Zemlje u tranziciji imaju tanji stakleni strop

Žene teško ulaze u upravne i nadzorne odbore iako su veoma često imenovane na mjesta pomoćnica odnosno asistentica tim istim članovima odbora. U prilog tome da su itekako sposobne na svojim funkcijama ide i istraživanje Credit Suisse Group iz 2012. godine koje je pokazalo kako su u prosjeku, globalne kompanije u čijim nadzornim odborima sjedi barem jedna žena, imale 16 posto bolje rezultate u periodu od 6 godina.

Za usporedbu, u isključivo muškim kompanijama, rast je bio 12 posto. I podaci o prihodima su bolji. Tvrtke sa ženama u odborima imale su 14 posto veće prihode, dok su tvrtke s isključivo muškim odborima imale rast od 10 posto. Treba li istaknuti i da su kompanije sa ženama u odborima imale bolje rezultate na burzi, manji dug te bilježile bolje ukupne rezultate.

 Zemlje u tranziciji liberalnije od razvijenih zemalja

Ipak, ove činjenice nisu uspjele promijeniti stanje na svjetskoj sceni gdje tvrtke na vodećim pozicijama nisu napravile nikakve korake u probijanju staklenog stropa i omogućavanju ženama da napreduju, pa su stoga od ukupnog broja izvršnih direktora samo jedna četvrtina njih žene. I dok poslovni čelnici razbijaju glavu kako riješiti tu spolnu nejednakost mogli bi razmisliti o njezinoj povezanosti s najvažnijom mjerom na tržištu: ekonomskim rastom.

U posljednjih 10 godina, najmoćnije i najnaprednije ekonomije svijeta (G7), a to su SAD, Kanada, Japan, Francuska, Njemačka, Italija i Velika Britanija, nisu promijenile gotovo ništa po pitanju broja zapošljavanja žena na vodećim pozicijama u tvrtkama. Kroz cijelo to razdoblje od 2004. do 2014. postotak žena na senior management pozicijama povećao se tek oko dva posto, s 19 na 21 posto.

Nešto drugačija situacija je u tako zvanoj BRIC grupi zemalja, koja uključuje Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu, a radi se o zemljama za koje se smatra da su u sličnoj fazi ekonomskog uzleta i napretka. U tim zemljama žene čine 32 posto vodećeg upravljačkog tijela u tvrtkama. Podaci govore da zemlje koje su u tranziciji i čije ekonomije tek počinju cvjetati,  imaju najveći postotak zaposlenih žena na izvršnim pozicijama.

Na dnu po postotku zaposlenih žena u upravama nalaze se Japan, s devet posto, Nizozemska s tek nešto većih 10 posto i Švicarska s 13 posto. To su zemlje već etablirane u ekonomskom svijetu s visoko razvijenim pojedinim industrijskim granama i prepoznatljivim proizvodima. No, činjenica da ih zemlje koje su puno kasnije od njih stekle svoju suverenost i krenule u ekonomsku bitku, znatno prestižu po broju žena na vodećim pozicijama, tjera nas da se zamislimo i zapitamo, zašto je to tako?  

Zašto je u tranzicijskim zemljama ženama lakše probiti stakleni strop? Ekonomije Indonezije, Latvije i Rusije dale su puno više prostora ženama senior managerima, pa ih tako u Indoneziji i Latviji ima zaposlenih 41 posto, a u Rusiji 43 posto, što je gotovo pa postizanje ravnopravnosti na tim pozicijama, čemu se najrazvijenije i najnaprednije ekonomije nisu uspjele približiti u posljednjih deset godina.

U Rusiji ostaci sovjetske politike omogućavaju ženama visoke pozicije?

Nagađa se da bi  na to mogla utjecati egalitarna politika, prije svega u Rusiji, gdje se ona nije previše promijenila iz doba sovjetske ere, a promiče jednakost među ljudima po svim pitanjima, pa tako i jednake šanse za uspjeh za svakog pojedinca. Diljem svijeta, u drugim tranzicijskim ekonomijama, situacija je ipak nešto drugačija od one ruske i broj žena ne ovisi o egalitarnoj politici. Naime, u mladim ekonomijama svaki dan rađa se gomila tvrtki koje naglo procvjetaju i brzo se razvijaju  i koje u prosjeku zapošljavaju nešto više žena na vodećim pozicijama nego što je to u svijetu, nekih 24 posto. Dakle, veća je šansa da će industrije koje tek kreću u uspon unaprijediti ženu i otvoriti im vrata za daljnji razvoj i usavršavanje, pa je stoga i veći postotak žena na vodećim pozicijama u tranzicijskim zemljama.

Na situaciju i prednosti tranzicijskih zemalja osvrnula se i Gordana Frgačić, managerica za ljudske resurse tvrtke Kaufland, rekavši kako smo skloni vjerovati da zemlje u tranziciji uvijek kaskaju za ostalim europskim zemljama odnosno da su tradicionalnije, patrijarhalnije i da je ženama teže uz obitelj imati i zavidnu karijeru. No to baš i nije točno.

“Iako je činjenica da neke europske zemlje imaju vrlo dobro uređene sustave i zakone koji bi ženama trebali omogućiti da se, iako majke, ostvare i u poslovnom okruženju, često se ipak sve svodi na to što je društveno prihvatljivo. Tako su mi se u Austriji, primjerice, jako čudili kad sam rekla da je moj suprug na porodiljnom. Kod njih je to, doduše, također zakonski uređeno, ali nije nimalo prihvatljivo i štetilo bi karijeri muškarca. U Njemačkoj su me uvjeravali da je moj pothvat – istovremeno studij, obitelj i karijera – kod njih teško zamisliv”, ispričala je svoja saznanja.

Naime, dodaje Frgačić, u nekim europskim zemljama postoje samo privatni vrtići i vrlo često ne primaju djecu ispod 2 godine, te je žena prisiljena izbivati s posla dulje vrijeme što joj otežava povratak na posao, a i ne gleda se na nju s odobravanjem, ako ne ostane kod kuće barem do treće godine djetetova života. 

“Tranzicijske zemlje poznaju i takozvani baka servis, što u većini zapadnih europskih zemalja nije baš uobičajeno i samo po sebi razumljivo. U Mađarskoj čak djedovi i bake mogu koristiti neku vrstu roditeljskog dopusta ako čuvaju unuke. Osim toga, u tranzicijskim zemljama je bilo uobičajeno da je i žena u radnom odnosu, pa i na visokim funkcijama, te žena koja gradi karijeru nije bila nikakvo čudo “novog doba”. Zapravo mislim da smo iz zapadnih zemalja naslijedili neke negativne aspekte kao primjerice sve veća nejednakost u plaćama između muškaraca i žena. Surađivala sam s kolegama i kolegicama iz čak 16 europskih zemalja i mojoj karijeri se nikada nisu čudili u tranzicijskim zemljama već u zemljama zapadne Europe. Mislim da i to nešto govori o ovoj temi”, istaknula je Frgačić. 

Mlađi sektori skloniji su zapošljavanju žena

U visoko tehnološkoj industriji u SAD-u, u kojoj je rast zaposlenosti bio tri puta veći nego u ostatku čitavog privatnog sektora u posljednjih 10 godina, hvale se pak kako su na listi od 200 najbolje plaćenih izvršnih direktora, našlo upravo najviše ženskih imena. Na kraju, možemo zaključiti, vodeće pozicije u Silicon Valleyu i dalje će biti namijenjene muškarcima, ali su industrije koje se bave visokom tehnologijom ipak napravile neki napredak i uklonile neke od prepreka za žene na najvišim pozicijama. Stručnjaci ovu činjenicu objašnjavaju kao slobodu moderne industrije naspram krutih i nepopustljivih pravila tradicionalnih ekonomskih sektora, kao što su na primjer energetika i agro kultura. Zaključak je da su noviji, mlađi sektori jednostavno otvoreniji za drugačiji pristup i drugačiju radnu praksu.

Također, na vrlo vidljivu razliku nailazimo na području industrije u razvoju u zemljama u razvoju, s obzirom na industrije u visoko razvijenim zemljama koje imaju puno liberalnije stavove i kulturu. Naime, menadžeri u znanosti, inženjerstvu i tehnološkim područjima u Kini i Indiji – mjestima koja jedva da možemo povezati s ikakvom ravnopravnošću spolova, znatno će češće uložiti u ideje svojih zaposlenika, osobito žena, nego što će to napraviti visoko razvijene zemlje. Kako se te tranzicijske ekonomije polako uspinju na svjetskoj ljestvici, mnogi mogu na temelju njihovog ponašanja sebi praviti bilješke: „Napredak u poslu je nerazdvojan od napretka poslovne žene“.

Države Srednje Europe daleko od probijanja staklenog stropa

Kakav je pak trend na našem domaćem, europskom tlu, i u samoj Hrvatskoj?

Krajem 2012. Europska je komisija usvojila prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među direktorima trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama. Direktivom bi se postavio kvantitativni cilj za omjer žena u upravama tvrtki uvrštenih na burze od 40 posto do 2020., a javna poduzeća to bi morala ispuniti do 2018.

Deloitteovo istraživanje provedeno na razini Srednje Europe između 500 vodećih tvrtki pokazalo je da su one još daleko od postizanja zacrtanih ciljeva Europske unije, međutim neke zemlje su napravile pozitivne pomake. U vodećim tvrtkama Srednje Europe u 2012. žene su činile samo 12 posto članova uprava, bez trenda povećanja tog postotka u 2013. godini.

Na vodećem su mjestu po broju zaposlenih žena na izvršnim pozicijama Rumunjska, s otprilike 22 posto, Ukrajina sa oko 21 posto i Bugarska s 18 posto, zatim slijede Litva s 11-postotnim rastom, Srbija s udvostručenim brojem u 2013., Estonija, Slovenija i Latvija. Hrvatska je na sedmom mjestu uz pad od tri posto u odnosu na 2012. godinu.

 Foto: 123rf

PROČITAJTE JOŠ:

1 KOMENTAR

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

Treba li CEO koristiti društvene mreže? „Za pet godina, tvrtke koje...

Ideja korištenja društvenih mreža mnogim korporativnim liderima čini se strana. Čak su i njihovi komunikacijski savjetnici u strahu da će tako...