Ksenija Ivanković u Iskonu se zaposlila još kao studentica Učiteljskog fakulteta. Radila je u backend timu koji aktivira usluge korisnicima. Tu se počela zanimati za procese koji se događaju prije i nakon njezinog konkretnog angažmana, te počela tražiti zahtjevnije zadatke. Proaktivnost i konstantno učenje učinili su to da Ksenija gotovo desetljeće nakon zaposlenja još uvijek radi u Iskonu, sada na kompleksnim internim procesima, u ulozi Subject Matter Experta.
Novi alat, novi poslovni proces
Zahvaljujući znatiželjnoj prirodi, najprije joj se pružila prilika da kao članica tima radi na implementaciji jednog posve novog procesa za Iskon. On bi direktno pomogao odjelu u kojem je radila, na način da automatizira radnje koje su se dotad unosile ručno. „Kratko nakon tog projekta prepoznato je da sam skupila dovoljno znanja i vještina za sljedeći veći korak. Promaknuta sam u voditeljicu tima i postala odgovorna za 20 ljudi, planiranje i budžetiranje.“ govori Ivanković.
To je razdoblje u cijeloj tvrtki bilo vrlo dinamično, puno tehnoloških promjena i noviteta. Krenuo je opsežan program poslovne i IT transformacije, koji je uključivao i uvođenje novih alata za rad djelatnika. Glavni je cilj, kao i svim drugim tvrtkama koje su tada kretale u važne promjene, bio sažeti ručni rad na minimum. „Tu sam prvi put dobila priliku dizajnirati nešto poptuno novo s ostalim članovima tima i pronašla, kako se kaže, svoje mjesto pod suncem.“, pojašnjava Ksenija koja je uz redovna zaduženja postala još i članica tima na projektima vezanima uz transformaciju.
„Dizajniranje i unaprijeđenje poslovnih procesa dobili su moj potpuni interes. Bila sam toliko sigurna u to da sam i u svojoj glavi prekinula studij te se posvetila širenju vidika u ICT-u. Vođenje tima prepustila sam drugom kolegi a sama postala prvi Iskonov Subject Matter ekspert.“ Voditeljske vještine ipak nije sticala uzalud, objašnjava. Itekako su joj pomogle u ulozi Product Ownera, koju po potrebi projekata također preuzima u tvrtki.
Tko je Subject Matter Expert?
Dani su za Ivanković nepredvidivi. Dok su jedni ležerni jer sve ide po planu, drugi su kaotični, puni bugova i značajno naporniji. „Naravno, takvi su i zanimljiviji.“, govori nam Ivanković kroz smijeh. Njezin je glavni zadatak predvidjeti i ukloniti procesne showstoppere koji bi se mogli dogoditi, a u slučaju nastanka problema detektirati uzroke i u što kraćem roku naći rješenje uz pomoć IT-a i stakeholdera.
„Kao Subject Matter Expert tu sam da saslušam ideju, potrebu ili problem i da razumijem sve što se odvija u pozadini, u procesu izrade rješenja. Ako ne razumijem i nemam dovoljno informacija, kreće za mene uzbudljiva faza istraživanja tj. ispitivanja pozadine, tijekom koje uvijek naučim nešto novo. Na SME-jevima je da riješe problem upućivanjem osobe na način rada ili edukaciju. Ili pak imamo zahtjevnije zadatke. Primjerice, s IT-em doći do rješenja određenog problema.“
Upravo IT je odjel s kojim kao SME najčešće i najuže surađuje. Nerijetko na problemima koji nisu vidljvi krajnjim korisnicima, baš zato što su na vrijeme detektirani i sanirani. „Iako se tako na prvu čini u opisu posla SME-ja, to nije odgovornost jedne osobe. Svi smo uključeni, stvarno funkcioniramo kao tim, što je posebno važno u eskalacijskim situacijama gdje jedna osoba sama ne može doći do rješenja“. Priznaje i kako zna biti tenzija u takvim situacijama, no one nipošto ne određuju tijek rješavanja problema. „Prirodno je da su ljudi nervozni kad su rokovi uski.“
Pročitajte više: Elvira Pećnik iz KING ICT: Od studentice s djecom do IT-evke s diplomom iz ekonomije
Od samokritičnosti do analitičnosti
Na pitanje o preferiranom načinu rada, Ksenija bez puno razmišljanja odabire Scrum. Tu je uvijek vidljiv pomak pri radu. „Svaka dva tjedna, kad završimo sprint, imamo nešto spremno. Radimo u manjim cjelinama da bismo konačno došli do nekog cilja,“ pojašnjava. Vidljivi pomaci i organizacija veoma su joj važni zbog vlastite samokritičnosti koja ju je posebno mučila na početku karijere.
„Ja sam sama sebi bila najveći izazov. Uvijek sam imala podršku u karijernom razvoju i od kolega i od nadređenih, ali sam uvijek bila jako kritična prema sebi. Što god sam napravila nije bilo dovoljno dobro. Bila sam vrlo nesigurna.“
Otvoreno govori kako joj je najizazovnije pomiriti sve četiri strane rada na projektu: regulatorna pravila, poslovna pravila unutar Iskona, ljudske resurse i njihovu dobrobit te dobro korisničko iskustvo. „Stalno moram razmišljati o te četiri kockice, i najmanja stvar može imati utjecaj na jednu od te četiri stavke.“
Kad je krenuo lockdown susrela se s problemom osobne organizacije, iako ni prije u Iskonu nije bilo neobično raditi dio tjedna od kuće. Drugačija dinamika i činjenica da nije često viđala svoje kolege rezultirali su time da nije primjećivala koliko radi. S vremenom se disciplinirala, primarno pošto je odselila iz Zagreba, u obiteljsku kuću, pa nije bila zatvorena u stanu. Danas ima bolji osjećaj za vrijeme, a kad je krenula uređivati samo svoje potkrovlje, malo po malo je kupovala i slagala namještaj. U to vrijeme to joj je bio hobi koji joj je pomogao da si bolje posloži dan.
Pročitajte više: Silvija Klasić o agilnom vođenju tima: “Uvijek definiram što smatram završenim poslom”
„Fleksibilnost je važna za zadovoljstvo zaposlenika.“
Ivanković inače radi hibridno, što joj odlično odgovara otkad ne živi u Zagrebu, a vožnja po zagrebačkim gužvama uzima puno vremena. No, kad je potrebna u Zagrebu, u prilog joj ide fleksibilno radno vrijeme. Nema određeni trenutak kad mora doći, te ne mora strahovati od kašnjenja i lako zaobiđe jutarnju gužvu. „Fleksibilnost je benefit koji najviše cijenim. Ako smo dogovorili sastanak uživo u Zagrebu u 9:00, jasno da ću se organizirati tako da stignem na njega. Sve to ovisi o radnom danu. Ali meni je fleksibilnost ispala najvažnija.“
U ured odlazi jednom ili dvaput na tjedan, što određuje prema poslovnim potrebama. Sastanke i radionice tako odrađuje iz ureda, kao i rođendanska slavlja i okupljanja kolega. No, sve je to situacijski.
Fleksibilnost je omogućena i drugim radnicima, naročito nakon masovnog prelaska na remote rad zbog pandemije. Čak i studentski timovi koji prije nisu imali mogućnost remote rada zbog tehničkih prepreka, sad tu mogućnost imaju. Jedan je to od razloga zašto studenti i mladi zaposlenici rado dolaze u Iskon. Drugi je dobra atmosfera.
„Iskon je mlađahnog duha, dosta smo svi slobodni. Svi smo zapravo super tim i međusobno na ‘ti’. Iznutra se lakše i napreduje, s obzirom na praksu tvrtke da pri otvaranju pozicija uvijek dajemo prednost internim kandidatima, čak i ako ti studij nije vezan uz to što te zanima,“ pojašnjava za kraj Ivanković. „Upravo sam na taj način i sama dobila posao te danas radim u ICT-u kao nesuđena učiteljica. I maksimalno uživam u svakom radnom danu!“
Foto: Ksenija Ivanković, privatna arhiva
