebaju biti i realni. Ako ste u prethodnih nekoliko godina prodavali 100 – 300 komada nečega, nije realno da planirate da ćete baš ove godine prodati 3000 komada. Nečega. Znam ja da vi želite i da ste sada baš nabrijani zbog timske atmosfere i proslave i čega sve ne, ali to nije dovoljno.

Dodatno, veliki, strašni i nerealni broj je i nedostižan. Takav će i ostati. Vaš tim se neće ni pokušati truditi oko nečega što se ne može dostići. Jednostavno, nema svrhe. Na kraju, izostaće rezultat, a vjerovatno i tim koji će početi da se osipa. Uglavnom u pravcu konkurencije.

Treba rasti, mora se rasti. Ali, ne može se baš preko noći izrasti. I prerasti. Mislim, može, ali postoje posljedice. Bol, krš i lom konstrukcije koja to ne može podnijeti. Dakle, rastemo da porastemo veliki, ali da se ne polomimo pri tom.


Pročitajte više: Gdje je puno baba, kilava su djeca


Kako do ostvarenja ciljeva

Kada planiramo i postavljamo ciljeve, onda oni moraju imati i glavu i rep. I smisao i svrhu. Šta radimo i zašto to radimo? Da bi porasli naravno, jer ako cveta cveće u naše preduzeće, onda će cvetati i nama.

Za uspješno realizovane ciljeve slijedi nagrada. Osmislite vrijedne nagrade za najuspješnije pojedince i/ili timove. Novčanice, putovanjca, mlin za kafu ili zlatan sat. Sve što mislite da će dodatno motivisati vaš tim. A, znate šta će ih motivisati jer redovno pričate sa njima i slušate ih. I poznajete, jer to je vaš tim. Pobrinite se za nagrade i one će sigurno biti zaslužene.

Vrijeme. Znam da su ciljevi za godinu, ali dajte malo precizniji okvir. Za svaki pojedinačni mjesec po jedan mini cilj. Jednu brojčicu koju treba stići i osvojiti. Da ne bude, počelli stizati cilj u Oktobru, pobjegao nam u Novembru. Veliki broj razbijen na manje, izgleda i manje strašno. Također, izgleda privlačnije i bliže onima koji ga trebaju doseći. Sa druge strane, rast ima kontinuitet i zdrav je, a tim je motivisan svaki mjesec ispočetka.

Mjerenje. Ne kilaže ili visine, nego cilja. Ne metrom, nego brojkama. Ako ne izmjerite i ne postavite tako da je mjerljivo, onda nećete ni znati da ste uspjeli. Ili niste, gluho bilo. Stvar je vrlo jednostavna, zapravo. I uglavnom se sve može svesti pod brojke. Ono što ne može, može se svesti pod „urađeno“ ili „nije urađeno“ (gluho bilo).


Pročitajte više: Zvijezda je rođena! Ili možda ipak nije?


Planirajte s timom

Kada utvrdimo mjerilo, imamo vremenski okvir, onda znamo kada mjerimo i šta mjerimo. Nije nuklearna fizika, vrlo je jednostavno, a jasno i transparentno. Možete otići korak dalje, pa postaviti neki dnevni ciljometar, pa da se tim dodatno zagrijava i ubrzava kada svakodnevno može vidjeti i pratiti kako se napreduje. Milina.

Planirajte zajedno sa svojim timom. Nemojte diktatorski postaviti ciljeve, zajedno radite na tome. Više glava je pametnije, više perspektiva je realnije. Svi će biti motivisani da dođu do najboljeg rješenja, najboljeg cilja. A, onda će biti dodatno motivisani da to i dostignu. Kad se male ruke slože, sve se može.

Kada sve ovako napravite, onda nećete imati vremena ni razloga da tražite izgovore i spremate ih kao odbrambeni štit. Ne, u stanicu kod šefa ćete otići ponosno i preuzeti zasluženu nagradu.

Počinjemo i sretno!

Kolumna preuzeta s www.womeninadria.ba

Autorica: Enisa Selmanović Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor

Foto: Canva / Privatna arhiva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

lojalnost kupaca

Što je zajedničko Dioru i Krašu?

Dior prodaje statusne simbole, a Kraš prodaje emocije 'u celofanu'. Ipak, u zadnje vrijeme čini se kao da i jedni i...
- Advertisment -