Blefaroplastika se često doživljava kao estetski zahvat koji „otvara pogled” i uklanja umoran izgled lica. No u praksi razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na ovaj zahvat nisu uvijek samo estetski. Kod dijela pacijenata riječ je o funkcionalnom problemu, osobito kad višak kože na gornjim vjeđama počne zaklanjati vidno polje ili stvara stalni osjećaj težine na očima.
Blefaroplastika se često doživljava kao estetski zahvat koji „otvara pogled” i uklanja umoran izgled lica. No u praksi razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na ovaj zahvat nisu uvijek samo estetski. Kod dijela pacijenata riječ je o funkcionalnom problemu, osobito kad višak kože na gornjim vjeđama počne zaklanjati vidno polje ili stvara stalni osjećaj težine na očima.
O tome što je blefaroplastika, tko su kandidati za zahvat, kako izgleda pregled, sȃm postupak i oporavak te gdje su njegove realne granice razgovarali smo s dr. Anom Bišćan Tvrdi, dr. med., spec. oftalmologije, iz poliklinike Bilić Vision.
Kako objašnjava dr. Bišćan Tvrdi, „blefaroplastika je zapravo kirurški zahvat koji podrazumijeva kirurgiju vjeđa”. U osnovi je riječ o uklanjanju viška kože s gornjih i/ili donjih vjeđa. Zahvat može imati izražen estetski učinak, ali često donosi i funkcionalno olakšanje jer se smanjuje težina na vjeđama i „otvara vidno polje”.
Kod mlađih osoba motiv je češće estetski. Pacijentice, kako kaže, navode da ih smeta višak kože, da se više ne mogu našminkati kao prije, da izgledaju umorno ili imaju osjećaj da „ne mogu otvoriti oko do kraja”.
S druge strane, blefaroplastika može biti i jasno medicinski indicirana, osobito kod gornjih vjeđa, kad višak kože prekriva trepavice i zaklanja gornji dio vidnog polja. Ipak, ističe da je sve vrlo individualno i da ne reagiraju svi jednako na iste promjene.
Gornja i donja blefaroplastika nisu isti zahvat
Iako se u javnosti često govori o blefaroplastici kao jedinstvenom zahvatu, razlike između gornje i donje blefaroplastike nisu samo u nazivu. Gornja blefaroplastika izvodi se na gornjim vjeđama, dok donja ima svoje specifičnosti, osobito u pristupu i procjeni rizika.
Kod donje blefaroplastike, objašnjava dr. Bišćan Tvrdi, postoje različiti načini izvođenja zahvata. U nekim slučajevima koristi se pristup iznutra, kroz spojnicu, kad se uklanjaju masni jastučići koji prolabiraju, ali se koža ne uklanja. U drugim situacijama zahvat se radi izvana, kad uz masno tkivo postoji i višak kože na donjim vjeđama pa se rješava oboje.
Razlika je i u položaju reza te u tome hoće li on biti vidljiv ili skriven, kao i u količini kože koja se uklanja. Upravo kod donje blefaroplastike, naglašava, potreban je poseban oprez jer pretjerano uklanjanje tkiva može dovesti do funkcionalnih problema. Zato je detaljna procjena prije zahvata ključna.
Pročitajte više: Zima kao ‘stres-test’ za kožu: Zašto je upravo sad idealno vrijeme za profesionalne tretmane?
Kad je pravi trenutak za blefaroplastiku?
Na pitanje kad je „pravi trenutak” za blefaroplastiku, dr. Bišćan Tvrdi kaže da nema univerzalnog odgovora. Sve ovisi o tome kad osoba sama osjeti da joj je nešto počelo smetati ili opaža promjenu izgleda u odnosu na ranije.
Navodi da je dob mlađih pacijenata koji dolaze na konzultacije najčešće oko 40 godina. Vrlo rijetko dolaze osobe mlađe od 30 ili 35 godina, osim ako genetika nije uzrokovala ranije izražen višak kože. Raspon dobi pacijenata zapravo je vrlo širok, od četrdesetih pa sve do osamdesetih i devedesetih godina.
Kod mlađih je češći estetski motiv, dok se kod starijih često radi o funkcionalnim smetnjama. Zanimljivo, dodaje, stariji pacijenti ponekad ni sami ne prepoznaju točno što im smeta dok ne odu na pregled i shvate uzrok problema. „Često mi sami moramo ukazati da imaju taj problem jer oni ili ne vide ili ne znaju što je točno posrijedi.”
Važno je, naglašava, ne promatrati samo količinu kože na vjeđama. Čest je problem i spuštanje obrva, osobito vanjskog luka, što automatski povlači i vjeđe prema dolje. U takvim slučajevima pacijenti misle da je problem isključivo u višku kože, a zapravo je riječ o spuštenim obrvama ili kombinaciji više faktora.
Dr. Bišćan Tvrdi naglašava da blefaroplastika ne mijenja položaj obrva niti položaj ruba vjeđe. Ako postoje spuštene obrve ili prava spuštenost vjeđe, to se mora prepoznati prije zahvata i jasno iskomunicirati kako bi očekivanja bila realna.
Kako izgleda prvi pregled?
Utvrdi li se da je problem doista samo višak kože, izravnih kontraindikacija u pravilu nema, uz uvjet da je osoba općeg dobrog zdravstvenog stanja. Ostale bolesti trebaju biti pod kontrolom, a zahvat se ne izvodi ako postoji aktivna upala kože u periokularnoj regiji ili aktualna infekcija.
Posebnu pažnju valja posvetiti suhoći oka. Ako je suhoća izražena već prije zahvata, pacijenta treba upozoriti da može doći do kratkotrajnog pogoršanja, osobito u prvim danima kad je zatvaranje očiju otežano. No, ističe naša sugovornica, to ne bi smjelo imati dugoročne posljedice. Česte strahove pacijenata pokušava otkloniti na jednostavan način: „kad tako nešto radimo na vjeđama miljama smo daleko od oka… samo oko se ne dira”.
Prvi pregled započinje razgovorom i anamnezom, u kojoj pacijent sȃm opisuje što mu smeta. Nakon toga slijedi vanjski pregled periokularnog područja i, po potrebi, različita mjerenja. Nije neuobičajeno da liječnik koristi ravnalo kako bi procijenio odnose na vjeđama, funkciju mišića koji podiže vjeđu, vjeđni rasporak i simetriju lica.
Često se u tom procesu otkriju asimetrije koje pacijent ranije nije primjećivao, pa je važno naglasiti da nije realno očekivati savršenu simetriju nakon zahvata. U oftalmološkoj ordinaciji u pravilu se pogleda i samo oko na biomikroskopu, kako bi se procijenilo stanje rožnice, suznog filma i zatvaranja oka. Kako ističe dr. Bišćan Tvrdi, vjeđe su dio periokularne regije i imaju važnu zaštitnu ulogu, pa zahvat ne smije ugroziti zdravlje oka.
Postupak, oporavak i realni rezultati
Sȃm zahvat, objašnjava dr. Bišćan Tvrdi, započinje vrlo preciznim markiranjem. To se najčešće radi dok je pacijent u sjedećem položaju, jer se u ležećem položaju odnosi tkiva mijenjaju. „Nije isto kad pacijent sjedi i kad leži”, ističe, posebno zbog djelovanja sile teže i položaja obrva. Upravo zato se prije samog zahvata na vjeđama iscrta gdje će se nalaziti rezovi i koliko će se kože ukloniti, a pritom se provjerava hoće li se nakon zahvata oko moći uredno zatvoriti, bez osjećaja zatezanja.
Nakon markiranja pacijent legne, slijedi sterilna priprema operacijskog polja i zahvat se u pravilu izvodi uz lokalnu anesteziju. Prije same aplikacije anestezije provjerava se pati li pacijent od kakvih alergija, a često se postavlja i jednostavno pitanje o prethodnim iskustvima, primjerice je li ikad primao anesteziju kod stomatologa.
U anestetik se ponekad dodaje mala količina adrenalina kako bi se smanjilo krvarenje. Dr. Bišćan Tvrdi naglašava da pacijente na to uvijek unaprijed upozori, jer može doći do kratkotrajnog ubrzanog rada srca, koji može djelovati neugodno ako se ne očekuje, ali brzo prolazi.
Nakon što anestezija počne djelovati, uklanja se višak kože prema ranije označenim linijama, a krvne žile koje krvare se koaguliraju. Postoji li potreba, uklanja se i dio orbitalnog masnog tkiva, ono što pacijenti često opisuju kao „jastučiće” ili „buhtlice”. Taj se korak radi selektivno i ovisi o anatomiji, dobi i problemu koji se rješava. Nakon toga rana se šiva, a način šivanja može varirati, no kako ističe doktorica, samo cijeljenje u pravilu je jednako bez obzira na tehniku.
Odmah nakon zahvata na vjeđe se stavljaju hladni, suhi oblozi kako bi se smanjio nastanak hematoma. Blefaroplastika je jednodnevni zahvat i pacijent nakon toga ide kući. U postoperativnom razdoblju normalno je očekivati oticanje i modrice oko očiju.
Manje je više
Kod gornje blefaroplastike modrice se zbog sile teže često „spuste” na donje vjeđe, što pacijente zna zabrinuti, ali riječ je o očekivanoj i prolaznoj pojavi. U tom razdoblju savjetuje se izbjegavanje težih fizičkih aktivnosti, saginjanja i napora koji bi mogli povećati rizik od krvarenja.
Šavovi se najčešće uklanjaju nakon sedam dana. Dr. Bišćan Tvrdi pacijentima tada često kaže da u prvih tjedan do deset dana „nisu reprezentativni”. Ožiljak, kako naglašava, ima svoj prirodan tijek cijeljenja: „ožiljak cijeli sam po sebi, bilo gdje je zapravo na tijelu, dobrih godinu dana… on će mijenjati boje, normalno je da je crven, normalno da malo svrbi, i to sve s vremenom prođe”.
Prvi rezultat vidi se vrlo brzo, osobito kad se uklanja veća količina kože. „Teško je ne vidjeti rezultat blefaroplastike”, kaže doktorica, jer je pogled otvoreniji, a osjećaj težine na vjeđama nestaje. Konačan izgled, međutim, procjenjuje se tek nakon nekoliko mjeseci, kad se tkiva potpuno oporave.
Trajnost rezultata ovisi o genetici i prirodnom procesu starenja. Ako se blefaroplastika napravi u mlađoj dobi, realno je očekivati da će se s vremenom možda trebati ponoviti. Ponovni zahvat je moguć, ali zahtijeva dodatni oprez zbog postojećeg ožiljka i promjena u tkivu.
Najvažnije pravilo, koje dr. Bišćan Tvrdi posebno naglašava, jest da se s uklanjanjem kože ne smije pretjerati. „Uvijek je bolje ostaviti milimetar kože više nego milimetar više maknuti”, jer je cilj prirodan izgled i očuvana funkcija oka. Estetski zahvat, upozorava, nikad ne smije završiti kao funkcionalni problem.
Foto: privatna arhiva, Canva
