U Facebook grupi Udruga Glas poduzetnika hrvatski vlasnici tvrtki i obrta uspoređuju iskustva i komentiraju aktualne teme vezane uz poslovanje te odnos države kroz politiku. Među njima se našao i poduzetnik Renato Voda koji je ogorčeno komentirao tešku situaciju u kojoj se zatekao.
Naime, suočio se s bolešću te je morao otvoriti bolovanje, a zbog toga je poslovanje pretrpjelo ozbiljnu štetu. Usporedio je svoju situaciju s onom državnih namještenika.
Trošak bolovanja, ali i poslovnog prostora
„Plaća pristojna, slobodni vikendi, praznici, bolovanja , radi ne radi, razboli se teško. Idući mjesec redovna primanja, doduše umanjena i dotični nekako preživljava mažući paštetu Situacija dva: poduzetnik u Hrvata. Razboli se teško kao i uhljeb. Redovna primanja prvih 42 dana nestaju ako nemate na računu firme novca. Kad HZZO uplati crkavicu od 565 eura preživljavate kao i uhljeb“, opisuje poduzetnik situaciju navodeći da je osim u prihodima, velika razlika u činjenici da tvrtke i obrti imaju ozbiljnije troškove povezane s poslovnim prostorom.
„Čak da ste vlasnik poslovnog prostora, on ima tekuću financijsku problematiku od komunale , struje, vode, knjigovodstva i to se mora održavati na životu – od čega ? Za otvoriti radno mjesto u realnom sektoru potrebno je 150 000 eura. E sad – ako niste vlasnik prostora onda gazda kaže: ‘Niste platili najam’ i nađe drugoga jer čovjek živi od najma“, nastavlja Voda objašnjavajući da se nakon tri mjeseca uz borbu s dijagnozom počinju gomilati i dugovi jer tvrtka u međuvremenu nije generirala prihod.
Pročitajte više: Inspektorica prekorila poduzetnika: “Prazan prostor oko vašeg QR koda nije minimalno 2 mm”
Gomilanje dugova
„Niste se ni okrenuli, dužni ste tri najma, kupci su vam okrenuli leđa, radnici harače po vašoj firmi. Sekunda vas dijeli od stotina tisuća eura duga i do beskućništva. Ovo pričam iz iskustva. Zagrebačka banka mi je dala COVID kredit s 8,7 posto kamata na 80 000 – ili prihvati ili ode prostor“, prepričava svoju tešku situaciju zagrebački poduzetnik koji na kraju smatra da je pogriješio te se nije uopće trebao upuštati u poduzetničke vode.
„Ovo pričam iz jednog razloga da upozorim sve ljude kad kreću u poduzetničke vode: Ne gledajte najbolji mogući scenarij, on ima limit. Najgori mogući nema limit, s*** nikad kraja. Radite bilo što za drugoga ili se uvalite u državne jasle. Nema loše plaće koliko imate slobodnog vremena .To vam kažem sa 38 godina poduzetništva. Ne otvarajte ništa“, razočarano je zaključio poduzetnik.
Foto: Freepik, Canva
Interesantno, a dotični gospodin nije našao za shodno da među zaposlenima nađe sebi adekvatnu zamjenu ili na kraju da ima poslovnig partnera, supružnika koji će mu biti odmjena u ovakvim slučajevima. Tipična kuknjava gzada iz devedesetih koji vazda ništa nemaju ( jer stanovi, automobili i ostala stečena imovina se vodi na djecu, kumove, tetke i babe). Nebuloze teške, osoba koja svoju firmu vide samo kao krave muzare za luksuzan život, a ne preduzeće koje planiraju da ostave generacijama, i radnika i svoje djece. Bukvalno smo se nagledali toga svega i previše, da u ovakve žalopojke ne vjerujem ni 1%, plus čarobno volontiranje kod ovakvih gazda kao svršen inžinjer. Ponavljam, VOLONTIRANJA.