Dubravka Lekić u mirovini vodi terme Jezerčica, lanac ustanova i ne planira stati uskoro

Kada priča o svom poduzetničkom putu, u kojem je od voditeljice državnog doma za umirovljenike u Varaždinu postala uspješna privatna poduzetnica koja danas među ostalim posjeduje i terme Jezerčica, Dubravka Lekić to radi na način da sve što je postigla izgleda jednostavno.

“Nikada nisam požalila zbog ničega na svom putu. Bilo je teških trenutaka i problema, ali s njima sam se nosila tako da bih digla glavu i krenula dalje, kao i svi. Znalo je biti teških razdoblja, kao na primjer kada su skočile rate otplate kredita, no sve se prebrodi.

Svaki poduzetnik treba paziti da ne potroši ono čega nema i onda je sve u redu”, savjetovala je ova iskusna poduzetnica koja čak niti nakon zasluženog odlaska u mirovinu ne miruje.

Svim ženama koje u budućnosti namjeravaju pokrenuti sličan ili bilo kakav drugi posao, Dubravka savjetuje da moraju biti svjesne rizika, sigurne u svoju investiciju i ono najbitnije, moraju poznavati djelatnost kojom se namjeravaju baviti. Jer, nadodala je, danas je na žalost puno onih koji ne znaju što rade, a ipak se ‘hvataju posla’.

Prvi projekt – njega i liječenje bolesnika u kući

Nakon godina vođenja varaždinskog državnog doma, u sklopu kojeg je otvorila i Centar za njegu i liječenje bolesnika u kući, Dubravka, majka dvaju djevojaka, odlučila se okušati u ‘solo vodama’.

Taj je dio doma koji je sama oformila nakon ’91. bilo moguće privatizirati i Dubravka je sa svojih 24 tadašnja suradnika istraživala opcije.

Kako je to bilo doba kada je privatni sektor još bio, slobodno možemo reći ‘neistraženo područje’, ispričala nam je kako su doslovno ona i njezin tim sami stvarali pravne okvire i istraživali zakone, kako se može raditi i na koji način poslovati.

Na kraju je pokrenuta Ustanova za zdravstvenu njega koja je koristila višak prostorija Doma za umirovljenike, a posao se svodio uglavnom na terenski rad. Jedan dio djelatnika obavljao je ‘pomoć u kući’ a drugi segment pod nazivom ‘zdravstvena njega’ i sve je dobro funkcioniralo.

Otvaranje Ustanove poklopilo se i s početkom rata u Hrvatskoj, pa se pokazala potreba za brigom o izbjeglicama, ali i civilnom stanovništvu na terenu koje u cijelom istočnom dijelu Hrvatske nije imalo bolnicu na raspolaganju.

„U jednom trenutku brinuli smo o cijeloj Varaždinskoj i Međimurskoj županiji i vodili organiziranu njegu diljem Slavonije i čak i dijelu Pokuplja“, kazala je Dubravka. Na pitanje da li se bojala pokretanja vlastitog projekta, samo odmahuje rukom.

„Zašto bih se bojala? Za ovakav posao ne treba nikakav kapital, već samo volja, znanje i torba u kojoj ćete nositi sve potrebno. I naravno, sreće da vas ništa ‘ne strefi’ ako idete na ratište“, našalila se Dubravka.

 Vlasnica prvog privatnog doma u Hrvatskoj

Uskoro nakon toga, Lekić otvara i prvi privatni Dom u Hrvatskoj i to za polu-pokretne i nepokretne osobe, koji je funkcionirao kao Centar za rehabilitaciju. Dom je smješten u Pribiću, pokraj rodne kuće kardinala Franje Kuharića, i u biti je to zgrada kardinalove osnovne škole, za koju je on podržao da se ustupi u te svrhe. Dubravka je prostor dobila u najam na 50 godina.

Iako se radilo o potpuno privatnom objektu, uskoro su se pojavile liste čekanja onih koji su bili voljni platiti za odgovarajuću skrb.

Lekić je prokomentirala kako bi domove u koje dolaze pokretni stariji ljudi, odnosno klasične domove u Hrvatskoj trebalo ukinuti jer žive na račun poreznih obveznika. Pokretni ljudi, smatra ona, dok god se mogu brinuti sami o sebi, nisu za dom, a domovi bi trebali postojati samo za one koji više nisu u stanju, mentalno ili fizički, zadovoljavati svoje potrebe, kao što je to slučaj u Švicarskoj u kojoj je i ona sama u nekoliko navrata radila.

Dvije godine nakon toga slijedi otvaranje doma u Varaždinu koji također, po novoj kategorizaciji domova iz ’94. funkcionira kao Centar za rehabilitaciju.

Premda se čini kao niz velikih projekata koji samo niču kao gljive poslije kiše jedan za drugim, Dubravka je sve dobro isplanirala.

„Smatrala sam da ljudi trebaju ovakvu vrstu skrbi i da će to ići. Bila sam sigurna u uspjeh. Nije bilo bojazni da se kredit za dom u Varaždinu neće otplatiti. Jamstvo za to je bio vrlo uspješan posao koji sam vodila u Pribiću i čak nisam željela dizati hipoteku na taj dom, kako bi jamčila da ću ovog otplatiti“, izjavila je Dubravka.

Na varaždinski dom posebno je ponosna jer posjeduje najmoderniju opremu koju dobivaju u suradnji s Elektrotehničkim fakultetom u Rijeci i koja nepokretnim ili polu pokretnim korisnicima omogućava određenu slobodu, izdavanje glasovnih naredbi ako nisu u mogućnosti koristiti ruke, posjedovanje modernih laptopa za komunikaciju i još niz drugih olakšanja. Danas dom smješta 250 korisnika.

Sve vrijeme, uz Dubravku su posao učile i njezine kćerke, pravnica i visoka fizioterapeutica, koje su praktično odrasle u poslovnom okruženju, a danas i same brinu o poslu.

“Imala sam ‘baka servis’, ali teško je imati obiteljski život uz ovoliki posao. Još sam uza sve i predavala u medicinskoj školi i vremena je stvarno bilo malo. No zato su mi kćeri odgojene samostalno, od početka su uključene u sve procese pa su tako nekad nakon škole, s 12 godina, već ispisivale račune – ispričala nam je ova ambiciozna poduzetnica.

Terme Jezerčica kupila kao devastiran kompleks

Terme Jezerčica kupila je povoljno na licitaciji ’97. godine od Privredne banke, jer je to, kako sama kaže, tada bio u potpunosti razoreni kompleks koji je služio kao odmaralište radnicima Hidroelektre.

terme_jezerčica

Dubravku su kontaktirali iz Ministarstva socijalne skrbi i pitali je li u mogućnosti organizirati objekt koji bi prihvatio dio bolesne djece iz Stančića,a isto tako pokazala se potreba za smještajem djece povratnika koja su nakon rata dolazila iz Sarajeva. Kako su djeca patila od raznih psihičkih i fizičkih bolesti, termalna voda trebala je za njih biti spas i djecu je Dubravka namjeravala smjestiti na Jezerčici. No tada se ispostavilo da dosta djece ima epilepsiju i da uopće ne mogu koristiti termalnu vodu.

No, nova vlasnica Termi već je navukla na sebe ‘bijes’ lokalne zajednice koja nije smatrala adekvatnim da se ovakva jedna turistička destinacija poput Jezerčice iskoristi za liječenje invalida i Dubravka je doživljavala razne neugodnosti.

Za djecu nalazi prilagođeniji objekt okružen šumom u Pustodolu, koji kupuje na licitaciji i prenamjenjuje ga i dograđuje za potrebe djece koju tamo preseljavaju.

Terme Jezerčica napokon se otvaraju kao turistički objekt 2005. godine.

Mnogi djelatnici u Dubravkinim tvrtkama još od samih početaka

“Jako dobro poslujemo i hotel je uvijek pun, imamo puno gostiju iz Zagreba, ali i stranih turista. Jedine smo terme koje u svim bazenima, ali i sobama imaju termalnu vodu ljekovitih svojstava. Također, imamo vrlo visok normativ čistoće i ljubaznosti te broja osoblja naspram broja gostiju”, rekla nam je Dubravka napomenuvši da na 47 soba imaju 62 zaposlenika. Također, kroz cijeli objekt se proteže podno grijanje, što je gostima vrlo važno po zimi.

“Ljudi se iznenade kada pročitaju da imamo tri zvjezdice i kada dođu i vide standard koji nudimo i koji je puno iznad toga. Uz veliki wellness i potpuno stručno i školovano osoblje, možemo se pohvaliti i s 3500 četvornih metara vodenog parka”, istaknula je .

Ove godine, nadaju se i proširenju i povećanju broja soba za njih još 66, ali i dobivanju četvrte zvjezdice.

Dubravka danas pak vrijeme ponajviše provodi u Varaždinu gdje je i njen ured i u Domu u centru grada. No, sve svoje Ustanove još je zadržala i vlasnica je svih njih, jer nadodala je, vjeruje samo u 100% vlasništvo. Članica je i Upravnog odbora svoje tvrtke.

Osim poslovnog uspjeha, posebno je sretna zbog činjenice da u njezinom tvrtkama vlada ‘obiteljski duh’ i da većina zaposlenika radi od samog osnivanja, tako da će njih pedesetak ove godine slaviti 20 godina rada, a njih desetak čak 25 godina u istoj tvrtki.

Za posao kao što je njen, koji se obavlja kvalitetno i po visokim standardima, u Hrvatskoj itekako ima mjesta, štoviše vjeruje kako bi zdravstveni turizam kod nas mogao cvjetati.

„Mi smo za vanjske pojmove jeftini i imamo puno mogućnosti, a stranci imaju financije za ovakve potrebe u svojim osiguranjima i neki bi vrlo rado proveli starost u našoj zemlji. No, stvar je u tome da mi moramo zadovoljiti određene europske standarde da bi ta osiguranja uopće sklopila ugovore s nama, a to na žalost mnogi ne mogu zadovoljiti“, napomenula je.

foto: Matija Topolovec/PIXSELL, Fb stranica Terme Jezerčica

POVEZANI ČLANCI:

PROČITAJTE JOŠ:

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

potpore za očuvanje radnih mjesta listopad

Vlada je donijela potpore za očuvanje radnih mjesta koje vrijede do...

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) objavio na svojoj web stranici uvjete za korištenje Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim...