Žene u karijernoj utrci ne trče na istoj stazi kao i muškarci, glavna je poruka koju je ekonomistica Ana Marija Sikirić Simčić prenijela na svojem predavanju održanom u sklopu WiA Connect okupljanja poduzetnica i liderica u Ivancu ovog mjeseca.
Sikirić Simčić, koja predaje na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, pohvalila je na početku poslovno okruženje grada Ivanca, kao i svoje Sveučilište koje je prepoznato među tri posto najboljih na svijetu po pitanju rodne ravnopravnosti, a zatim je krenula dijeliti što je znanost otkrila o rodnoj ravnopravnosti i položaju žena u ekonomiji.
Utrka s preponama
“Tržišna utrka između muškaraca i žena ne izgleda ravnopravno”, kazala je. “Žene nisu sporije zato što su slabije, nego zato što trčimo različite utrke. Muškarac ima slobodan put, jer je njegova primarna uloga hranitelja obitelji, pa se društvo trudi da njegova staza bude prazna. S druge strane, žena trči utrku s preponama. Uz aktivnu ulogu na tržištu rada, ona zadržava ulogu primarne skrbnice i obavlja aktivnosti neplaćenog rada.”
Pojasnila je pojam neplaćenog rada u ekonomiji – sve proizvodne aktivnosti koje se odvijaju izvan tržišta rada, a tu se radi o brizi za djecu, kuhanju, održavanju kućanstva i sličnih. “Iako te usluge možemo kupiti na tržištu, biramo ih obavljati sami i za njih ne primamo naknadu”, kazala je Sikirić Simčić.
Kazna za majčinstvo
Oslanjajući se na istraživanja o raspodjeli tog rada u heteroseksualnim zajednicama, iznijela je prilično poraznu statistiku.
“Žene na rutinske ženske poslove, u koje spadaju čišćenje, pranje i kuhanje, troše trostruko više vremena od muškaraca“, rekla je Sikirić Simčić. “S druge strane, muški poslovi poput popravaka ili promjene guma su povremeni i zahtijevaju daleko manje tjednog vremena.”
Posebno je naglasila segment brige za djecu, koji se u literaturi često naziva i “kaznom za majčinstvo” jer predstavlja neodgodivi neplaćeni rad. “Zaposlena žena prosječno troši 24 sata tjedno na brigu za djecu, a muškarac 10 sati”, kazala je Sikirić Simčić. “Taj muški angažman najčešće dolazi u obliku zajedničkih obiteljskih aktivnosti, poput izleta i igre.”
Kao dodatni teret koji otežava balansiranje privatnog i poslovnog života, istaknula je fenomen menadžeriranja obitelji.
Nevidljivi rad
“Uz neplaćeni rad, želim dodati i mentalni, odnosno nevidljivi rad”, rekla je Sikirić Simčić. “On uključuje kognitivni napor potreban za prisjećanje, planiranje i organizaciju aktivnosti. Žene često djeluju kao menadžerice obitelji, što izaziva umor, stres i sukob privatnih i poslovnih obveza, a to usporava njihovo napredovanje.”
Osvrnula se i na problem “staklenog stropa”, nevidljivih barijera zbog kojih žene, unatoč obrazovanju i trudu, ne dolaze do najviših pozicija. Iako Hrvatska ima oko 30 posto zastupnica u Saboru, žene su i dalje podzastupljene u izvršnoj vlasti, upravama poduzeća i na čelu organizacija koje donose ključne odluke.
“Pitanje je biraju li žene same usporiti karijeru?”, kazala je Sikirić Simčić. “Djelomično da, ali zato što nemaju adekvatnu podršku koja bi im omogućila balans. Očekivanja društva su da im je primarna uloga obiteljska i, iako nam danas nitko ništa ne brani, bez aktivne podrške ne možemo ostvariti puni potencijal.”
Više žena – bolji rezultati
Zašto je uopće važno da žene budu radno aktivne i ravnopravne sudionice na tržištu rada? Ekonomistica je ponudila vrlo konkretne, brojčane razloge, podsjetivši da društvo uvelike financira obrazovanje.
“Ako educiramo žene, koje čine više od 50 posto visokoobrazovanih, a ne damo im priliku na tržištu rada, to je uzalud utrošen resurs“, rekla je Sikirić Simčić. “Osiguravanjem njihove pune zaposlenosti reduciramo siromaštvo obitelji. Također, financijska neovisnost smanjuje izloženost žena ekonomskom i drugim oblicima nasilja te povećava njihovu pregovaračku moć u kućanstvu.”
Na kraju izlaganja, poručila je kako tvrtke s više žena na upravljačkim pozicijama dokazano donose bolje financijske rezultate jer su inovativnije i manje sklone neopravdanom riziku.
“Ovaj proces zahtijeva velik zaokret u promišljanju“, kazala je Sikirić Simčić. “Svi imamo različita iskustva, stoga vas molim da ova pitanja ne sagledavate isključivo iz vlastitog kuta. Ako je neka žena uspjela doći do pozicije, treba biti svjesna svojih okolnosti i zagovarati sustav koji će svim ostalim ženama omogućiti jednaku priliku u društvu.”
Sadržaj nastao u sklopu WiA Connect okupljanja poduzetnica i liderica u Ivancu.
Foto: Women in Adria, Grad Ivanec
