Znaš onaj trenutak? Netko kaže nešto grubo. Pogleda te onako (pogled koji ne možeš točno opisati riječima, ali ti znaš što taj pogled znači, osjećaš ga). Ili ti netko ne odgovori na poruku. U tim trenucima u tebi je automatski pokrenut unutarnji tornado misli: „Što sam sada napravila? Mora da sam negdje pogriješila, već znam“, te osjećaj manje vrijednosti, straha i gubitka tla pod nogama.
Kako bi se osjećala kada bih ti rekla: vjerojatno se uopće ne radi o tebi. Ta osoba oko koje si stvorila priču, najvjerojatnije te nije ni vidjela. Samo je gledala u tvom smjeru. A ti si cijelo vrijeme mislila da s tobom nešto nije u redu.
Ova kolumna će ti pokazati da ti nisi centar tuđih misli. I ta spoznaja je fenomenalno oslobađajuća.
Ti si glavni lik samo svojih vlastitih ‘filmova’
Zamisli jedan svoj dan kao film u kojem si ti glavni lik. Kamera je uvijek usmjerena na tebe. Svaki tvoj pogled, svaka riječ, svaka odluka je pod povećalom. A svi ostali? Oni su sporedni likovi u tvojoj priči.
Odat ću ti jednu tajnu. Jesi spremna?
Tajna glasi: svaka druga osoba na ovoj planeti živi u svom vlastitom filmu, isto kao i ti.
Dok ti preispituješ što je ona mislila kada te pogledala, ona se pita što si ti mislila kada si je ti pogledala. Dok ti analiziraš zašto on nije odgovorio na poruku, on se brine kako ćeš ti reagirati kada ti se javi.
Tvoj um (i moj, i njegov, i njezin, i tvoje mame, i tvog muža…) je zatvoren u krug vlastitih misli koje se vrte samo oko tvoje priče. Vjerojatno ti je sada prošla misao kroz glavu: „Ali ja mislim na druge ljude!“ Odgovor na to je: i da i ne.
Kako DA? Zato što misliš o tome:
- kako je tvoja rečenica protumačena u njihovim glavama
- kako oni nešto prolaze (i možda čak osuđuješ njihovu odluku)
Kako NE? Zato što ovi primjeri pokazuju da ti ne misliš ‘o njima’, nego samo o tome ‘kakav je tvoj utjecaj na njih’ i koje će biti ‘posljedice za tebe’.
Ukratko, ti misliš o njima samo kroz ‘film o sebi’. I oni rade isto. Svi mi radimo isto: pričamo, mislimo i proživljavamo svoju vlastitu priču u svom vlastitom filmu.
You wouldn’t worry so much about what others think of you if you realized how seldom they do.
– Eleanor Roosevelt
Kako to izgleda u stvarnom životu
Upravo zato što gledamo na život kroz svoje vlastite filtere, događa ti se da ponekad ispadneš neosjetljiva na tuđe potrebe. Taj osjećaj nerazumijevanja proizlazi iz razloga jer ne možemo biti usredotočeni na sve što se događa oko nas uvijek i stalno. Jer, sjećaš se, tvoj život je tvoj film. Nekad se lijepo preklopi s tuđim filmom, dok nekad to preklapanje stvori pravu životnu dramu.
Primjerice:
- Sestra se hladno razgovara s tobom na obiteljskom druženju:
- Tvoj film: „Sigurna sam da je još uvijek ljuta jer joj nisam mogla pomoći oko čuvanja djece prošlog tjedna. Ne mogu vjerovati da se još uvijek ljuti oko toga. Baš je bezobzirna. Samo na sebe misli. Imam i ja svojih problema.“
- Njezin film: „Ajme što sam umorna. Tu sam kao po kazni, ali obiteljsko druženje je pa kao ‘mora’ se. Volim ih sve i jako mi je bitno biti tu, ali duša mi spava. Da samo znaju kakve probleme imam na poslu. Ne želim nikog zamarati s time. Zato ću se samo nasmiješiti i klimati glavom. Brzo će proći.“
- Prijateljica ti je poslala kratku poruku da otkazuje kavu:
- Tvoj film: „Znala sam da na zadnjoj kavi nisam trebala toliko pričati o svom novom projektu. Sada mi je otkazala kavu jer ne želi slušati o tome. Nikada me nitko ne podržava.“
- Njezin film: „Ne osjećam se dobro. Treba mi malo mira i odmora. Htjela sam pričati s njom o njezinom projektu. Zvuči toliko zanimljivo. Ma ona je tako sposobna, uspjet će joj, sigurna sam. Ali u ovom trenutku jedva imam snage za sebe.“
- Kolegica nije odgovorila na važan mail:
- Tvoj film: „Namjerno me ignorira. Ili ne zna odgovor, ili je nesposobna za ovaj posao. Kako god, njezino ignoriranje je ispod svake razine profesionalnosti. Kako me živcira!“
- Njezin film: „Ovo je bitno. Trebam biti smirena i skoncentrirana za odgovor na ovaj mail. Moramo smanjiti mogućnost pogreške jer se radi o završnim dijelovim ovog projekta i bitno je da ga kvalitetno završimo.“. U tom trenutku zvoni joj telefon. Netko joj je ušao u ured s 5 pitanja. Šefica ju je pozvala da joj dođe nešto pojasniti, odmah. Skočila je do WCa i najednom je prošlo 2 sata od kada je planirala odgovoriti na tvoj hitni mail.
Sada kada pogledaš ove primjere, koliko se tvoj film razlikuje od tuđih filmova? Preklapaju li se ili se sudaraju? Grade suradnju ili otpor? Sjeti se nekog primjera iz svog života koji je možda imao drugačiji scenarij od tvojeg i primjeni pristup ‘moj/njezin film’. Sada izgleda malo drugačije, zar ne?
Zanimljivo kako se lako uvučemo u naš ‘ja’ scenarij općeg nerazumijevanja. Zamisli samo koliko te to ‘košta’ u svakodnevnim odnosima s dragim ljudima.
Zašto gradiš ‘ja scenarije’?
Sve što čuješ, vidiš i osjetiš proživljavaš kroz vlastitu priču u sebi, tj. kroz tvoj identitet (mindset). ‘Priča o tebi’ gradi način na koji ćeš doživjeti sve ono što se oko tebe događa. Svi tvoji strahovi, nesigurnosti i osjećaji (manje) vrijednosti daju ‘boju’ onome što si proživjela. Zato volim reći da ljudi ne čuju ušima već svojim traumama.
Iz te priče o sebi stvaraš te ‘ja scenarije’ koje nitko drugi niti može niti je dužan razumjeti. Ne zato što ne želi, već zato što ne može. Tvoja iskustva su jedinstvena i pripadaju samo tebi. Jednako vrijedi i za svaku drugu osobu koja prođe kroz tvoj život.
Ključ se nalazi u razumijevanju
Upravo zato, nije uvijek lako uzeti tuđe potrebe u obzir. Nekada je tvoj film toliko glasan da ne možeš čuti ništa drugo osim svojih napadnih misli koji te možda vode u krivom smjeru. Ruše odnose umjesto da ih grade. Ali, prekrasna stvar ljudskih odnosa je da je rijetko kada sve tako narušeno da se ne da ponovo izgraditi.
Kada pogledaš ove primjere, vidiš da se sve da izgladiti jednim otvorenim i iskrenim razgovorom. Razumijevanje za druge ljude ne treba zahtijevati velike i skupe geste, dovoljno je biti otvoren za slušanje i pokušaj razumijevanja.
U primjeru sa sestrama, koliko bi sve drugačije izgledalo da si umjesto donošenja zaključka, samo ponudila prostor za razgovor. Tipa: „Djeluje mi kao da si ljuta. Lice ti je ukočeno, a to obično znači da si ljuta na nekog. Jesi li možda ljuta na mene?“. Dalje je odgovornost na sestri da ponudi prostor za nastavak suradnje. Ti si napravila ono što je u tvojoj moći: otvorila si prostor za suradnju i građenje odnosa.
Kako već danas možeš promijeniti svoj scenarij?
Kao i sve što smo kroz ovih 17 kolumni prošli do sada, bitna nam je svjesnost o tome što radimo. U hipnoterapiji upravo ovakve ‘unutarnje filmove’ osvještavamo i mijenjamo, jer kad promijeniš scenarij u glavi, promijeniš i cijeli film koji živiš.
Međutim, možeš pomoći sebi i na manjoj razini već sada. Tvoj zadatak za ovaj tjedan je da prvo osvijestiš svoj ‘film’ na primjerima kao što smo ih obrađivali: razgovor s dragom osobom, s kolegom na poslu koji te malo izbacuje iz takta, s potpunim strancem kojeg želiš opsovati u vožnji.
ZANIMA ME KOJI JE NJIHOV FILM?
- Kada se nešto dogodi i kada osjetiš kako krećeš graditi svoje ‘ja scenarije’, zaustavi se na sekundu i prebaci pitanje na: „Zanima me koji je njihov film.“ Otvorit će ti se cijeli opus mogućnosti zašto se tako ponašaju. I onda umjesto zaključivanja bez dokaza (tj. osuđivanja), otvori prostor za razgovor tako što ćeš postaviti pitanje kako ti doživljavaš njihovo ponašanje.
- Pr. kolegi s posla koji te malo živcira, možeš postaviti pitanje tipa: „Djeluje mi kao da nekad znaš malo grubo reagirati kada ti se obraćam. Ima li neki posebni razlog tome?“
- Pr. potpuni stranac vozi neoprezno, možeš se zapitati: „Vozi li možda dijete u bolnicu?“
- Pr. draga osoba te ne zove: „Možda treba vremena za sebe. Ili možda bih ja njih mogla nazvati da provjerim je li sve u redu.“
Vjerujem da sada imaš bolji uvid koliko rijetko itko misli o tebi i tvojim pogreškama ili nečemu što si rekla. Opusti se, zaslužila si. Uživaj u fenomenalno oslobađajućoj misli da nisi centar tuđih misli. Dopusti si biti svoja.
P.S. U duhu predstojećih blagdana, ovaj pristup se može primijeniti i na primanje gostiju u svoj dom. Umjesto da se potrošiš da sve bude savršeno, daj si odmora kako bi uživala u lijepim trenucima s dragim osobama. Jer kao što ljudi čuju sa svojim traumama, jednako vide sa svojim bolnim točkama. Što znači da ti kuća može biti savršeno čista. Ljudi to neće vidjeti. Ono što će oni vidjeti je ono što ih same muči u njihovom domu. Ti misliš da gledaju prašinu. Oni uspoređuju ono što njih smeta kod njihovih kuća, a da ti o tome pojma nemaš. Zato nemoj ni pokušavati učiniti stvari savršenima, jer savršeni nisu ni njihovi životi, ni njihove kuće ni njihovi filmovi.
Autorica: Mirna Miljković, Cert. Hyp. Mindset Shift Consultant, Pomažem ženama osloboditi se nevidljivih ograničenja i postati najbolja verzija sebe.
Sljedeća kolumna – Budi prisutna – jer postoji samo sada.
Ovo je 17. nastavak serijala u kojem zajedno čistimo mentalni nered. Naš cilj je jednostavan: nećemo čekati Novu godinu da bismo živjele život kakav želimo. Kroz ovaj proces, mi već sada gradimo unutarnju snagu i jasnoću, kako bismo 2026. godinu dočekale ne s listom novogodišnjih odluka, već sa stvarnošću koju smo si same dopustile stvoriti.
Serija kolumni: UVOD, DRUGA, TREĆA, ČETVRTA, PETA, ŠESTA, SEDAM, OSAM, DEVET, 10., 11., 12, 13, 14, 15. i 16.
Napomena: Sadržaj ovog članka je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za profesionalni psihološki ili medicinski savjet. Ako se suočavaš sa stanjima kao što su pretjerane ili crne misli koje te opterećuju, učestale migrene, dugotrajne nesanice i probavne smetnje ili imaš druge ozbiljne zdravstvene izazove, obavezno se bez odgode obrati liječniku opće prakse. Hitna psihološka pomoć dostupna je i putem telefona. Možeš nazvati 112, a dostupna je i podrška 0-24 na broj 01/2376-470 – Regionalni centri za psihotraumu (kontakti).
