Unutarnji kompas je ono što određuje granice, a kad ste pod stresom on ne radi dobro!

Postavljanje granica uvijek se čini kao dobra ideja. Osoba si zadaje okvir unutar kojeg će djelovati i taj okvir će se pobrinuti da sve sjedne na svoje mjesto. Povremeno izlaženje van okvira može vam pomoći da napredujete i ‘testirate’ svoj komfor, no prečesto izlaženje može poremetiti odnos prema drugim ljudima ili obavezama u životu te uzrokovati stres. Zato je dobro znati što smo spremni napraviti, a što ne. Na taj ćemo način znati koje izlaženje iz vlastitih okvira je zdravo i dobro za nas, a koje je rezultat unutarnje prisile i uzrokuje stres.

Granice su usko povezane sa stresom!

Sarri Gilman, ovlaštena je bračna i obiteljska terapeutkinja čiji se Ted Talk govor iz davne 2015. godine i danas pažljivo sluša. Progovorila je postavljanju granica koje su usko povezane sa stresom, a važan su dio brige za sebe. Često se pojam brige o sebi veže uz prehranu i tjelovježbu, no mnogo je širi od toga, a bez čvrstih granica teško se održava.

„Briga za sebe nije samo što jedeš i koliko vježbaš. To je važan dio brige za sebe, ali čak i oni koji dobro jedu i redovito vježbaju, susretat će se s visokom razinom stresa, ako ne upravljaju svojim granicama. Briga o sebi je mnogo veći pojam od hrane i tjelovježbe. Briga o sebi je kako tretiraš sam sebe, kako pronalaziš ugodu i igru, sreću, ravnotežu, odmor i društvo. I moram priznati da to nije lako.“

Granice onemogućuju stres

Smatra da su granice potrebne zbog toga što su usko povezane sa stresom. S jedne strane, one smanjuju stres, ograničavaju ga. Ne dopuštaju stresu da se pojavi jer, ako ih se držite, ostat ćete unutar područja koji je dobar i zdrav za vas. Sjetite se samo situacija u kojima ste si rekli da nećete nešto napraviti, a onda popustite i ipak napravite pa se na kraju primate za glavu od anksioznosti i nelagode jer ste zapostavili ono nešto što ste tom granicom željeli zaštiti. Primjerice, obećali ste si da nećete više čuvati psa od prijateljice dok je ona na godišnjem jer vam je već nekoliko puta izgrizao namještaj. A onda ona ponovo pita i vi popustite, a pas uništi kauč.

S druge strane i stres utječe na granice. Kompas koji određuje granice, ističe psihologica, izrazito je osjetljiv na stres. On zamagljuje ‘da’ i ‘ne’ na kompasu i osoba ostaje zbunjena. Više nije sigurna što treba prihvatiti, a što ne. Rezultat je kao da uopće nema granice, a osoba je puštena s lanca. Na sve pristaje, a sve ju čini još više anksioznom. Zato je važno postaviti granice dok još niste u stanju prevelikog stresa.

‘Da-ne’ kompas određuje granice, ali kad smo pod stresom ne funkcionira

A taj kompas? Kako on izgleda? To jednostavan da-ne kompas. Na njemu nema mjesta ni za što drugo: ni ‘možda’ ni ‘potencijalno’, ni ‘osim ako’ ni ‘samo ako’. Čisti i nedvosmisleni da i ne. Kad ste u stanju duševnog mira, bez stresa i opterećenosti, kompas je prilično jasan. Pokazuje vam što trebate prihvatiti, a što ne. Sasvim suprotno, kad ste pod stresom, kompas se zamagli i više niste sigurni ni u što.

Stres djeluje kao buka koja zaglušuje ono što vam kompas želi reći. Svi imamo svoj unutarnji kompas i on je prilično jasan, ali ne smijete si dopustiti druge odgovore osim da i ne. Odgovor može biti samo i isključivo da i ne.

„Sada, više no ikada, morate biti pažljivi i štiti se kako biste tijekom velikih izazova imali vremena oporaviti se i onda kad niste u stanu konstantnog problem-solvinga. Svi smo mi usred svoje priče, a vaša priča je oblikovana prema tome čemu kažete da, a čemu kažete ne. Ako zaglušite buku i poslušate, pronaći ćete se kako idete kroz život s manje stresa i duboko povezani sa svojom svrhom,“ zaključuje Sarri.

Foto: Youtube screenhoot

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

- Advertisment -