Sandra Kujundžić Drašković: Kako sam narasla od ambiciozne ferovke do snažne liderice

Ona je majka dvoje djece, supruga, stručnjakinja s više od 15 godina radnog iskustva, snažna liderica i karizmatična osoba prepoznatljive kovrčave kose. Tko je ona? Ona je potpredsjednica za poslovnu inteligenciju švedskog BPO-a na globalnom tržištu, ona je bivša COO i GM Styrijinog odjela za digitalni razvoj, ona je nekadašnja koordinatorica dvaju start-upova, ona je visoka menadžerica za telekomunikacije. Ona je Sandra Kujundžić Drašković.

Od znanosti ka biznisu: ‘Nije mi se svidjelo’

Svoj je karijerni put započela u Institutu Ruđer Bošković, koji joj je nečujno odredio smjer daljnjeg razvoja. Zašto? Nije joj se svidjelo. Iako je dugi period težila znanstvenom usmjerenju, kad je počela raditi, shvatila je da ju biznis poslovanje više privlači. I krenula je put pod noge, u smjeru telekomunikacija. Nakon telekomunikacija otisnula se u svijet start-upova, potom u medijsku industriju, da bi se, u konačnici, pronašla u BPO divu, gigantskoj outsourcing tvrtci sa sjedištem u Osijeku. S radošću se prisjeća svojih prijašnjih zaposlenja.

„U telekomunikacijama sam najviše napredovala,“ ističe Sandra. „Tamo sam u godinu dana došla do menadžerske pozicije i mogu reći da je tamo izgrađena moja prva menadžerska verzija. U start-upovima sam se susrela s totalno drugačijom vrstom poslovanja, ali sam upravo zbog toga što sam stavljena u drugi kontekst naučila ‘hendlati’ velike igrače kao mala riba. I to mi je iskustvo zaista koristilo. U Styriji opet nešto novo. Vrlo brzo nakon što sam došla počela je korona pa smo cijeli tim morali voditi online. Bio je to izazov, ali sam zadovoljna što smo mojih dvoje kolega i ja to toliko dobro odradili da se zadovoljstvo tima čak povećalo za 8% bez pada učinkovitosti.“


Pročitajte više: Što znači uspješno voditi sebe i druge?


20 godina ranije: Maturantica kao svaka druga

Svoj put Sandra je započela jednom odlukom u srednjoj školi i nikad tu odluku nije požalila. Fantastične stvari su ju čekale na putu kojim je tek imala zakoračiti.

Fakultetom je projurila kao ‘štreberko’, nikad nije pala nijedan ispit, a diplomirala je među pet najbržih u generaciji. Žurila se, ističe, nije mogla dočekati zaposlenje i život nakon fakulteta. Svoje je visokoškolsko obrazovanje proživjela u prvih 5 godina novog tisućljeća. U to je uzbudljivo doba fakultetom zujala jedna od prvih generacija sa značajnijim brojem studentica. Sandra je bila jedna od njih 50-ak. Ženskog društva nije nedostajalo, a s druge strane, bilo ih je dovoljno malo da se svaka od njih istakne.

Izazovi su tu da nas ojačaju

Prvi veći izazov s kojim se susrela bio je prijelazak iz velike telekomunikacijske tvrtke u startup. „To je bio totalni zaokret u mindsetu. U telekomunikacijama je vrijedilo da sve ispod 100.000 kuna nije za mene. Time su se bavili drugi ljudi. A u start-upu smo raspravljali oko 800 kuna. Zaista nevjerojatan zaokret i veliki je izazov bio prilagoditi se tom mindsetu i tim ciframa. Ali zadovoljna sam jer sam naučila drugačiji pristup pregovaranju s drugim poslovanjima i velikim igračima. Jednom startupu sam donijela partnera, veliku tvrtku, s kojom dan danas surađuju.“

Uvijek kad se prisjeća svojih početaka u poslovnom svijetu, razmišlja i o izazovima. „Najveći izazov,“ ističe ona, „bio je i ostao, shvatiti da neće svi raditi jednako kao i ti, da se moraš eksponirati pred cijelom firmom i braniti rezultat za koji znaš da bi mogao biti bolji. Moraš prihvatiti da to više nisu tvoji osobni rezultati nego rezultati tima, a ti si odgovorna za njih,“ ističe Sandra.

Osim toga, kao menadžer moraš imati izrazitu samomotivaciju, govori ona. Jer zaposlenike će motivirati menadžer  – a menadžeri? Pa sami sebe moraju motivirati. Svatko svoju motivaciju na različite načine crpi. Sandri su glavni izvor motivacije ljudi – njihov rast i razvoj. U njima vidi smisao svega.


Pročitajte više: Ovih 7 bolnih činjenica morate čuti kako biste postali bolji menadžer


‘Žene! Ne mijenjajte posao nakon porodiljnog!’

Jedan od većih problema s kojima se susrela bila je promjena posla nakon porodiljnog. „Između telekoma i prvog startupa bio je moj prvi porodiljni. I kako to obično biva, nakon poroda žena počne intenzivnije razmišljati o tome što će raditi dalje, o tome kakva će joj biti budućnost. Meni je onda došla na pamet ideja da se ne vratim u telekom nego da se okušam u nečemu sasvim drugačijem. Nakon drugog start-upa imala sam drugi porodiljni i napravila sam istu stvar, nisam se kasnije vratila u start-up nego sam se zaposlila u velikoj softverskoj firmu, u diviziji telekomunikacija.“

O svojim odlukama govori da su bile vođene ambicijom, ali da su možda bile malo i nepromišljene.

„Kad bih imala pravo na jedan savjet ženama, to bi bilo da ne rade to što sam ja napravila. Radi se o prevelikom stresu i ogromnom izazovu, koji jednoj majci s malim djetetom, s bebom, u tom trenutku ne treba. Uvijek je bolje nakon porodiljnog se vratiti u poznato okruženje i među ljude koje poznate.“

Ponekad zaželi sama nešto izraditi, ali ni za čim ne žali

Što joj nedostaje? Rad vlastitim rukama. Iza profila uspješne liderice, i dalje se krije unutrašnja ferovka, koja jedva čeka pročačkati neki uređaj ili složiti dio nekog gadgeta. Dan danas, kad uhvati vremena, uzme neki manje bitan dio posla da bi osjetila taj segment proizvodnje.

Nikad nije žalila ni za čim u životu, ističe. „Nisam osoba koja žali, ali mi je važno prepoznati nešto što možda neće funkcionirati, pa da to izmijenim na vrijeme. Kad sam bila mlađa znala sam jako puno raditi, po 60-70 sati tjedno. Ali vrijeme je to kada sam bila sama i krala sam samo od sebe. Kasnije, kad su djeca mala, kad dođu vrtićke bolesti i ostajanje doma – svaku večer ide revizija: tko je ostao zakinut danas? Nekad sam to ja, nekad su to djeca, nekad suprug. Danas, kad se i dogodi da moram duže raditi, rješavam to iza 9 sati navečer, kad djeca zaspu jer ne želim krasti od njih ili ih zakidati na taj način.“


Pročitajte više: Ove managerice vode internacionalne timove, nekad imaju callove i u sred noći, otkrile su nam kako izbjegavaju burnout i dale savjete za uspješno vođenje sastanaka


‘S djecom je to uvijek neki balans. Koliko iscrpe, toliko i vrate’

Nažalost, ističe ona, ne postoji način da se to ‘prebrodi’.“ Jednostavno moraš čekati da taj period prođe. To je najčešće dok djeca ne izađu iz pelena. Mene je spasilo to što imam jako dobrog muža. Dok sam ja imala sastanke on bi ih stavljao na spavanje. Uvijek smo poštivali vrijeme ovog drugog. On je poštivao moje vrijeme za pilates, a ja sam poštivala njegovo vrijeme za nogomet. To je odlično funkcioniralo i stvarno sam zahvalna na tome.“

A djeca? O djeci nema puno rasprave, s njima je to uvijek neki balans, zaključuje Sandra. „Koliko iscrpe, toliko i vrate.“

Ambiciozna je Sandra navikla da je puno ljudi oko nje. Svoje ljude naziva svojom zajednicom i najvažniji su joj u životu.

„Najveća podrška su mi suprug i zajednica ljudi oko mene. To su moja obitelj, cure s pilatesa koje poznam već 9 godina. Ja sam rodom iz malog mjesta kraj Imotskog i navikla sam na to da je uvijek oko mene puno ljudi i da pazimo međusobno jedni na druge.“

S vremenom naučiš koliko su ljudi na poslu i oko tebe važni

Sve što je kroz život naučila o ljudima, Sandra primjenjuje u poslovnom životu. I dosad ju poznavanje ljudi nije iznevjerilo. Gdje god je došla bilježila je porast u rezultatima i u zadovoljstvu zaposlenika.

„Moje core-values su ono što očekujem i od ljudi koje zapošljavam. A to su strast za onim što volim, znatiželja i integritet. Uvijek pokušavam pronaći što motivira ljude koji dolaze i razmišljam mogu li im ja, ili mi kao firma to ponuditi. A koliko su suradnici bitni za poslovanje? 100%.“


Pročitajte više: Tanja Pureta: ‘Tijelo ne laže, tijelo odražava ono što mislite’


U svojem je poslu uvijek morala tražiti ravnotežu, jer menadžer je tu da se pobrine kako bi posao nesmetano poticao, uz kontinuitet, ali i rast i razvoj. Iako su menadžerima rezultat i brojke najvažniji, jer osiguravaju konkretan zapis njihovih sposobnosti i doprinosa radu poduzeća, Sandru je iskustvo naučilo da rezultati ne moraju nužno biti na prvom mjestu.

„Kao liderica i menadžerica uvijek nastojim održati balans između odnosa s ljudima i rezultata. No kako vrijeme prolazi, a ja postajem iskusnija, odnos s ljudima mi postaje važniji. Čisto iz razloga što sam s vremenom naučila da odnosi s ljudima zapravo stvaraju rezultate. To podržava i agilna organizacija s kojom sam krenula ozbiljnije nakon što sam osvijestila važnost dobrog odnosa s kolegama i suradnicima,“ govori certificirana Agilna Coacherica i Scrum Masterica i zaključuje.

„Recept uspjeha je u odlučnosti. Potrebno je pogledati u ogledalo i prepoznati što želiš, a onda se i ponašati u skladu s time. Važno je učiti sam od sebe i od okoline. Kad sam ja zadovoljna? Kad legnem u krevet i znam da sam napravila nešto taj dan. To ne moraju biti velike stvari, ali važno je pokrenuti se svaki dan.“

Foto: Sandra Kujundžić Drašković

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Mule riskiraju slobodu i zdravlje da bi prenijele drogu svojim tijelom...

Nedavno uhićene Brazilke koje su u ulozi 'mule' prenosile drogu na svojem tijelu, privukle su pažnju i pitanje kako to da se u zadnje vrijeme sve češće...
- Advertisment -