Jelena Skendžić Ratkajec mlada je i uspješna hrvatska poduzetnica koja s tvrtkom Creaticon stoji iza poznatih brendova Skintegra i Skinlick. Njezina tvrtka danas posjeduje vlastitu proizvodnju, posluje s brojnim maloprodajnim lancima u Hrvatskoj, i uz rast prihoda uspijeva zadržati ideale društveno odgovornog poslovanja, zbog čega je i ovogodišnja finalistica u izboru za poduzetnicu godine Women in Adria.
U kratkom razgovoru Jelena Skendžić Ratkajec ispričala nam je početak svojeg poduzetničkog puta, neke od najvećih izazova koje je prolazila, te kako je tvrtka od jednog zaposlenog narasla do tvrtke koja danas ima vlastitu proizvodnju kozmetičkih proizvoda.
Beauty brand
“Nikad nisam planirala biti poduzetnica, da budem posve iskrena”, kazala nam je Skendžić Ratkajec. Godinama je vodila svoj beauty blog, gdje je čitateljicama objašnjavala formulacije, a u jednom trenutku zaposlila se i na lifestyle portalu gdje je vodila beauty sekciju.
Nakon godinu dana je, kaže, shvatila da to nije pravi put za nju i napustila taj posao. Gledajući svojeg tadašnjeg zaručnika, današnjeg muža, činilo joj se da on kao poduzetnik ima puno slobode, odlične uvjete i sjajne suradnje – te je isto poželjela i za sebe. “Pitao me što bi radila da možeš raditi bilo što”, priča nam. “Ja sam rekla da bi, iskreno, imala svoj beauty brand.”
Kaže kako je u to vrijeme tržište kozmetike u Hrvatskoj bilo dosta uspavano. “Sve se svodilo na prirodne formulacije, vrlo bazično, nije bilo nikakve uzbudljivosti”, kaže nam i dodaje kako je tu vidjela svoj prostor. Uz pomoć muža podigla je prvi poslovni kredit i pokrenula posao s prva tri proizvoda.
Presudno je bilo što je imala publiku kroz svoj blog, što su je čitatelji podržali i kupili njezine prve proizvode. “I dan danas cijenim što su mi ljudi dali povjerenje u tom periodu, jer nisam imala nikakav budžet, posebno ne za marketing”, rekla nam je.
Pročitajte više: Kako izgleda beauty rutina osnivačice kozmetike Afrodita
Pokretanje proizvodnje
U prvom je periodu radila kao katica za sve. “Od pripreme paketa, slanja personaliziranih preporuka, customer supporta… doslovno sam u 11 navečer pakirala stvari”, kaže. U roku od pet mjeseci shvatila je da više ne može sama i zaposlila svoju prvu radnicu, koja je i danas u tvrtci.
Kako je posao rastao, tvrtka je razvijala svoju distribucijsku mrežu – Skednžić Ratkajec se fokusirala na prodajne sastanke, na pitcheve, na pokušaje da smjesti svoje proizvode u ljekarnički segment, a s vremenom je došla suradnja s velikim maloprodajnim lancima, poput DM-a i Bipe. Tada je došlo vrijeme da se razmisli o pokretanju vlastite proizvodnje, umjesto da se oslanja na vanjsku tvrtku koja je proizvodila prema njezinoj recepturi.
“Ja sam donijela odluku da bih htjela to prebaciti kod nas, da bude cijeli proces u našim rukama, i mi smo krenuli u to krajem 2019.”, kaže nam. “Razgovori s bankama oko kredita, razgovori s tom firmom koja nam je konstruirala pogon farmaceutskog tipa… i uvalili smo se u taj cijeli projekt, a onda se dva mjeseca kasnije dogodila korona kriza.”
“Sve je bilo odgođeno, cijene materijala su skočile, cijene sirovina su narasle, sve je bilo nemoguće dobaviti”, kaže nam. “Odjednom sam si mislila ‘upropastila sam firmu u jednom potezu!’, ali zapravo je ispalo sve na kraju u redu, nije bilo tako dramatično kako sam ja u startu mislila da će biti.”
U vlastiti pogon konačno su se preselili tek 2023., no sam proces započeo je tek sad, jer novo postrojenje donosi nove uvjete za proizvodnju, zbog fizikalno-kemijskih svojstava proizvoda potrebno je sve iznova testirati. Novi pogon značio je i zapošljavanje 10 novih stručnih ljudi u proizvodnji, kojima je trebalo vrijeme da se uhodaju i uspostave proizvodne procedure.
Snažnija, zrelija i odlučnija
Kada bi počinjala ispočetka, kaže kako ništa ne bi mijenjala operativno i strateški, no da bi voljela da je bila blaža prema sebi. “Mislim da sam sebi svaku grešku jako gledala pod povećalom”, kaže. “Da sam možda prije trebala početi raditi na regulaciji stresa, i izgradnji otpornosti na rizike, na stres, na svakodnevne situacije, zato što mislim da me to u nekim periodima baš pojelo.”
“Trebala sam biti odlučnija da u tome da jednostavno vjerujem sebi, svojoj intuiciji, svojoj inteligenciji, na kraju, i da ne slušam previše nekih inputa sa strane”, rekla nam je.
To je i odgovor na pitanje što se na njoj najviše promijenilo otkad je ušla u poduzetništvo. “Jelena danas je neka totalno druga osoba, puno snažnija, puno zrelija, puno odlučnija”, kaže nam. “Kad sam krenula u poduzetništvo ja sam bila praktički curica, nisam sebe smatrala nikakvom poduzetnicom. Nisam stremila nikakvim nagradama, ja sam doslovno htjela nešto bolje ponuditi tržištu, jer sam imala i osobno problem i htjela sam ga riješiti.”
“Imala sam dugogodišnje probleme s kožom i jednostavno znala sam kroz svoju publiku na blogu da postoji puno ljudi koji imaju iste muke kao ja”, rekla nam je. “Jednostavno sam htjela kroz to dijelu ljudi pomoći. Zaista nisam nikad razmišljala da ću biti prepoznata, ili nominirana kao poduzetnica godine.”
Foto: Privatni arhiv, Canva
