Učenje iz grešaka – vodite se primjerom Coca-Cole, Netflixa i Amazona

Svaki poduzetnik teži tomu da svoju kompaniju i proizvod ili uslugu koju nudi stalno unaprjeđuje. Žele biti bolji od konkurencije, isticati se, napredovati, žele da se za njih čuje. No, koliko daleko treba ići i koliko treba mijenjati sebe, a da se ne prijeđe granica? Coca-Cola je na teži način saznala, ali učenje na greškama je dio posla i života. Jeste li već čuli za priču o velikom ‘failu’ Coca-Cole?

Coca-Cola i fijasko

Coca-Cola i Pepsi rivali su od svojih početaka. Iako se Coca-Cola razvila kao brend znatno ranije, Pepsi je odlučio biti joj za petama. Vječito pitanje tko je bolji odnosno koje piće je ukusnije rezultiralo je odlukom Coca-Cole koja se pretvorila u debakl. Naime, istraživanje je pokazalo da ljudima zaista više odgovara nešto slađi okus kakav nudi Pepsi, pa se Coca-Cola odlučila za veliki potez – izdala je New Coke. Želeći postati bolje verzija sebe nastao je ovaj slađi okus, po uzoru na rivala Pepsi. no uspjeh i oduševljenje koje su očekivali ipak je izostao.

Zašto? Pa, ljudi su samo htjeli ‘dobru, staru’ Coca-Colu. Okus na koji su navikli. Okus koji vole. Jer – svaka roba ima kupca. Upravo zato je promjena recepture bila debakl. Totalni ‘fail’. No na greškama se uči.

“Ako ne griješimo, ne trudimo se dovoljno”, poručio je u svibnju novopečeni glavni izvršni direktor Coca-Cole James Quincey. On je, čim je preuzeo ovu funkciju, pozvao menadžere da pređu preko straha od neuspjeha koji je pratio tvrtku od spomenutog New Coke fijaska.

A u lipnju prošle godine se izvršni direktor Netflixa Reed Hastings brinuo da ova streaming platforma ima previše hit serija i da otkazuje premalo naslova. Poručio je da moraju preuzeti veći rizik i probati više ludih stvari. Samim time – imati više otkazanih serija. Čak i glavni izvršni direktor Amazona Jeff Bezos tvrdi da su rast i inovacije njegove tvrtke izgrađeni na njezinim neuspjesima. Što je tako privlačno u neuspjesima, postavlja pitanje i nudi odgovor Bill Taylor za HBR.


Pročitajte više: 5 načina na koje strah od neuspjeha uništava vaš biznis


Učenje na greškama: Tko ne riskira, ne profitira

Taylor objašnjava da je jedna stvar zajednička ovim trima uspješnim kompanijama – Coca-Coli, Netflixu i Amazonu – odvažnost.

“Ne mogu vam reći koliko sam poslovnih vođa upoznao, koliko organizacija posjetio, koje podržavaju vrline inovativnosti i kreativnosti. Ipak, tako mnogo tih istih vođa i organizacija živi u strahu od pogrešaka, pogrešnih koraka i razočaranja – zbog čega imaju tako malo inovativnosti i kreativnosti”, kaže Taylor, suosnivač Fast Company, vodećeg svjetskog poslovnog medijskog brenda s fokusom na inovacije u tehnologiji, vodstvu i dizajnu.

Ako niste spremni na neuspjeh, niste spremni učiti, poručuje.

Dakle, koji je pravi način da budete u krivu? Postoje li tehnike koje omogućuju organizacijama i pojedincima da prihvate potrebnu vezu između malih neuspjeha i velikih uspjeha?

Smith College, ženska škola u zapadnom Massachusettsu, osmislila je program “Failing Well” kako bi svoje studentice naučila onome što bismo svi mi mogli naučiti, a to je da neuspjeh nije greška učenja, već značajka učenja.

Neuspjeh je, želi se poručiti, samo dio života. Sastavni dio napretka. Učenja. Posla. Neuspjeh ne umanjuje uspjeh i prijašnja postignuća, a ni buduća. Svatko, unatoč neuspjehu i dalje može biti potpuno vrijedno i izvrsno ljudsko biće.


Pročitajte više: Kako se slavne uspješne žene nose s neuspjehom?


Igramo li da ne izgubimo ili da pobijedimo?

od onih koji očekuju savršenstvo i besprijekornu izvedbu, a to je lekcija koju vrijedi primijeniti i na posao, piše HBR.

Patrick Doyle, direktor Domino’s Pizze, kaže da se svi trijumfi njegove tvrtke temelje se na njezinoj spremnosti da se suoči s vjerojatnošću pogrešaka i neuspjeha. On opisuje dva velika izazova koji stoje na putu tvrtkama i pojedincima. Prvi je izazov ono što on naziva “pristranost propuštanju prilika”. Smatra da većina ljudi s novom idejom odluči ne slijediti tu ideju jer ako pokušaju nešto, a to ne uspije, neuspjeh bi mogao naštetiti njihovoj karijeri. I zato radije propuste potencijalno odličnu priliku.

Drugi izazov je prevladati ono što on naziva “averzija prema gubitku“. To je sklonost ljudi da igraju da ne izgube, a ne da pobijede. Za većinu ljudi je bol gubitka duplo veća od užitka pobjede. I to treba promijeniti. Treba se stvoriti slika da je neuspjeh u redu.

Kako kaže Doyle iz Domino’sa, “stvaranje dozvole za neuspjeh daje energiju”. Time se gubi strah, pritisak i stres, a fokusiramo se na moguće uspjehe. I nećemo misliti “što bi bilo kad bi bilo” nego će jednostavno – biti. Saznat ćemo je li ideja bila dobra ili loša. Neuspjeh je opcija. I ne treba ga se bojati. Nema učenja bez neuspjeha, nema uspjeha bez padova, zaključuje Taylor.

Foto: Canva

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

- Advertisment -